Izložba, predavanje, predstavljanje...

Galerija Kranjčar u svojih se tek nešto više od tri godine postojanja profilirala kao jedan od najagilnijih izložbenih, ali i kulturno-multidisciplinarnih tzv. malih prostora u Zagrebu. Gostovanje Martine Kramer, ugledne hrvatske likovne umjetnice sa stalnom adresom u Francuskoj, samo je još jedan u nizu događanja koji tu tvrdnju nedvojbeno i potvrđuju. U skladu s dosadašnjom praksom, naime, Martininu izložbu popratilo je i iznimno zanimljivo predavanje, ali i izdavanje/predstavljanje osebujne i također nadasve zanimljive knjige. Krenimo ipak redom.

Stalna mijena, 2010, detalj

Martinu Kramer mogli bismo okarakterizirati kao umjetnicu-problematičarku. U središtu njezinih interesa nalazi se pitanje vidljivosti, odnosno područje koje, kako sama kaže, „obuhvaća svjetlosne datosti i njihovo očitovanje“. Svojim slikama i instalacijama ona redovito izaziva brojna pitanja. Od koje je tvari područje vida? Što prethodi gledanju? Kada gledanje započinje? U kakvu su međusobnom odnosu vid i svijest o viđenome? Koja je razlika između gledanja i zapažanja? Takvih i sličnih pitanja moglo bi se, dakako, postaviti još mnogo, a svako od njih pridonosi bitnom razumijevanju Martininih minimalističkih slika odnosno zidnih intervencija/reljefa. Za njihov potpuni vizualni doživljaj ključni su, dakako, svjetlo i sjena. Martina ih tretira dijalektički: sjena označava odsutnost svjetla, ali je i dokaz kako ono negdje mora postojati. Sjena i mrak, naime, nipošto nisu jedno te isto! Svjetlo i sjena zapravo su dvije nematerijalne pojave povezane nekim materijalnim posrednikom. Također, ukoliko nastaju kao posljedica prirodnog osvjetljenja – na Martininoj izložbi upravo je o tome riječ – sjene su nestalne i podložne neprestanim mijenama. Zbog toga izložene zidne intervencije/reljefi neprestano, iz minute u minutu, poprimaju nove vizualne karakteristike. Svaki promatrač doživljava ih na drukčiji način. Gledanje i zapažanje izrazito su kreativne, a samim time i individualne odnosno subjektivne radnje! A upravo je ta činjenica nadahnula i nastanak knjige koja je tijekom trajanja izložbe promovirana u Galeriji Kranjčar. Knjiga je naslovljena Tvar vida i posve je kompatibilna s izložbom. U njoj, naime, trinaestoro Martininih prijatelja – Bernard Cadoux, Aleksandar Maksimović, Sibila Petlevski, Philippe Boutibonnes, Mireille Andrčs, Maurice Benhamou, Jean-Marc Lévy-Leblond, Raphaël Béné, Catherine Vernerie, Iva Patarčec, Joël Frémiot, Jean de Breyne i Antonio Šiber – sve odreda vrsnih predstavnika najrazličitijih struka (psihologija, fizika, književnost, biologija, likovna umjetnost, medicina), iznosi svoje kratke impresije o njezinim radovima. Tekstovi su, dakako, raznoliki i nerijetko vrlo nadahnuti, na dojmljiv nam način ukazujući na bogatstvo interpretativnih i(li) asocijativnih mogućnosti što ih pojedino umjetničko djelo ili pak autorska poetika u sebi nose. Knjiga je tiskana trojezično, na hrvatskom, francuskom i engleskom jeziku, vrlo je dobro grafički osmišljena, a za reproduciranje nerijetko izrazito nezahvalni Martinini radovi dočarani su neobično vjerno i čitljivo.

Gostovanje Martine Kramer u Galeriji Kranjčar zaokruženo je zanimljivim predavanjem svjetski relevantna britanskoga kustosa Mikea Toobyja. Predavanje se, dakako, bavilo simboličkom, formalnom i psihološkom ulogom svjetlosti u suvremenoj umjetnosti. Uz pomoć desetak primjera – uključujući i onaj Martinin – Tooby je zainteresiranoj publici dojmljivo ukazao na raznolike mogućnosti korištenja fizičkim svjetlom u suvremenoj umjetnosti.

Suradnja Galerije Kranjčar s Martinom Kramer pokazala se, dakle, iznimno plodnom i uspješnom. Nadamo se sličnim projektima i ubuduće.