Demokratizacija visoke umjetnosti

Iako su ciklusi izravnih prijenosa opernih predstava iz njujorškog Metropolitana bitno obogatili kulturnu ponudu gradova u svijetu, za svaku večer pred filmskim platnom u Hrvatskoj treba platiti ulaznica od 90 kuna. Iako je to bitno manje od cijene za ulaz u Met, što je i u skladu s relativno ograničenim doživljajem događaja u HD-tehnici zvuka sa zvučnika i slike na platnu, to je i dalje previše za mnoge. Činjenica da čak 17 posto građana u europskim zemljama živi bez osnovnih životnih uvjeta potaknula je Vijeće Europe da godinu 2010. proglasi Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti. Kako je prošlu Europsku godinu posvećenu kreativnosti i inovaciji pratio projekt španjolske regije Valencija pod naslovom Viva Europa uz izravni prijenos Wagnerove Walküre u manje gradove zemalja Europske Unije, ove se godine istoimena akcija proširila i na zemlje europskog kontinenta izvan političkih granica.

Georges Bizet

Za to je odabrana vjerojatno najpopularnija i najizvođenija opera cjelokupnoga klasično glazbenoga repertoara, Bizetova Carmen, i sama simbol socijalne, rodne i etničke nezavisnosti, koju je satelitski prenosilo 39 gradova iz 17 zemalja. U Hrvatskoj se događaj, koji je inače bio dio programa Festivala del Mediterrani, koji kao direktor vodi dirigent Zubin Mehta, 18. lipnja prenosio na Ljetnoj pozornici uz jezero Bundek u Zagrebu i ispred Gradske vijećnice u Varaždinu te privukao mnoštvo glazbenih ljubitelja. Iako je u 20 sati ispred videozida na Bundeku još sijalo sunce, u amfiteatralnom polukružnom gledalištu okupilo se oko 2000 posjetitelja i sa znatiželjom promatralo troipolsatni program u vrlo visokoj razini prijenosa zvuka i slike. Bila je to jedinstvena prilika da se vidi novo čudo arhitekture, Palača umjetnosti kraljice Sofije u Valenciji (Palau de les Arts Reina Sofia) arhitekta Santiaga Calatrave, koja kao novija europska protuteža slavne sydneyske opere oduševljava inovativnim i veličanstvenim rješenjem. Zgrada iz 2005. oblika goleme svemirske kapsule opremljena najnovijom modernom tehnologijom obećavala je neko dojmljivije i idejno bogatije redateljsko oblikovanje planetarno poznata opernog djela. No odabrana je prilično klasična, rutinirana predstava španjolskoga filmskog redatelja Carlosa Saure, koja je na repertoaru od prije tri sezone.

Stilizirane flamenko-kostime i relativno nejasnu scenografiju sastavljenu mahom od papirnatih zidova sa sjenama (primjerenijih Puccinijevoj Madame Butterfly) zanimljivom je činila tek raskošna rasvjeta španjolskoga majstora fotografije i sineasta Paca Belde. U odnosu na vrhunski razrađenu predstavu Carmen iz njujorškog Metropolitana (u režiji britanskoga redatelja Richarda Eyrea), koju smo imali prilike početkom godine gledati u Lisinskom s nezaboravnom Carmen plavušom, Letonkom Elinom Garanča, to uprizorenje djelovalo je pomalo blijedo i konvencionalno. No u glazbenom smislu izvedba je otkrila najveće adute projekta: genijalnog maestra Mehtu, koji je iz izvrsnog Orkestra grada Valencije (koji trenutačno ima ugled najboljeg orkestra u zemlji) i odlične pjevače na sceni ispravnim izborom tempa i dinamike izvlačio dojmljive nijanse i fraze. Elina Garanča, nakon Metropolitana najtraženija Carmen u svjetskim produkcijama opere, osim da joj lošije stoji crna perika, u predstavi u Valenciji otkrila je i da je dodatno otvorila ionako već neobično svijetlu boju nosivoga mezzosoprana, još više poradila na gipkosti, zaobljenosti i zavodljivosti svojega pjeva.

Partner joj je bio argentinski tenor Marcelo Álvarez, stasiti junak lirskog opernog repertoara, koji je dionicu Don Joséa bojao pretjeranom težinom i dramatikom, što je više odgovaralo drugom dijelu opere i razvoju tragičnog lika. No upoznali smo i neka nova imena međunarodne glazbene scene, redom impresivne pjevače koji su tkali ujednačeni splet karakternih glasova (mlada letonska sopranistica Marina Rebeka kao Micaela, ruski bas-bariton Alexander Vinogradov kao Escamillo, francuski tenor Nicolas Testé kao Zuniga, američka mezzosopranistica Andriana Zabala kao Mercedes i jedina lokalna pjevačica među istaknutijim ulogama, Španjolka iz Valencije, sopranistica Silvia Vázquez kao Frasquita).

Posebna je vrijednost događaja činjenica da su popularne Bizetove teme te večeri čule i stotine mladih koji početak ljetnih vikenda proslavljaju na Bundeku.