Vruće varaždinske jazz-noći

U okolnostima u kojima je riječ recesija u svakodnevnoj uporabi organizatorima je, Hrvatsko-austrijskoj kulturnoj zajednici Grada Varaždina uz pomoć Gradskog poglavarstva i Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, 14. i 15. svibnja uspjelo održati vrijednu glazbenu tradiciju i uspješno organizirati 16. izdanje Međunarodnoga festivala tradicionalnog jazza u dosadašnjim gabaritima. U dvjema festivalskim večerima sa po dva nastupajuća sastava nastavljena je i dosadašnja programska shema te u nas profilirane i od ostalog ne baš malog broja festivala jazza u Hrvatskoj različite manifestacije. Po nekom nepisanom, ali ustaljenom programskom konceptu, uvodni je koncert i ove godine pripao domaćem sastavu, izvrsnom kvartetu Le Kap iz Rijeke, koja se u ovom trenutku po broju i kakvoći jazz-sastava sasvim približila Zagrebu. Čak bismo mogli govoriti i o velikom napretku riječke jazz-scene, što je svakako pohvalno, napose u svjetlu otkazivanja nekih festivala jazza u metropoli. Kvartet Le Kap sastavljaju rutinirani bubnjar međunarodnog iskustva Tonči Grabušić poznat i iz nekih drugih ansambala, nadareni kontrabasist Damjan Grbac, student kontrabasa na poznatom tršćanskom Konzervatoriju Sergio Tartini, potom svestrani njujorški orguljaš i pijanist Joe Kaplowitz te u ovom trenutku nedvojbeno najbolja hrvatska jazz-pjevačica Lela Kaplowitz. Vrlo dobro uigran sastav priuštio nam je gotovo pun sat izvrsnih izvedbi u rasponu od svježih originala njegovih članova kao što su The Useless Eaters, iznenađenja za varaždinsku jazz-publiku, pijanista Joea Kaplowitza, ili Sand Story Lele Kaplowitz, do izvedbi poznatih tema Dukea Ellingtona, Charlieja Parkera, Milesa Davisa, Quincyja Jonesa te nekih balada u aranžmanima spomenutoga pijanista, koji nam je dočarao onaj tipičan i autentičan američki touch i fraziranje.

Lela Kaplowitz

Pjevačica Lela Kaplowitz, rođena Siščanka s višegodišnjim boravkom u Sjedinjenim Državama, u kojima je postigla zapažene uspjehe, predstavila se kao iskusna i sigurna interpretkinja jazz-vokala s izrazitim smislom za improvizaciju i scat-vokalize, napose u temi Confirmation Charlieja Parkera izvedenoj u neobično brzu tempu, potvrdivši se s druge strane i vrlo dobrom interpretacijom balade Dietza i Schwartza, You And The Night And The Music, koju inače dosta rijetko slušamo. Za sve je nazočne, a Koncertna je dvorana varaždinskoga HNK bila vrlo dobro popunjena, kao i za medije, nastup kvarteta Le Kap bio pravo iznenađenje.

Program karakteriziran kao mainstream-jazz i swing nastavio se potom ništa manje zanimljivim i kvalitetnim nastupom izvrsnoga trija izvanserijskoga mađarskog gitarista Istvana Gyarfasa, koji je stigao uz pomoć Veleposlanstva Republike Mađarske u Zagrebu. Gyarfas je neopravdano slabije poznat europski jazz-glazbenik specifična pristupa improvizaciji i pomalo neuobičajenim, ali vrlo originalnim i zanimljivim harmonijskim rješenjima, pri čemu ostaje dokraja vjeran tradiciji jazza. Trio koji je program započeo efektnom izvedbom poznate teme Cherokee pokazao je još jednu zanimljivost, a to je već poslovično bogatstvo izvrsnih kontrabasista kojima raspolaže mađarski jazz. Zoltan Olah je to demonstrirao tijekom koncerta u dvorani, a potom na jam sessionu u Podrumskoj sceni Zvonimir Rogoz. Triju se poslije pridružilo dvoje solista generacijski udaljenih, ali stilski dosta bliskih. Mlada vokalistica Myrtill Micheller, diplomirana pjevačica prestižne budimpeštanske Glazbene akademije Liszt Ferenc, odlučila se za jazz, predstaviviši se u svjetlu rutiniranih i profinjenih interpreta repertoarne jazz-klasike u baladama poput Mona Lise iz repertoara Nata Kinga Colea, ali i znatno zahtjevnije izvedbe teme Them There Eyes, koju je pjevala slavna Ella Fitzgerald. Drugi je solist bio već nam godinama dobro poznat violinist Csaba Deseö, veliki prijatelj Hrvatske i Varaždina, dugogodišnji član budimpeštanske filharmonije, ali i provjereni swinger i improvizator na tom u jazzu relativno slabo zastupljenu glazbalu. Odsviravši svoj set u kojem i Parkerovu skladbu My Suede Shoes te s Myrtill Micheller i poznatu temu A Night In Tunisia, pokazao je svu svoju invenciju i svježinu improvizacije mainstream-jazza, a poznata skladba Everyday I Have The Blues bila je efektna i spontana završnica tog nastupa, koji se s članovima kvarteta Le Kap neobvezno nastavio u Podrumskoj sceni, a pridružio se i gost iz Chicaga, blueser Khalif Wailin’ Walter.

Druge je festivalske večeri program započeo zanimljiv septet nazvan Boring Blues Band. Stjecaj je okolnosti doveo do tematske podjele, tako je prva večer protekla u stilu mainstream-jazza i swinga, a druga u stilskim okvirima bluesa sa svim njegovim različitostima. Boring Blues Band nije uopće tako dosadan kako mu duhovito ime sugerira, ali mu je izbor repertoara bio pomalo neočekivan, pa smo od bluesa tako čuli Basin Street Blues, originalan Saziani Blues i Shotgun Blues, pa onda skladbe Raya Charlesa, ali i vrlo popularnu pjesmu Colea Portera Night And Day iz mape američke popularne glazbe u pjevačkoj izvedbi Itze Gründzweiga. Od glazbenika tog sastava, nastup kojega je pomogao suorganizator festivala Austrijski kulturni forum iz Zagreba, valja istaknuti vođu sastava, pijanista i skladatelja Bernhardta Slaviceka, tenor-saksofonista, gitarista i vokalista Gerta Haussnera i spomenutog Gründzweiga, a sastav se predstavio kao vrlo dobro uigrana cjelina.

Za kraj je programa bio logično ostavljen nastup ovogodišnje zvijezde festivalskog programa, blues-gitarista i vokalista Khalifa Wailin’a Waltera, tipičnoga predstavnika čikaške blues-škole garnirane s dosta elektroničkoga zvuka, koju je utemeljio glasoviti B. B. King, a koja je pridonijela velikoj popularnosti toga crnačkog fenomena. Podrijetlom iz Mississippija, došljak u Vjetroviti Grad, Walter pokazuje klasičan pristup bluesu, ali i utjecaje Buddyja Guya Alberta Kinga pa i Jimija Hendrixa. Jedan je to od razloga i većem posjetu mladih tom koncertu, koji imademo zahvaliti i pomoći Veleposlanstva Sjedinjenih Država u Zagrebu. Walter je i autor te je izveo i pet vlastitih skladbi kombinirajući ih s bluesevima Otisa Rusha i Koko Taylor. U pratnji je imao vrlo dobra basista Daniela Hopfa, koji pratnje svira i u akordima, te bubnjara specifična stila Hendrika Puntera. Nije potrebno posebno opisivati atmosferu u Podrumskoj sceni, kad su se na istoj pozornici našli zajedno blueseri iz Austrije i SAD-a, priredivši napose u skladbi Sweet Home Chicago buran blues session.

Pokrovitelji su festivala bili Grad Varaždin i Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske, a organizaciju i ove godine potpisuje Hrvatsko-austrijska kulturna zajednica iz Varaždina.