Struge, struje i strije

I da hoću, ne znam zatomiti ono lijepo i zanimljivo što doživljavam na putovanjima. Valj-da bih voljela da i drugima bude kao i meni. Ne znam prešutjeti ni sama putovanja. Nedavni povratak na Ohridsko jezero nakon četrdesetak godina otvorio je mnoge pretince sjećanja, ali im je dodao i znanje nakupljeno između tih dvaju posjeta.

Godine 1972. bila sam u Ohridu prvi put. Ondje se održavala (onomad vrlo dugačka i bogata) međunarodna slavistička ljetna škola, u sklopu koje je bio i odjeljak za strane lektorate, a ja sam se, kao, pripremala za lektorat u Bukureštu (do kojega nikada nisam stigla jer su me prekomandirali u Prag). Teško da sam se mogla ikako pripremati, jer mi je tri tjedna (i još dugo potom) u glavi bubnjao zavodljiv 7/8 ritam koji nas je pratio doslovno u stopu – ni jedan obrok nije prolazio bez žive glazbe na izvornim glazbalima (surogata, poput sintesajzera i ugrađene ritam-sekcije, još naravno nije bilo, a i komu bi, uz žive svirače, i trebali), a odlazak na brod (npr. do Sv. Nauma ili Kališta) bez glazbe smatrao bi se valjda svetogrđem i znakom nedopustive škrtosti domaćina. Na prvi udarac velikoga bubnja svi smo i za ručkom i za večerom smjesta ostavljali žlice i hvatali se u međunarodno oro, predvođeno prostodušnom upravom seminara, iz koje se nije izdvajao ni tadašnji rektor Skopskoga sveučilišta. Bilo je to, u pravom i neiskvarenom smislu riječi, bratstvo i jedinstvo slavista iz cijeloga svijeta. Tada si nisam trla glavu odakle npr. Ohridu, Strugi ili Strumici ime, a danas mi je to vrlo važan element upoznavanja s lokalitetima. Bez toga kao da su mi nekako krnji.

Brzo ću s Ohridom, pa na Strugu, Struge, Strušce i sl. Zanimljivo, etimologiju Ohrida, a ni Struge, ne smatraju vrijednom objašnjenja ni vodiči (jer si ni oni time ne taru glavu), pa evo je barem onim suputnicima iz autobusa koji žele i ovako upotpuniti svoj doživljaj. U staroslavenskom i u makedonskom rido se spominje u značenju hridi, gole stijene, gologa brda, a prijedlog o-, ob- znači (uz ostalo) okolo naokolo, sa svih strana. To je dalo ime Ohridu, a onda i jezeru koje oplakuje podnožja okolnih planina. „Odvali se rida od Orida i ubila sva tri pobratima“, svjedoči faktografski ravnodušno narodna pjesma (jer tako prolaze sva zbivanja koja su se dogodila davno).

Kad kažemo strug, pomislimo najprije na tokarilicu, tokarski stroj, blanju. Ona struže, oštrim predmetom uklanja gornji sloj čega. Može ona i samo strugnuti, no pritom ne bježi preko državne granice (kao oni što strugnu dajući petama vjetra). Naša spremačica Katica stanuje u Strugama na Žitnjaku. Teško da je lokalitet prozvan tako po strugotinama. Naravno da nije. Struga može biti ograđeno mjesto na otvorenom prostoru za mužu ovaca (obično na prolaznim mjestima stočara nomada), mali ili veliki tor, dera (mjesto gdje je plot provaljen), pa i tjesnac ili ždrijelo. To je balkanski pastirski termin (*stronga) ilirsko-tračkoga podrijetla prisutan u nekoliko jezika na ovom prostoru (alb. shtrungë, odjeljak u toru gdje se muzu koze; cinc. strungë, bug. străga, stŏrga, pregrada), pa se preko rumunjskoga proširio do polj. strąga, ukr. strunga u istom ili sličnom značenju. Zagrebačke Struge vjerojatno su, kao livada, ime dobile po stočarima nomadima, jer na njihove travnjake i danas zna zalutati poneko stado ovaca sa svojim pastirom (strugarom).

No struga je (rus. strúga, češ. strouha / struha, žlijeb) i duboko mjesto u rijeci ili vodom napunjeno korito u presahlom riječnom rukavcu. Odatle Stružac (rukavac Save) i Stružec (Trebarjevo), uz mnoge im bratiće i sestrične (velike i male). Sada se već hvatamo izdašnije žile, koja će nas odvesti do moćnoga vrela: prasl. *struga potječe od ie. *sreu-, ser-, teći, a srodna je i s prasl. *struja i sa *strumy – oboje u značenju tijek, tok. Sa strujom nije se igrati, opreza nikad dosta. Ta višeznačnica može značiti štošta: početak vrenja, kuhanja kakve tekućine; dizanje vode kad udari vjetar; glavni ili jači tok onoga što teče, struji; električnu struju, a ima i više prenesenih značenja. U osnovi struje jest glagol strujati (njem. strömen), stsl. struja znači rijeka, kao i rus. strujá, pa i grč. rhóos (tijek, tok, rijeka), čemu u baltičkoj skupini odgovaraju oblici sraujá i straujá, tok, tečenje. Poznato je da su se ljudi u povijesti redovito naseljavali uz rijeke, pa je logično i da to ostavi traga u imenima. U današnjim romanskim jezicima temeljna se riječ za struju izvodi iz lat. curro, currere, teći (tal. corrente, fr. courant, šp. corriente, arroyo). Ostali jezici drže se ie. korijena *sreu- (u raznim prijevojnim oblicima). Od prijevojne osnove *srou- (t je umetnut u sr kao i u oštar i sl.) stvorena je nastavkom -ga stsl. struga, koja se sačuvala u imenu Struge na Ohridskom jezeru. Treba doći u tu Strugu (radije bez pjesnika, jer među njima ima dosta onih koji se po njoj za Struških večeri poezije kočopere poput paunova iz Sv. Nauma), pa vidjeti tu jaku struju koja dere iz Ohridskog jezera i gura vodu u Crni Drim, dugačak 122 km, a on će se s Bijelim Drimom udružiti u Drim (alb. Drin) i kroz Albaniju izručiti njihove zajedničke vode Jadranskom moru. Naravno, u Strugi je, osim pjesnicima, dobro išlo i trgovcima, što je trajno zabilježeno i u temperamentnoj makedonskoj narodnoj pjesmi Što mi je milo em drago na Struga duk´an da imam. Oh, lele, lele, no danas i ovamo prodire sveprisutna kineska tekstilna industrija. Usprkos vrijednoj Biljani, koja se satra bijeleći platno „na ohridskite izvori“. Iz istoga (jezičnog) vrela izvire i češ. strumen, polj. strumień, potočić. U hrvatskom takvih izvedenica nema, ali ih ima u bugarskom – struma, rijeka. Iz tračkoga (predrimskog) doba sačuvano je i ime rijeke Strume, koja teče kroz Bugarsku i Grčku (dužina 415 km) i utječe u Egejsko more. Njezin deminutivni oblik Strumica sačuvao se u imenu gradića podno Belasice u jugoistočnoj Makedoniji.

Strujâ, kako vidimo, ima raznih. U fizici to je masa tekućine ili plina koja se giba u određenom smjeru (npr. morska struja, zračna struja) ili gibanje elektrona kroz vodič (istosmjerna struja itd.). U lingvistici (fonetici) govorimo o gibanju zraka kroz prolaze govornih organa (i opet zračna struja, ali ne orkanska). Strújç struje i u prenesenom značenju (ići protiv struje, protiv uobičajena reda stvari), raširile su se po politici (desne, lijeve, napredne, konzervativne struje), umjetnostima, filozofiji, znanosti. Morske struje premještaju goleme vodene mase u oceanima, od kojih je Europi najzanimljivija Golfska struja, topla struja koja izlazi iz Meksičkog zaljeva, uvlači se i u rubna mora sjeverozapadne Europe te prodire u Sjeverno ledeno more, čineći život u tom oštrom pojasu ugodniji.

Strije pak (lat. stria, pruga, brazda), osim zvučne sličnosti, nemaju baš veze sa strujom. Ali manje je ljudi koji znaju njihovo pravo značenje – brazgotine prouzročene zadiranjem tvrde stijene u mekšu (vide se kao trag ledenjaka). Danas će na spomen strija rijetko tko pomisliti na ledenjake, jer su luksuzni ženski časopisi izbacili u prvi plan trajne promjene na koži u obliku uzdužnih i poprečnih plitkih brazda, najčešće na trbuhu kao posljedica trudnoće. Plastičnim kirurzima, čitam, posao cvjeta, no ja ne znam kako bi mi zategnut trbuh, napeta bedara i skalpelom obrađena stražnjica pomogli da lakše platim onu struju koja se ekspresno vrti na strujomjeru i svakoga mi mjeseca uredno stiže na naplatu. Ili možda ipak?!