Vijenac 424

Tema

MEĐUNARODNI FESTIVAL IGRANE I DOKUMENTARNE RADIODRAME PRIX MARULIĆ

Starim tekstovima u pohode

Nikica Klobučar

Ideja o rađanju međunarodnoga radiodramskog festivala koji bi bio posvećen novim i inovativnim radiofonskim izvedbama starih tekstova iz književne baštine pojedinih naroda rodila se 1996. za vrijeme, dotad uobičajene, nacionalne smotre hrvatske radiodrame pri kazališnom festivalu Marulićevi dani u Splitu. Povod za pokretanje radiodramskoga festivala, svakako je bio potaknut postojećom pozamašnom takovrsnom radiodramskom produkcijom na Hrvatskom radiju (HR),dok je drugi razlog bio taj što su radijski Marulićevi dani bili tek smotra Dramskoga programa HR-a jer nijedna druga hrvatska radijska postaja nema tu vrstu umjetničke produkcije.


slika Slušanje radiodrama na Galešniku


Inicijativa unutar Dramskoga programa o prerastanju Marulićevih dana u međunarodni festival potpuno je sazrela 1997, kada je u gradu Hvaru održan prvi po redu Prix Marulić, koji je ove, 2010, doživio svoje 14. izdanje. Od prvog festivala, koji je okupio 16 radijskih postaja iz 14 zemalja s ukupno 19 emisija, festival je po broju prijava rastao svake godine te je u 14. izdanju Prix Marulić ugostio 61 radijsku emisiju iz 22 zemlje i 36 produkcijskih kuća. Svake se godine prijavljuju najvažnije svjetske radijske kuće iz tridesetak zemalja iz cijeloga svijeta te mnogobrojni nezavisni autori i producenti, zbog čega možemo reći kako je Međunarodni festival Prix Marulić jedno od najvažnijih međunarodnih kulturnih događanja u Hrvatskoj.

Zbog bogata kulturno-povijesnog nasljeđa oplemenjena duhom renesanse te iznimne ljepote prostora i gostoljubivosti, grad Hvar bio je predodređen za domaćinstvo festivalu: Prix Marulić je za razliku od drugih svjetskih i europskih festivala, kao što su Prix Italia i Prix Europa, od početka bio zamišljen kao ambijentalni festival, što znači da su se kao mjesta radijskih slušanja tražili otvoreni i autentični kulturno-povijesni prostori u kojima bi se zvuk radijskog slušanja spajao i prožimao s ozračjem prostora, pri čemu se postiže potpuniji doživljaj. Upravo su zato iskustva slušanja u predivnim hvarskim prostorima i profilirala i sam festival. Njegova je druga osobitost otvorenost prema svim oblicima zvukovnog i radiofonskog izražavanja. Od sama početka Prix Marulić usmjeren je na propitivanje radiofonskoga pristupa svekolikom književnom nasljeđu, ali i načinima njegova približavanju suvremenom slušatelju. Stoga je pristup festivalu ostao otvoren za sve vrste i rodove emisija, bez formalnih i žanrovskih ograničenja – od edukativnih do eksperimentalnih, od radiodrame u klasičnom smislu do dokumentarističkih i istraživačkih projekata.

Izbor tekstova


Nakane festivala sadržane su u njegovu geslu: starim tekstovima u pohode (engleski old texts revisited), a sastavnice toga gesla treba shvatiti u punom bogatstvu i širini njihova značenja.

Njegovo su središnje značenje tekstovi su književne baštine, neovisno o književnom rodu i obliku (pjesništvo i proza; ep, drama, roman), dakle sva djela stare književnosti. No kao punopravne sudionice festivala prihvaćene su i emisije temeljene na takozvanim rubnim tekstovima književnosti, jednako kao i na svim ostalim artefaktima pismenosti, ali koji nedvojbeno prenose povijesno duhovno iskustvo u suvremenost (epitafi, pisma i napjevi, zatim biografski, dnevnički i drugi osobni zapisi, povijesni spisi i slično).

Drugi dio festivalskoga gesla podrazumijeva snagu i izazovnost staroga teksta, njegovu moć da prizove svoj odraz u današnjici. U tom smislu, nakana je festivala poticati izvornu radiofonsku izražajnost te afirmirati raznolikost oblika i pristupa u provedbi radiofonskih umjetničkih postupaka. Stari je tekst ishodište i izazov, a medij radija ga usvaja, preoblikuje i odašilje slušatelju kao autentično djelo radioarta.

U godinama koje su slijedile otkrivali su se novi prostori slušanja, a početna ideja festivala se razvijala te su dorađivani pravilnici i propisi. U početku su dokumentarna i igrana radiodrama bile svrstane u istu natjecateljsku kategoriju, a 2001. natjecanje je podijeljeno u dvije kategorije: dokumentarnu i igranu radijsku dramu. Ujedno je u Pravilniku festivala precizno određena i vremenska granica starih tekstova – odabrana je godina 1894, dakle godina koja obilježava početak radija kao medija. Od 2009. uvedena je i treća natjecateljska kategorija kratke forme, koja je definirana trajanjem od 1 do 7 minuta, a za koju vrijede ista načela kao i za ostale dvije kategorije koje se natječu na festivalu.

Festival duga prijateljstva

Jedna od konstanti festivala Prix Marulić svakako je i osobnost BBC-eve radijske legende Johna Theocharisa, koji je od prvog festivala stalni predsjednik međunarodnog žirija. Uz njega festival su obilježili njegov pokretač, glavni urednik Dramskoga programa HR-a Josip Meštrović, a nakon njega festival su uređivali i vodili urednik dokumentarne radiodrame na HR-u Ljubo Pauzin te redatelj Darko Tralić.

Kao i svake godine, i ove su festival obogatila popratna događanja, od kojih spominjemo dva gostujuća predavanja o radijskoj produkciji u Argentini koje je održao jedan od predsjednika međunarodnog žirija Joaquin Cofreces te predavanje o norveškoj radijskoj produkciji jedne od europski najpoznatijih radijskih autorica Kari Hesthamar. Održana je i trodnevna Međunarodna konferencija Ars Acustice koju je organizirao Dramski program u suradnji sa EBU-om, a od zanimljivosti treba istaknuti da je ove godine na festivalu u natjecanju prvi put sudjelovala i nezavisna radijska produkcija iz grada Hvara autorice Ive A. Boras. Tijekom trajanja festivala na radiostanici grada Hvara Free For bile su emitirane igrane i dokumentarne emisije Dramskoga programa HR-a, nagrađivane i izvođene na prijašnjim festivalima Prix Marulić.

Dakle, mnogobrojni sudionici iz cijeloga svijeta razvili su ovaj festival u mjesto međunarodnoga prijateljskog susreta i otok Hvar učinili radiotokom, zahvaljujući kojem je i Hrvatski radio postao dio međunarodne radijske obitelji.


Vijenac 424

424 - 3. lipnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak