Vijenac 424

Glazba

Uspjesi splitskih opernih umjetnika u Njemačkoj

Repušić u Hannoveru, Jerkunica u Berlinu

Siniša Vuković

Dojučerašnji direktor Splitske opere, Ivan Repušić, polučio je sjajni prinos izvedbi Verdijeva Rigoletta u Državnoj operi u Hannoveru koja spada u gornji dom njemačke operne reprodukcije (nakon Münchena, Berlina, Hamburga, Dresdena i Frankfurta), a odlična preporuka Repušiću bio je lanjski gotovo posve slučajan angažman, kad je uletio (bez probe, kao zamjena) dirigirati dvije predstave Puccinijeve La Bohčme. Nakon ovog Rigoletta za sljedeću sezonu Repušić već ima potpisane ugovore za premijerne produkcije Mozartove Otmice iz saraja i Verdijeva Falstaffa!

U Hannoveru se dogodila prava i istinska potvrda Repušićeva neprijeporna talenta. U Hrvatskoj je postizao uspjehe s ansamblima kojima je rukovodio, ali je njegov prinos uvijek bio ograničen mogućnostima umjetničkih tijela pred sobom, u prvom redu orkestra. A s orkestrom Državne opere u Hannoveru Repušić je napravio svoj dosad ponajveći operni doseg: uspio je oživiti orkestar i izrezbariti njegov zvuk kakav dosad nisam čuo. Važno je istaknuti kako je za ostvarenje projekta imao svega dvije probe s orkestrom! To govori o njemu, ali i o orkestru; znak je ne samo Repušićeve darovitosti nego i umjetničke zrelosti, ali i vjeran pokazatelj sposobnosti orkestra te kazališne kuće: da u stiješnjenom roku urarski precizno reagira na novu ruku!


slika Ante Jerkunica


Taj Rigoletto primjer je suvremene režije na opernoj pozornici u Njemačkoj u kojoj su osnovna scenografska sredstva mrak i reflektori… Redatelj je alfa i omega predstave. Karsten Wiegand želio je naglasiti živahnost dramaturškoga tijeka komada, te je unio nebrojeno humornih detalja u inače dozlaboga tragično impostirano djelo. Dojmljiva slika razvila se onoga časa kad je iz Rigolettove grbe izašla djevojčica u svojstvu njegove kćeri Gilde, kao leptir iz gusjenice, te kad je on nastavio komunicirati s tim djetetom, dok je prava Gilda pjevala i glumila sa strane. Dodajmo da je ružu solista činila prosječna garnitura pjevača, a naslovnu ulogu korektno je tumačio mladi bariton Nikola Mijajlović, internacionalac iz Beograda.

Zahvaljujući mediteranskom temperamentu Ivana Repušića dirigent je bio najuočljiviji, tako da se može ustvrditi kako naš maestro nije knjižio neke samo njemu važne bodove, nego je prezentirao našu zemlju na najbolji način, potvrđujući kultne aksiome hrvatskih dirigenata, koji su u desetljećima za nama ime domovine uklesali u povijest i sadašnjost europske glazbene kulture. I to, većim dijelom, baš u Njemačkoj. Pišem ove retke ispunjen iskrenim ushitom na krilima Repušićeva uspjeha. Evala mu, napravio je pravu stvar! Mirita pohvale.

Ante Jerkunica u Deutsche Oper Berlin


Za razliku od dirigenta Ivana Repušića, također mladi splitsko-kaštelanski operni solist, bas Ante Jerkunica, ispisuje uzlaznu liniju karijere koja će se u dogledno vrijeme moći staviti uz bok hrvatskih protagonista koji su na opernoj mapi svijeta. Već je četvrtu godinu stalni član Deutsche Oper u Berlinu, a upravo je nastupio i u najsloženijem opernom projektu, tetralogiji Prsten Nibelunga Richarda Wagnera. Nakon otpjevana dva četverovečernja ciklusa popularnoga Ringa u Berlinu, sad je već na pripremama istoga projekta u Kölnu, a početkom srpnja kreće na gostovanje s matičnom kućom Deutsche Oper u Istanbul s produkcijom Rossinijeva Seviljskog brijača. S Wagnerovim Ringom sudjelovat će ove godine i na EXPO-u u kineskom Šangaju. Sve je češće gost Teatra Liceo u Barceloni, kao i teatara u Hamburgu, Amsterdamu, Bruxellesu…

Na pozornici berlinske Deutsche Oper ove sezone pjeva u desetak naslova vrlo širokih stilskih razdoblja, a u tijeku mu je popunjavanje termina angažmana za sezonu 2013–14. Spomenuta produkcija Ringa antologijsko je prikazanje na svjetskoj razini, koje je još prije četvrt stoljeća bio postavio kultni redatelj Götz Friedrich. Ovogodišnjim izdanjem ravna sam glavni glazbeni ravnatelj Donald Runnicles, a Jerkunica je nastupio uz bok jednom od najvećih vagnerijanskih basova novijega doba: ime mu je Matti Salminen. Dodajmo da će dogodine, na obljetničkom koncertu Salminena u Berlinu, Jerkunica nastupiti kao njegov gost, i to kao Inkvizitor u poznatom duetu basova iz Verdijeve opere Don Carlo.

Ante Jerkunica briljirao je kao Fafner u trećem dijelu Ringa, glazbenoj drami Siegfried, čija izvedba traje nepunih šest sati. Izvedba zadnjeg dijela, Sumraka bogova, traje kao tri Verdijeve opere iz ranije faze! Samo prvi čin glazbeno je dugačak kao Nabucco ili Tosca u cjelini! Stoga ne treba iznenaditi kad se u stankama vidi da ljudi jedu. Razumljivo, uđu u kazalište oko 15.30, a napuste ga negdje oko 23.00 sati! Dakako, kad se stiša uobičajen petnaestominutni pljesak upućen izvođačima, koji dijeli i naš pjevač Ante Jerkunica.


Vijenac 424

424 - 3. lipnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak