Razigrana scenska bajka

Nakon Kamovfesta u travnju i Međunarodnoga festivala malih scena u svibnju, riječki kazališni život ne posustaje u dinamizmu i raznolikosti. Tako je Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca ponudilo gledateljstvu dvije nove premijere i jedan koncertno-teatarski događaj. To su, redom izvođenja: bajka za djecu i odrasle Gorana Lelasa Somewhere City u izvedbi Talijanske drame i režiji Paole Galassi, balet po glazbi Mauricea Ravela Daphnis i Chloé u režiji i koreografiji Staše Zurovca te Antika u klasici pod ravnanjem maestra Antona Nanuta i u režiji Ozrena Prohića, gdje su predstavljeni Beethovenova uvertira Leonora III i Peti koncert za glasovir i orkestar – Emperor sa solistom Goranom Filipecom te melodrama Medea za orkestar i glumce češkoga skladatelja iz 18. stoljeća Jiřija Antonina Bende uz sudjelovanje dramske umjetnice Olivere Baljak.

Maštovite kreacije Gorana Lelasa zauzele su riječku pozornicu

Somewhere City (pohrvaćeno bilo bi Svugdjegrad) rođen je u mašti dizajnera, crtača i kostimografa Gorana Lelasa kao čarobni grad koji ima moć da leti posvuda po svijetu kako bi njegovi stanovnici na čelu s gradonačelnikom širili dobro i borili se protiv zla, osobito protiv onog danas tako aktualna, ekološkog. Bajkoviti šareni likovi toga grada naselili su prije riječke pozornice muzej MoMa u New Yorku. Prema Lelasovu predlošku na temelju teksta Pavlice Bajsić kazališni su tekst u svojevrsnu work in progress tijekom rađanja predstave napisali Paola Galassi i Massimo Pagnani. Autorska ekipa na čelu s redateljicom Galassi, koja je uz Massima Pagnonija izabrala i glazbu – scenografi Marcello Jazzeti, ujedno i oblikovatelj svjetla, i sam Lelas, koji je i autor kostima, kreatorica videoprojekcija Manuela Paladin Šabanović, skladatelj završnoga songa Rocco Tanica te koreografkinja Elena Brumini – prepustila se radosti igre u raskošnom dječjem imaginariju. U nj su uvukli i raspoloženi glumački ansambl, koji je za nešto više od sata trajanja ne samo uspješno odgovorio zahtjevima žanra bajke nego je u njezin svijet poveo najmlađe, mlade i nešto manje mlade gledatelje. A priča je jednostavna koliko i poučna. Talisse, mlada djevojka podrijetlom iz indijanskoga plemena Lenape koje je izvorno nastavalo područje današnjega New Yorka i okoline, kreće u potragu za braćom raspršenom diljem svijeta. U toj potrazi pridruže joj se žitelji Somewhere Citya, među kojim se ističe dovitljiva Tikvica. Po arhetipskom obrascu bajke suprotstavljeni drugi pol, onaj zla, predstavlja Siva Masa, inkarnirana u zločestu crnu spodobu koja želi uništiti ljudski svijet tako da ga potpuno prekrije prašinom i cementom. Nakon mnogih peripetija, koje ih vode preko Japana do Rijeke, pripadnici ljudskoga svijeta i Somewhere Cityja pronađu braću Lenape, zajedno svladaju Sivu Masu i pjevaju pjesmu sretnoj budućnosti svijeta. Kako ističe Laura Marchig, pjesnikinja i ravnateljica Talijanske drame, iza vesele, nepreuzetne i zabavne igre krije se poruka o pravu na različitost i povratku izvornim vrijednostima čovječanstva. Preostali malobrojni pripadnici ponosnoga naroda Lenape simbol su toga načela i (utopijskog?) nastojanja da se ono ostvari u suvremenom svijetu.

Razigranu i uigranu glumačku ekipu predvode, kao i uvijek izvrsna u dikciji i gesti, Elena Brumini u ulozi Talisse i pouzdan joj partner Giuseppe Nicodemo u ulozi Tikvice tračerice. U ulogama iz ljudskoga svijeta nižu se Sabina Salamon, Marko Kalc, Giorgio Amodeo, a žitelje Somewhere Cityja predstavljaju Bruno Nacinovich, Giorgio Amodeo, Elvia Nacinovich. Alida Delcaro, Rosanna Bubola, Lucio Slama. Poseban kuriozitet premijere bio je glumački debi gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, koji je u epizodi s kraja predstave odglumio sama sebe. Hoćemo li to pozdraviti kao simpatičnu gestu (pogotovo kad gradonačelnik kao glumac obećava svekoliko ekološko ozdravljenje grada Rijeke po načelu više cvijeća, manje smeća), ili pak spočitnuti kao neprimjereno politiziranje teatra (kad znamo da se ta obećanja u stvarnosti većim dijelom vjerojatno nažalost neće realizirati), na svakome je pojedincu da prosudi.

Zaključno moglo bi se reći da je Talijanska drama završila sezonu simpatičnom i razigranom bajkovitom predstavom, namijenjenom ipak ponajprije dječici nižega osnovnoškolskog uzrasta.