Nije se dijaspora otuđila od domovine, nego obratno, a zašto?

Članak Marka Kovačića Hrvatski kulturni polip (Vijenac, 20. svibnja) neobično me uzbudio jer se pojavio upravo u vrijeme kad je hrvatska dijaspora (to nisu Hrvati u Bosni i Hercegovini!) faktično izgubila pravo glasa na svim hrvatskim izborima. Time što neće moći dopisno birati one koje želi želi, nego će morati putovati na stotine i možda tisuće kilometara do prvoga hrvatskog konzularno-diplomatskog predstavništva, da bi ispunila svoju građansku dužnost, a to će moći malotko, glasovanje dijaspore postaje fikcija, zapravo ruganje domovinske političke klase „neprijateljskoj emigraciji“. Čestitam dvama najvećim strankama u Lijepoj njihovoj. A stalno se dijaspori kadilo kako je mnogo pridonijela osamostajenju i očuvanja Republike Hrvatske. Možda je baš poradi toga kriva i na taj način kažnjena. Em smo Horvati, rekao je A. G. Matoš...

Autor navodi brojne Hrvate koji su živjeli u dijaspori i u svojim novim postojbinama (teško je reći domovinama jer domovina je samo jedna) postigli zavidne profesionalne uspjehe. Ipak nedostaju neka imena i neke činjenice. Paula von Preradović napisala je austrijsku himnu, ali i nekoliko proznih radova iz kojih se vidi da nije zaboravila domovinu svojih predaka. Jedna takva novela naziva se Ferne Heimat, Daleka domovina, u kojoj je riječ o sudbini njezine obitelji. Treba reći i to da je glazbu za njemačku himnu, prvotno u čast austrijskoga cara, napisao skladatelj Joseph Haydn prema motivu hrvatske narodne popijevke iz Gradišća (austrijskog Burgenlanda). Postoje pretpostavke da je i sam Haydn bio hrvatskoga podrijetla. To je s dosta podataka tvrdio Franjo Kuhač. U Austriji su se mnogi Hrvati dovinuli do vrhunskih položaja. Jedan savezni kancelar, Fred Sinowatz, bio je gradišćanski Hrvat, dok su nekoliko ministara u raznim vladama i nekoliko zastupnika također bili austrijski Hrvati. Jedan od boljih austrijskih novinara zvao se Alfon Dalma (pseudonim), a to je bio Stjepan Tomičić koji je stekao prvu slavu u zagrebačkom tjedniku Spremnost i kasnije pod drugim imenom u dnevniku Salzburger Nachrichten i na Austrijskoj televiziji. Bio je Austrijanac i hrvatski rodoljub.

U Berlinu je dugo godina živio i djelovao Fran Mažuranić. Nažalost svoje njemačke tekstove pisao je pod pseudonimom koji nitko nije otkrio. Hrvati su mu u njemačkom glavnom gradu postavili spomen-ploču. U Hamburgu je upravljao tamošnjim kazalištem Deutsche Schauspielhaus Milan Begović, među ostalim libretist glasovitog Gotovčeva Ere s onoga svijeta, hrvatske opere koja je više puta izvedena u Njemačkoj s hrvatskim i njemačkim ansamblima. U Frankfurtu je dugo vremena dirigirao Lovro pl. Matačić, a sličan uspjeh imao je i maestro Milan Horvat. Glede uspješnosti njima se može pridružiti i pjevačica Srebrenka (Sena) Jurinac.

U Stuttgartu je predavao i živi skladatelj Milko Kelemen. I njegova su djela izvedena na njemačkim pozornicama i u koncertnim dvoranama. Promicateljica hrvatske književnosti u Njemačkoj Alida Bremer nastanjena je u Münsteru, a djeluje diljem Njemačke kao prevoditeljica i predavačica. U Njemačkoj je bila vrlo omiljena pjevačica veselih nota Dunja Rajter. Veliku slavu kao znanstvenik stekao je profesor s Goetheova sveučilišta u Frankfurtu Ivan Đikić. U njemačkoj televizijskoj i filmskoj produkciji djeluje nekoliko hrvatskih uspješnika. Da spomenemo najpoznatije: snimatelj Dragan Rogulj, glumica Ivanka Brekalo te glumci Mišel Matičević, Miroslav Nemec i Stipe Erceg. U športu su ovdje postigli velike uspjehe nogometaš Zlatko Čik Čajkovski i rukometni trener Vlado Stenzel. U Njemačkoj je ostao nezaboravljen pjevač zlatnoga glasa Ivo Robić (Morgen...).

Autor nažalost nije naveo ni jednog od brojnih intelektualaca, književnika i političara hrvatskih korijena u Čileu kojih ima toliko mnogo da bi prostor za to bio premalen na pola stranice Vijenca. U nešto manjoj mjeri to vrijedi za Sjedinjene Države i Kanadu, gdje su neki našijenci također postigli zavidne rezultate.

U Španjolskoj je živjelo malo Hrvata, ali neki su ostavili trajne trgove u tamošnjem kulturnom životu. Prof. Pavao Tijan bio je osnivač španjolske slavistike. U Pamploni je djelovao prof. Luka Brajnović, književnik i autor niza temeljnih djela s područja novinarstva. U Madridu još živi prof. Duško Jelavić, liječnik s nekoliko vrijednih knjiga iz svoje struke. Na Mallorci se nalazi Muzej umjetnina Hrvata iz Bosne Kristiana Krekovića, koji je postao poznat svojim velikim platnima s motivima iz prošlosti peruanskih Indiosa. U okolici Madrida živi Petar Maruna, slikar čije je jedno djelo, kao jedinog Hrvata, izloženo u Muzeju lijepih umjetnosti Španjolske likovne akademije. Brojni hrvatski stručnjaci raznih profila radili su u Španjolskoj s velikim uspjehom.

Ovdje se postavlja načelno pitanje: zašto pametni i vrijedni Hrvati moraju iseliti da bi bili uspješni vani, dok u Hrvatskoj nerijetko mediokriteti sjede na važnim mjestima javnog, znanstvenog i umjetničkoga života? Tko to tjera dobre Hrvate na bijeg u tuđinu kao da želi da ih što manje ostane u Domovini? O tome bi sociolozi trebali pisati studije i anketirati iseljene uspješnike kako bi se taj nezdravi razvoj prekinuo i u domovini ostali oni koji joj mogu pomoći, odnosno vratili se oni koji to žele, ali nailaze na razne opake prepreke što ih postavljaju domaći jalnuši.