Mimara kao pozornica za komornu glazbu

Nakon Klovićevih dvora prošle godine, ove je godine Muzej Mimara postao središte održavanja međunarodnoga festivala komorne glazbe, prigodno nazvana Musica Maxima, koji je od 20. do 23. svibnja okupio nekoliko zanimljivih vokalnih i instrumentalnih solista na pet koncertnih događanja. Festival Musica Maxima rezultat je intenzivnih nastojanja posljednjih šest godina na revitaliziranju Zagrebačkoga komornog orkestra, koje su se zadaće prihvatila trojica violinista – Tonko Ninić, Mladen Devenkar i ruski gost Maksim Fedotov.

Zagrebački komorni orkestar 1937. utemeljio je violončelist Rudolf Matz, a velik dio njegovih članova bili su učenici Vaclava Humla. Upravo iz tog razloga orkestar i festival danas stavljaju naglasak na njegovanje pojma zagrebačke violinističke škole. Nakon što se 1941. ansambl ugasio, 2004. ime Zagrebačkoga komornog orkestra ponovno oživljava Mladen Dervenkar u suradnji s Tonkom Ninićem, koji i danas sviraju u ansamblu među prvim violinama.

Maksim Fedotov

Maksima Fedotova, koji je već dvadesetak godina stalni gost hrvatskih pozornica, pozvali su kao umjetničkog voditelja orkestra te preuzeli njegovo ime kao poveznicu orkestra i novoutemeljeniog festivala. Bio je to dobar potez, jer Maksim Fedotov istaknuto je ime europskoga i svjetskog violinističkog svijeta, cijenjeni pedagog i glazbenik, ali i osoba koja dobro poznaje Zagrebački komorni orkestar, budući da od početka s njim radi i surađuje. Ujedno je i umjetnik koji je imenom i ugledom sposoban dovesti na festival zanimljive europske glazbenike.

Ove godine to su bili violončelist Sergej Roldugin, pijanist François Weigel, pijanistica Galina Petrova (Fedotovljeva supruga), klarinetist Jean-Marc Fessard i sopranistica Elena Mirtova. S obzirom na to da je čitav festival Musica Maxima zamišljen kao manifestacija komornoga tipa, solisti su nastupali u različitim oblicima, kao solo interpreti ili u duetu, ali i uz pratnju Zagrebačkoga komornog orkestra, koji je imao i svoje samostalne glazbene trenutke. Takav pristup omogućio je vrlo raznolik izbor festivalskoga repertoara, od vrlo popularnih stranica glazbene literature do nekih slabo poznatih djela, ali i jedne praizvedbe.

Posebno je važno da je festival dao prostora mladim talentima, koji su svoja glazbenička umijeća predstavili na njima posvećenoj matineji – violinisti Marco Graziani i Petar Fedotov, violončelisti Vaclav Petr i Hrvoje Hrešć, pijanisti Tonja Čuić, Danijel Gašparović i Aljoša Jurinić. To je vrijedna inicijativa koju bi festival svakako trebao nastaviti nadograđivati.

S druge strane, festival, koji je pošao od nastojanja da omogući Zagrebačkom komornom orkestru stvaranje kreativnoga prostora za razvijanje, mlad je i tek na početku, što se osjeti i u izboru programa i u izboru glazbenih gostiju, ali i u razini sama orkestra. Sva tri segmenta potrebno je dodatno ispolirati, izraditi, naprosto – ono što se hoće znati na kvalitetan način prenijeti u praksu. Orkestar, koji želi biti rasadište novih mladih talenata, morao bi zadovoljiti više izvedbene standarde. Posebice što je riječ o festivalu koji nosi u sebi znatan potencijal i koji bi doista mogao pružiti zagrebačkoj sredini novi i svježi polet, novi poligon za komorno muziciranje i glazbene susrete europskih razmjera. Maksim Fedotov može svojim imenom i svirkom jamčiti mnogo, ali ne može sam učiniti sve.