Kulturološki pokret iznimne važnosti

Projekt Bersa, kako ga skraćenim nazivom i već od milja možemo zvati, trenutno je jedini projekt u hrvatskoj glazbenoj kulturi koji teži na uistinu sveobuhvatan način istražiti i valorizirati jednu osobnost, i to putem znanstvene i stručne obrade cjelokupnoga umjetničkog i životnog opusa te osobe. Jer sve što se proteklih mjeseci događalo oko imena Blagoja Berse svjedoči u korist zaključka da je riječ o pomno osmišljenoj akciji i dugogodišnjem pothvatu koji će sabrati znanja hrvatskih znanstvenika i stručnjaka, združiti ih s praksom te oblikovati okvir u kojemu će moći zaživjeti nove spoznaje.

Zašto baš Blagoje Bersa? Odveć bi jednostavno bilo kazati da je Bersa to zaslužio, a s druge će strane Eva Sedak reći da je projekt posljedica njezine želje da o Bersi sazna sve. No razlozi ionako više nisu toliko bitni, jer je Projekt Bersa prerastao u nešto slično kulturološkome pokretu čije su sve silnice usmjerene jednomu: integralnom objavljivanju sveukupne stvaralačke ostavštine Blagoja Berse prema suvremenim tehnološkim, tehničkim i stručnim standardima.

Blagoje Bersa

Od prvotne želje do pokreta društveno-kulturnog značenja nastao je projekt Sabrana djela Blagoja Berse, što ga je 2008. pokrenuo Hrvatski glazbeni zavod i u kojemu kao partneri sudjeluju Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu te Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU. Namjera je projekta unutar pet knjiga objaviti Bersine dnevničke zapise, literarne naslove, korespondenciju (koja broji tristotinjak jedinica), pedagošku građu i tematski popis djela, a unutar četrnaest notnih svezaka cjelokupan Bersin solistički, komorni, zborski, orkestralni i glazbenoscenski opus.

Glavni je urednik izdavačkoga projekta Eva Sedak, glavni urednik notnih izdanja Petar Bergamo, a izdavački savjet čine Nada Bezić, Nikša Gligo, Koraljka Kos, Tatjana Mihalić i Sanja Raca. Na ovomu mjestu nije suvišno istaknuti da bi ovaj projekt bio u najmanju ruku otežan da nije već postojalo polazište u studijskom izdanju Bersinih Izabranih djela Lovre Županovića, koji je, koliko god iz današnje pozicije nedostatan, bio „pionirski i gotovo herojski projekt“ te „inspiracija i obveza svima koji žele nastaviti započeti zadatak“, ističe Sedakova u predgovoru prvoga izdanja Sabranih djela Blagoja Berse.

A to je prvo izdanje knjiga Dnevnik i Uspomene (ur. Eva Sedak i Nada Bezić) uz koju je paralelno objavljen prvi notni svezak – Djela za klavir (ur. Marija Bergamo i Petar Bergamo). Dnevničke zapise Bersa je bilježio uz prekide od 1904. do 1933. u osam svezaka, a uspomene su nastale između 1923. i 1933. te su kao usputne zabilješke razasute unutar Bersine rukopisne ostavštine. Urednice su sav taj materijal okupile te studiozno obradile, kako bi izdanje bilo prilagođeno današnjemu čitatelju. Jer Bersa je pisao na talijanskom, hrvatskom i njemačkom jeziku, što je trebalo prilagoditi prijevodima na hrvatski jezik sama teksta ili popratnim bilješkama.

Zanimljivo je da su urednice odlučile zadržati jezične, ortografske i interpunkcijske osobitosti Bersina pisma, što današnjemu čitatelju pruža poseban užitak pri iščitavanju zapisa. Dakako, pobrinule su se da sva nerazumljiva ili manje razumljiva mjesta unutar Dnevnika i Uspomena budu pojašnjena u iscrpnim bilješkama, kojih u tom dijelu knjige ima čak 570. I to bez onih koje prate uvodni tekst Eve Sedak Mjesta – vrijeme – putovi: Bilješke uz životopis Blagoja Berse, koji, pak, nije puki uvod u središnji dio izdanja, već svojim obuhvatnim muzikološkim utemeljenjem tvori jednakopravno središnje mjesto ove publikacije.

Treba spomenuti da knjiga Dnevnik i Uspomene sadrži kronologiju Bersina života, detaljan prikaz rodoslovlja njegove šire i uže obitelji, poglavlje s biografijama osoba čija se imena spominju unutar Bersinih zapisa, neizostavni popis literature i indeks osobnih imena te iznimno važan popis Bersinih djela koji je načinila Nada Bezić neposrednim uvidom u Bersine rukopise, a koji sadrži cjelokupan Bersin skladateljski opus, izuzev skladbi i aranžmana narodnih i popularnih napjeva.

Djela za klavir prvi put u jednom okviru donose sveukupan klavirski opus Blagoja Berse, izuzev skladbe Ostavljeni pastir, koja dosad nije pronađena, i klavirskih obrada narodnih napjeva, i to iz studioznoga redaktorskog pera Petra Bergama, koji je intervenirao (a sam kaže da je pri dešifriranju Bersinih rukopisa katkada bilo potrebno primijeniti detektivske sposobnosti) strogo u okviru autorovih nakana, ali u skladu sa suvremenim izdavačkim normama. Ono što veže Bersine dnevničke zapise i klavirske skladbe jest intimnost, koja ih jednako prožima, stoga nije neobično da je uvodnu studiju o Bersinu klavirskom opusu Marija Bergamo naslovila Glasovirski dnevnički zapisi Blagoja Berse, niti da je odmah u podnaslovu izdvojila Bersin citat: „Što mi duša šapće, to sam stavio u note“, zabilježen u dnevniku 28. prosinca 1914.

Marija Bergamo otkriva i sažima čitatelju/interpretu najvažnije karakteristike Bersina klavirskog sloga i izričaja te u bilješkama za svaku pojedinu skladbu detaljno navodi specifičnosti koje je moguće pronaći i pročitati u Bersinim rukopisima.

„I kada se, konačno, otkrilo Torinsko pismo Bersina cjelokupnoga klavirskog opusa, pred redaktorom su izronile notne slike impresivne vrijednosti, koje su cijelo jedno stoljeće bile izvan interpretativne prakse“, piše Petar Bergamo. Upravo u tomu leži najveća vrijednost izdanja, da će konačno u studiozno i visoko profesionalno obavljenoj suvremenoj obradi biti dostupne suvremenim interpretima.

Razlozi zbog kojih smo ovaj istraživačko-izdavački projekt HGZ-a nazvali kulturološkim pokretom kriju se, zapravo, u nizu drugih događanja koja su proteklih mjeseci pratila izlazak na svjetlo dana ukratko prikazanih prvih dvaju izdanja. Započelo je koncertom Bersa i krug 14. veljače, na kojemu su Danijel Detoni, klavir, Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, te članovi Gudačkog kvarteta Porin ozvučili odabrane Bersine komorne opuse okružene ranim opusima dvojice njegovih suvremenika Gustava Mahlera i Aleksandra Zemlinskog, u ozračju glazbenoga Beča potkraj 19. i početkom 20. stoljeća.

Nastavilo se projekcijom kratke televizijske emisije o Blagoju Bersi iz 1972. (Televizija Zagreb) redatelja Harisa Nonveillera, prikazane u okviru Filmskoga kluba HGZ-a 30. ožujka, u kojoj se skladatelj Milo Cipra, uz voditelja emisije Karla Krausa, prisjeća svoga učitelja Blagoja Berse. Negdje u tom razdoblju Eva Sedak realizirala je nekoliko nedjeljnih termina na Trećem programu Hrvatskoga radija o Blagoju Bersi i njegovou opusu, a u povodu izdavačkog projekta.

A čitav put kulminirao je 18. travnja na Dan HGZ-a. Podnevno predstavljanje prvih dvaju izdanja bilo je središnji događaj, koji je nastavljen u poslijepodnevnim satima koncertima Društvenoga komornog ansambla (voditelj Marijan Zlatarić) te Društvenog orkestra (Marcel Bačić), Društvenoga zbora HGZ-a (Branka Bubalo-Paliska) i Vokalnog ansambla Milka Trnina. Dakako, s Bersom u središtu pozornosti. I to slabo ili nikako poznatim djelima iz njegova opusa, uglavnom mladenačkim ili učeničkim radovima, među kojima su tri djela doživjela svoju prvu suvremenu izvedbu.

Dakle, posve je jasno zašto je ovo kulturološki pothvat. A činjenica da ga vodi upravo Hrvatski glazbeni zavod, s obzirom na povijesno značenje te institucije, ali i njezino posljednjih godina sve intenzivnije razbuđivanje u suvremenosti, daje projektu dubinu koju je potrebno poduprijeti na svim razinama.