Demoni i strahovi generacije Y

Generacija Y ili milenijska generacija označava pripadnike omladinske kulture globaliziranoga društva kojima je uporaba novih komunikacijskih tehnologija postala neizostavni dio svakodnevnih aktivnosti. Oni su odrastali pod utjecajem pop kulture, masovnih medija i potrošaštva. To je generacija koja ne priznaje autoritete, stvara svoja pravila i zahtijeva društveno priznanje. Uz milenij se obično vežu i nagađanja o kraju svijeta, odnosno apokalipsi. Uistinu, mediji nas neprekidno izvještavaju o aktualnim katastrofama, neredima, krizama, terorističkim napadima... Možda se više nego ikada čini da bi kraj mogao biti blizu, a opet smo s dozom skepse i dalje uljuljkani u lažan osjećaj sigurnosti.

Tematici generacije Y posvetio se i mladi slikar Rene Bachrach Krištofić u novoj samostalnoj izložbi. U svojim radovima autor promatra sebe te uključuje fragmente svoje stvarnosti u neki od tokova fizičke stvarnosti. Primjerice u njegovoj interpretaciji građanskih nemira u Parizu i on je jedan od prosvjednika. Promatra nas s platna u prvom planu kao da nam želi poručiti da umjesto promatranja svijeta iz naslonjača aktivno pratimo društvena događanja. Generacija Y negira pasivnost i traži akciju – točnije smislenu egzistenciju.

A cat's rage is beautiful

Izložba Kraj svijeta i druge priče stoga je i svojevrsna kritika percepcije suvremenoga svijeta. Neprestano izloženi prizorima nasilja s televizijskih ekrana, više i ne reagiramo na njih. Autor interpretira nekoliko takvih isječaka na slikama i predstavlja nam svoju viziju kraja svijeta. U jednom takvu isječku zaustavlja trenutak nedavnih nemira u Grčkoj, kada jedan od sudionika umjesto oružjem zamahuje cvijećem. Takvom zamjenom privlači pozornost promatrača.

Vrijedi istaknuti da je mladi slikar nekoliko puta nagrađivan za svoj rad te da je jedan od troje umjetnika iz Hrvatske nominiranih za Henkel Award 2009/2010. Nadahnuće pronalazi u različitim medijima kao što su strip, film, i znanstvenofantastična literatura.

Kao i mnogi drugi predstavnici slikarstva mlađe generacije, bavi se figurativnim slikarstvom s naglašenom naracijom. Istražujući nepoznato i mapiranjem područja psihe, unutarnji svijet demona i strahova materijalizira akrilicima na platnu.

Kroz ostale priče, kako ih Bachrach Krištofić naziva, provlači se utjecaj nadrealizma i nekoliko suvremenih likovnih umjetnika kao što su Neo Rauch ili Takashi Murakami.

Već je u ranijim ciklusima kao što je Filozofija putovanja kroz vrijeme pozivao na preispitivanje umjetnosti i njezine vrijednosti. Preuzimanjem citata s djela poznatih likovnih umjetnika ili upućivanjem na pojedina dijela teoretičara estetike poziva javnost na propitivanje autoriteta. Primjerice preuzima dekorativne šarene plohe s Murakamijevih slika koje nastoji individualizirati, suprotstavljajući se tako korporativnoj umjetnosti. Te plohe slobodnih oblika potenciraju fantastične elemente te su prisutne i na slikama kraja svijeta kao kontrast i odmak od stvarnosti. Njegove kombinacije fantastičnih bića i predmeta stvarnoga svijeta mogu u nama pobuditi sumnju u vlastitu sposobnost procjene stvarnosti.

Slikar također postavlja pitanje da li bi umjetnost i umjetnička praksa preživjela u kataklizmičkim uvjetima. Pritom ironizira probleme koji su zatekli Muzej suvremene umjetnosti, dok Dom HDLU-a, čiji je ovogodišnji Zagrebački salon pokušao protresti domaće tržište umjetnina, napada čudovišna hobotnica.

Zanimljivo je da su u postavu izložbe između većih slika naizmjenično izložene manje slike lijekova kao podsjetnik na autorovu borbu sa zloćudnom bolesti. Upravo je to iskustvo ostavilo dominantan trag u njegovu stvaranju. Stoga i tema izložbe za njega ima i sasvim osobno značenje. Samim postavom izložbe promatraču pak nudi različite mogućnosti tumačenja.