Arhitektura i društveni aktivizam

U nakladi Udruženja hrvatskih arhitekata potkraj travnja izašao je novi broj mjesečnika Čovjek i prostor – časopisa za arhitekturu, dizajn i vizualne umjetnosti. S početkom djelovanja uredništva koje od ove godine predvodi Dinka Pavelić izdanje je doživjelo radikalne promjene vraćajući se tradiciji velikoga novinskog formata prvih brojeva iz 1954, otkad ČIP (s prepoznatljivom naslovnom kraticom) izlazi neprekidno do danas. Iako se časopis već godinama producira dvomjesečno – ovaj inicijalni četverobroj samo je posljedica temeljita rada na potpunom redizajnu koncepcije, dok je namjera daljega djelovanja svakako i učestaliji ritam izlaženja. Upravo bi se takvim brzim protokom strukovnih informacija opravdala ideja efemernosti ČIP-a, koji se želi odmaknuti od forme luksuznog časopisa za police i više približiti (čak i izborom papira) layoutu dnevnih novina smanjene proizvodnje i niske prodajne cijene. Novopostavljeni dizajn potpisuje Ira Payer s Mašom Poljanec i Androm Giuniom.

Koncepcijske je promjene argumentirala urednica, smatrajući kako bi se strukovno glasilo moralo obraćati i temama koje nisu samo prestižne, reprezentativne i a priori lijepe, što bi zasigurno trebalo proširiti krug čitatelja i naglasiti otvorenost časopisa publici izvan struke. Metaforički, želja je mladog uredništva izaći na ulice raspravama o svim vrućim kulturnim i prostornim problemima.

Stoga je i središnja tema ovog broja Aktivizam / Urbanizam, u koju nas uvodi glavna urednica, a na nju se opsežnim tekstom o aktualnoj problematici zagrebačke Varšavske ulice i Cvjetnoga trga nadovezuje Dominko Blažević. Kao glavni problem autor navodi bojazan da privatno ustupanje famozne garažne rampe usred pješačke zone može postati prizivni presedan svakomu budućem investitoru.

Na zanimljiv osobni način isti autor tekstom o arhitektonskoj kritici nudi upute za njezinu uporabu, navodeći kako „…kritika nije za uskogrudne kao ni za one koji na temelju određene količine informacija imaju već formirana mišljenja od kojih nemaju namjere odstupiti“. U nizu podnaslova piše o točkama važnima za uspjeh i razumijevanje toga u nas slabo razvijena teorijskog područja arhitekture, dajući čak i (odveć) izravnu definiciju što je to loša kritika.

Više priloga u ČIP-u otvara i razgovor o toliko spominjanu Muzeju suvremene umjetnosti – objektu s kojim je Zagreb dvadeset godina nakon dovršenja NSK dobio još jedan veliki kulturni prostor. Projekt je predstavljen kroz prizmu vanjskog promatrača, slovenske arhitektice Anje Koršić, kojoj arhitektura muzeja ostavlja dojam preuređene industrijske hale u koju je uselila umjetnost. U intervjuu s autorom muzeja, arhitektom Igorom Franićem, ponuđeni su odgovori na učestale recentne kritike, a u razgovoru su dotaknute i kontroverze što zasjenjuju važnost novootvorene građevine.

Uz to, ČIP donosi i blok Aktualno o izložbama, postavima i strukovnim priznanjima, zatim rubriku Natječaji s naglaskom na Europan 10 i neke dubrovačke projekte te skupinu tema iz domene Vizualne kulture. Na kraju je i mala lista uredničkih prijedloga novih knjiga i blogova pod naslovom Lektira. Nova redakcija nagovijestila je i internetsko izdanje Čovjeka i prostora – za početak u obliku kratkih najava na web-stranicama Udruge hrvatskih arhitekata – a poslije i s cjelovitim sadržajem svakoga broja u pdf-formatu.