Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Svibanj 1990.

6. – Nedjelja. Drugi krug izbora. /…/

U 11.30 na misi u Ranjenom. Turčinović. Našao se s Draženom na Trgu. /…/ Brine ga dug koji je Goldstein učinio za Koaliciju. Sad mu ovaj predlaže da zajedno idu u Australiju skupljati novac. Nema smisla: tko će dati novac gubitnicima? Osim toga nije u redu da Dražen podmeće leđa za nešto što nije skrivio. Gold. je navodno dao do znanja da će u protivnom dug podmiriti Židovi. Bit će još problema sa Slavkom. Sve više postajemo svjesni koliko nam je bio uteg na nogama. Predložio sam Draženu da otvoreno reče kako je Čačić (Koning) ulagao novac za svoje mjesto predsjednika Vlade, a taj je posao kao i svaki drugi skopčan s rizicima. /…/ Šećući sretali mnogo ljudi (Tadijanović, Stipanov, A. Novaković…) koji su davali komplimente Draženu zbog odustajanja od kandidature /…/.

U 13 sati /…/ otišao u Corso gdje je već sjedio Turčinović s društvom. Zanimljiv razgovor o Istri, Bosni, Tuđmanu, HSLS-a… Za HSLS je zasad najvažnije da joj se skine glupa etiketa (koju očito netko forsira) da smo masonska, odnosno židovska stranka. Trebamo držati kvalitetu, ali čuvati se elitizma. S Budišom i Turčinovićem prošetao do Mažuranca. /…/ Josip vidi sličnost između Tuđmana i Kustića: autoritarci.

Na radiju u 17 sati vijest da je odziv birača manji nego u prvom krugu. To ide na ruku komunistima i HDZ-u. Navečer otišao u Koaliciju. Veliko društvo. Stranački prvaci, Savka, Haramija, Bijelić, Koprtla… Dražen mi je potvrdio da Savka kani osnovati vlastitu stranku. Puno pića, gitara, pjesma… Dobro raspoloženje. Pjesma. Vujić se „raspištoljio“. Savka u formi /…/. Razgovarao s Nevenom Šimcem iz Pariza. Pametan čovjek. /…/ Oko 23 sata počeli pristizati prvi rezultati iz „naših izvora“. Nepovoljni. Čini se da na Medveščaku nisu prošli ni Gotovac ni Škrabalo. Panika. /…/.

16. – Na jutarnjoj kavi saznajem od Markice da je nakon izbora, posredovanjem Ladana, M. Veselica išao Tuđmanu koji mu je izdiktirao uvjete za suradnju. U stranci odlučno protiv.

Poslijepodne zvao Budiša. Kaže da bi reagirao na Tuđmanov prijedlog da se 30. svibnja slavi kao dan hrvatske državnosti. Toga dana se, naime, ne postiže puna državnost pa bi se eventualno mogao slaviti dan Hrvatskog sabora. U načelu sam se složio, no držim da u ovom trenutku ne bi bilo dobro parirati Tuđmanu budući da je nakon Jovićeve izjave i stavova Predsjedništva SFRJ Hrvatska u opasnosti. Izgleda da sam ga pokolebao. Razgovarat ćemo večeras. /…/.

20. – Nedjelja. Nakon mise /…/ Turčinović me pitao za mišljenje treba li Crkva reagirati na prijetnje iz Beograda.

Poslije Ranjenog na Trgu sreo Budišu. Kaže da je u HDS-u upravo završen sastanak na kojem je zaključeno da se predstavnici stranaka nađu kod Tuđmana (Becićeve stube), gdje će se održati međustranački dogovor o situaciji nastaloj nakon Jovićeve pristupne besjede i priopćenja Predsjedništva SFRJ. Sastanak je najavljen za 17.30. On ne može ići jer odlazi u Ivanićgrad, gdje naši preuzimaju općinsku vlast, pa me moli da predstavljam stranku.

Ispred „Zadra“: Turčinović, Petrač, Štef, Bagarić i Sikirić. Tema: prijetnje iz Beograda. Svi drže da je situacija ozbiljna. Što uraditi? Mišljenja: ubrzati sazivanje Sabora, prirediti masovne manifestacije u gradovima, eksponirati se jednim javnim susretom sa Slovencima…

Kući na ručak pa na Becićeve stube. Stigao prvi. Dvorišna vrata na električno otvaranje. Momci u crnim odjelima (sakoi veći za 1–2 broja), pušenje samo na terasi – urednost koja stvara nelagodu. Ostali stižu u grupi. Čičak se čuje već s ulice. Došavši pokušava unijeti ležernost u hladan ambijent: vadi iz džepa leptir-mašnu, izbacuje trbuh kojim me udara… Cesar kaže da ga uznemiruju crvene trešnje na stablu. Iza jednih vrata pojavljuje se mlada zgodna djevojka: „Izvolite, gospodin predsjednik će vas primiti.“ U tišini se uspinjemo na prvi kat. Tuđman nas čeka na čelu stola. Spomenički stamen. Prilazimo u špaliru i rukujemo se: Sinković, Cesar, Šagovac, Šošić, Vukasović, Čičak, nepoznat stariji čovjek, Vučić i ja. Tuđman: „Dakle, imate 15 minuta vremena… imam sastanak.“ Prije nego smo progovorili, pita je li na sastanku predstavljena Koalicija, na što je većina uglas odgovorila glas: Ne! „A postoji li još Koalicija?“ zapitao je Tuđman. Odgovor je bio isti. „A je li na sastanku nazočan predstavnik HSLS-a?“ pitao je Tuđman? Da, odgovorio sam. Čičak i Vučić objašnjavaju zašto smo došli. Tuđman ih prekida samouvjereno i svisoka: „Zašto ranije niste predložili ovakav sastanak nego svatko reagira na svoju ruku… zašto napadate svaku HDZ-ovu inicijativu… što imate protiv Dana hrvatske državnosti…?“ Vukasović je pokušao obrazložiti kako bi bilo bolje da se taj dan slavi 7. lipnja, na što je Tuđman odgovorio da to ne bi bilo dobro zbog muslimana. Vučić pokušava predočiti dramatičnost situacije: oko Zagreba su tenkovi, neke su doveli u Prvomajsku na popravak… Čičak ga demantira. On je u subotu išao na poštu i gledao je li vojska telefonira kućama. Uvjerio se da ima dosta vojske u pošti pa i u gradu, a to znači da nije uvedeno izvanredno stanje. Svi govornici (osim Šagovca, Šošića i mene) natjecali su se u isticanju kako su došli zbog brige za Hrvatsku. Kad je Vukasović rekao da svi radimo na istom polju te da trebamo imati jedni u druge povjerenje, Tuđman mu je upao u riječ rekavši: „Imam povjerenje u vas u onoj mjeri u kojoj vam je hrvatski narod dao povjerenje na izborima.“ Zatim je rekao kako stvari ne treba dramatizirati, a na prijedlog da se Sabor sazove prije 30. svibnja odgovorio je: „Sabor možemo sazvati za 2–3 sata.“ Tijekom razgovora imao sam osjećaj da su svi nazočni u istom položaju, dakle i Čičak i Šošić, koji su u Tuđmanovu Hrvatskom bloku. Neki su često pogledavali na sat da slučajno ne bi prekoračili vrijeme, a kada je Tuđman prvi put to uradio, sastanak je bio gotov. „Gospodo, vaše vrijeme je isteklo“, rekao je ustavši, nakon čega smo se rukovali i uputili prema izlazu. U tom trenutku u prostoriju su ušli Šeks i Domjan. Mimoilazeći se iskazivali su srdačnost prema nekim članovima „delegacije“, koju sam spuštajući se stubama nazvao „poklonstvenom“. Čim smo izašli iz zgrade, Cesar je rekao: „Preostaje mi jedino zatvor ili emigracija.“ Netko također reče da će oporbi biti gore nego pod komunistima. Nitko nije protuslovio. Sinković koji je predstavljao HSS (zašto kad je tu bio i Čičak?) rekao je jedino da smo trebali biti odlučniji pa bi i Tuđman bio drukčiji. Pri razlazu rekao je Cesaru da idu negdje popričati.

Navečer me nazvao Budiša. Ispričao sam mu kako je bilo kod Tuđmana. Smijao se. I ja.