Nije Budak nego Blaznavac

U Vijencu br. 422 od 6. svibnja objavljen je članak Gojka Borića pod naslovom Snažan zaokret prema povijesnoj istini. U njemu autor pozitivno ocjenjuje doktorat-knjigu Tvrtka P. Sojčića Die ‘Lösung’ der kroatischen Frage zwischen 1939. und 1945. ili na hrvatskom Rješenje hrvatskog pitanja između 1939. i 1945. dakle za vrijeme Drugoga svjetskog rata ili u doba postojanja Banovine Hrvatske i Nezavisne Države Hrvatske. Uz brojne podatke i ocjene koje bacaju novu svjetlost na to kritično i kontroverzno razdoblje u našem povjesnopisju, Borić postavlja i jedno važno pitanje: „Vrijedno je napomenuti kako nije nigdje našao (Sojčić) dokaz da je Mile Budak govorio kako će ustaše trećinu Srba pro-tjerati, trećinu pokatoličiti i trećinu poubijati, a to je cveba koja se stalno ponavlja i u nekim hrvatskim tiskovinama“. To me kao povjesničara potaknulo da napišem ovaj odgovor, zapravo dopunu i ispravak.

Naime, ono što se često ponavlja, što se nekritički prih-vaća, može s vremenom postati dio općeprihvaćene istine. Iako su mnogi sumnjali u tu tvrdnju koju su pripisivali Budaku, nit-ko se nije, poglavito u doba postojanja SFR Jugoslavije, usudio ustv-rditi suprotno. Zato je dobro da je autor brojnih dobrih i informativnih članaka iz Njemačke, kakav je Borić, posta-vio pitanje zašto mladi i neopterećeni povjesničar hrvatskih korijena, kakav je dr. Sojčić, nije ništa o tome pronašao, iako je pomno pročešljao sve važne dokumente iz toga vremena. Tu se spominje i još jedna isto tako ishitrena teza kako NDH ni-je bila „ni nezavisna, ni država, ni hrvatska“, o čemu bi se mogao također napisati poseban članak. Dodao bih tomu kako

se u nabrajanju brojnih grijeha NDH počesto u novinskim član-cima i saborskim raspravama dodaje kako je Ante Pavelić prodao čak i Zadar, pa ponekad i Rijeku, iako i prosječni poznavatelji prošlosti znaju da je to uradila Kraljevina Srbija još pos-lije Prvoga svjetskog rata 1918. u strahu da u novoj državi ne bude previše katolika, odnosno Hrvata. Isto se može reći i za spomenutu trotrećinsku likvidacijsku misao. I ona, po mom skr-omnom mišljenju, ima svoj izvor u Srbiji, a ne u Hrvatskoj.

Pišući svoju Kratku kulturnu i političku povijest Bosne i Hercegovine te nedavno knjigu Hrvati i istočno pitanje, pronašao sam da je sličnu, gotovo identičnu misao izrekao jedan Srbijanac, a ne Hr-vat, i da je to bilo u dalekom 19. stoljeću. Bio je to pred-sjednik vlade i ministar vojske Kneževine Srbije Milivoje Petrović, koji se prema rodnom selu preimenovao u Blaznavca (1824–1872). On je u duhu Garašaninova Načertanija i Karadžićeva „Srbi svi i svuda“ snovao veliku Srbiju i pomalo pripremao ustanak u BiH, koju su smatrali srpskom zemljom. Nastojali su pridobiti za tu ideju i katoličke franjevce u tim pokra-jinama, pa je razgovarao s uglednim bosanskim fratrom Antu-nom (Antom) Kneževićem, kroničarem i povijesnim piscem. Na pitanje što će s muslimanima koje su Srbi nazivali Turcima, a naš Ante Starčević „cvijetom hrvatskoga plemstva“, Blaznavac je odgovorio: „Ol´ (ili) nek se odmah krste, ol´ odmah nek sele, ako ne mis-le biti sasječeni!“ ( v. P. Grgec, Hrvatska enciklo-pedija, sv. 3, str. 168, Zagreb 1942.)

Mislim da je odmah poslije 1945. ta zgodna genocidna misao sa zadovoljstvom pripisana ne samo Budaku nego i Hrvatima, da je samo umjesto muslimana-Bošnjaka dodao Srbe, pa je tako dobivena još jedna politička krilatica pred kojom je nastu-pila hrvatska šutnja. Dakle, pila naopako. Nitko se nije usudio citirati Hrvatsku enciklopediju, koju su partijski ideo-lozi poput pokojnoga Vlade Mađarevića proglasili ustaškom, ia-ko je ona započeta u doba Banovine Hrvatske, iako je u doba rata bila utočište hrvatskih ljevičara, iako je iza nje sta-jao akribični i pošteni Mate Ujević. Uostalom, njezin peti svezak koji je izašao upravo u doba oslobođenja koje suvreme-nici nazivaju preokret bio je uništen. Sreća, sačuvalo se ne-koliko primjeraka i preživio Ujević na čijim je temeljima poštene leksikografije radio dalje Miroslav Krleža. O tome više zna Trpimir Macan, koji je u doba Hrvatskog proljeća u svojoj Povijesti hrvatskog naroda pokušao ispraviti samo neke povi-jesne krive Drine, te Ivan Perić. Prvom je knjiga samlje-vena u mlinu za papir, a drugom udžbenik novije povijesti zab-ranjen. Objema tim publikacijama recenzent je bio Franjo Tuđ-man.

Dakle, autor je bio Blaznavac, a krivac je bio Budak! Ništa novoga pod suncem!