Na pozornici ostaje praznina

U Zagrebačkom kazalištu mladih od dragoga kolege i prijatelja toplim su se riječima zahvale oprostili: Dubravka Vrgoč, ravnateljica kazališta, Slavko Juraga u ime Hrvatskoga društva dramskih umjetnika i prijatelji iz ansambla ZKM-a Rajko Bundalo, Slavica Jukić i Zoran Čubrilo. O praznini koja ostaje iza Davora Borčića, ne samo kao istaknuta umjetnika, glumca i redatelja ZKM-a u kojem je proveo četrdeset godina, već kao draga prijatelja i osobe koja je u svakom trenutku znala uputiti pravu riječ, dati savjet i potporu kolegama i prijateljima, teško je govoriti.

Četrdeset godina profesionalnoga djelovanja Davor Borčić posvetio je Zagrebačkom kazalištu mladih, u kojem je odigrao svoje najvažnije i najljepše uloge u osamdeset različitih predstava. Tijekom pedeset godina umjetničkoga djelovanja udahnuo je život mnogobrojnim likovima u čak 129 premijernih naslova i, kako je to naglasio Zoran Čubrilo, radeći sa čak 66 redatelja. Igrao je Shakespearea, Držića, Kafku, Krležu, Ionesca, Bulgakova, Bakmaza, Goldonija, Kiplinga, Brezovca, Koltesa, Čehova... neke i po nekoliko puta.

Davor Borčić rođen je u Jajcu, no odrastao je u Splitu, gdje je prvi put stao pred publiku 1952, u Dječjem kazalištu Titovi mornari. Na studij glume upisuje se kao stipendist HNK u Splitu, ali završava ga u klasi prof. Koste Spajića (1964) uz stipendiju zagrebačkoga HNK. U HNK u Zagrebu ostvaruje i prvu profesionalnu ulogu u predstavi Hranjenik M. Grgića (1964). Nakon smrti Branka Gavelle čiji je i sam učenik bio, Davor Borčić na poziv Džimija Jurčeca prelazi u tadašnje Pionirsko kazalište (PIK), kasnije Zagrebačko kazalište mladih, u čijem je ansamblu glumio i nakon odlaska u mirovinu. Odluka da nacionalnu kuću zamijeni ansamblom koji je tek nastajao omogućila je Davoru Borčiću da „ostvari ideal kazališta i kao profesije i oblika života“, kako je to napisao Marijan Radmilović, nastavljajući: „Umjetniku Borčiću, njegova profila i senzibiliteta, upravo je ta odluka omogućila da svakoj podarenoj ulozi pronađe snagu, prostor scenskom liku i dokaže različitost svog stvaralaštva.“ Bila je to odluka kojoj je Davor Borčić ostajao vjeran unatoč svim problemima koji su mučili njegovo kazalište. I u tim je problemima prihvatio dužnost ravnatelja ne bi li kolegama iz ansambla nastavio biti čvrst oslonac. Zahvaljujući njegovu zalaganju ZKM je dobio monografiju kakvu zaslužuje, a kako mu je kazalište uvijek bilo kao drugi dom, taj je mir i zaljubljenost u ljepotu kazališne umjetnosti i bivanja na sceni u zajedništvu s kolegama smireno širio na druge, uključivao u sve što je radio. „Kad umire glumac, umire nebrojeno mnogo lica koje je odigrao.... kad umire glumac, umire i kazalište“, navela je ravnateljica ZKM-a Dubravka Vrgoč, ističući kako je Davor Borčić svoj život ugradio u to kazalište ostavivši neizbrisiv trag u njemu i hrvatskoj kulturi. Zagrebačko kazalište mladih, hrvatska kazališna umjetnost i kultura Davoru Borčiću stoga duguju iznimno mnogo.