Javna televizija – zrcalo društva

Viktorija Car

Završena je javna rasprava o novom Zakonu o HRT-u. Bila je iscrpnija, s većim brojem tribina i okruglih stolova od ijedne javne rasprave o medijskim zakonima dosad. Zapravo, donedavno – javnih rasprava o medijskim zakonima u Hrvatskoj nije ni bilo. Pisali su se gotovo tajno, u uskim krugovima bliskim Ministarstvu i do rasprave u Saboru javnost je ostajala neinformirana, tek vrlo rijetko bi u medije procurila poneka, često tek marginalna informacija. Zato ovu javnu raspravu koja je angažirala i medijske stručnjake, i sociologe, i pravnike, i zaposlene u audio-vizualnoj produkciji, i studente, i institucije i udruge civilnog društva, i političare, ali i brojne druge zainteresirane pojedince, možemo opisati i kao rezultat blagoga pozitivnog pomaka u sazrijevanja hrvatskog društva.

I Matica hrvatska dala je svoj prinos. Pod naslovom O čemu i kako nas informiraju 20. travnja predstavljeni su rezultati analize sadržaja središnjih informativnih emisija HRT-a, Nove TV i RTL-a. Istraživanje je organizirano na inicijativu Odjela za medije MH, a svrha mu je bila utvrditi ispunjava li HRT načela javnog servisa kroz sadržaj središnjeg Dnevnika, i dalje jedne od najgledanijih emisija HRT-a. Podaci su uspoređeni s rezultatima analize središnjih Dnevnika Nove TV te Vijesti RTL-a. Istraživanje je provedeno u razdobljima od 15. rujna do 15. listopada 2008. i 2009. Ni ovaj put, HRT kao ustanova nije pokazala interes kada je u pitanju znanstveno propitivanje njezina sadržaja. Dok nacionalne komercijalne televizije uvijek zainteresirano prisustvuju javnim prezentacijama, a poslije mudro preberu rezultate koji idu njima u korist te se njima javno i pohvale, HRT ignorirajući znanstvene analize vlastitog programa ostavlja dojam bahatosti, ali i straha od kritike. Najveća vrijednost empirijskog istraživanja i jest u tome da rezultati dobiveni znanstvenom metodom daju objektivnu sliku analiziranog sadržaja. Rezultati ponekad iznenade i same istraživače, jer jedno je gledati Dnevnik iz fotelje, istodobno listajući dnevne novine i komentirajući događaje s ukućanima, a drugo je suočiti se s brojevima i postocima nakon nekoliko mjeseci rada na kodiranju sadržaja prema unaprijed zadanim varijablama.

Komunikacijska dobra

Zašto uopće propitivati sadržaj i način izvještavanja u središnjim dnevnicima, odnosno vijestima? Zato jer nam stalni monitoring televizijskoga programa može mnogo toga otkriti i o samu društvu, o društvenim vrijednostima, o stereotipima i neravnopravnostima ukorijenjenima u društvu, o medijskoj publici, o medijskim trendovima. A upravo središnja informativna emisija, emitirana u udarnom terminu, trebala bi biti ogledalo informativnog programa. Proučavanje sadržaja i njegovo kritičko analiziranje posebno je važno kada je u pitanju javni medijski servis – onaj koji smo obvezni i plaćati i nadzirati jer je i stvoren za nas – za javnost.

Kao društveno odgovoran servis, i HRT bi trebao biti posvećen postizanju raznovrsnih kulturnih i društvenih ciljeva, pritom osiguravajući ponudu, kako to Denis McQuail naziva, komunikacijskog dobra. Pritom se misli i na njegovanje osjećaja kulturnog i nacionalnog identiteta, a sve sa svrhom očuvanja zajedničke baštine: materinskog jezika, povijesti, kulture, umjetnosti i društvenih osobitosti zemlje i naroda. Temeljne su zadaće svakoga javnog medijskog servisa djelovati u javnom interesu te pritom pružiti potporu demokraciji. Javni medijski servis važan je u društvu jednako kao i javno školstvo ili zdravstvo. Upravo ta njegova javna funkcija treba biti jamstvo njegove kvalitete i vjerodostojnosti, neovisnosti o političkim i komercijalnim interesima, njegove stabilnosti te ono najvažnije – on mora biti dostupan svima, a ne samo većini ili samo pojedinim segmentima društva.

Zadaća javnoga medijskog servisa jest, ponajprije, informirati javnost o svim važnim događajima, pojavama i osobama, i to činiti točno, provjereno, nepristrano. Na jednom mjestu građanima trebaju biti dostupne informacije o svijetu u kojem žive i o događajima u njemu, a na taj način javni servis posredno i obrazuje građane. Ako se ta funkcija prepusti tržištu, imat ćemo isključivo sadržaje koji su prošli kroz sito komercijalnih interesa. Dodatno, izborom sugovornika i osoba koje se pojavljuju u vijestima, javni servis treba pružiti potporu demokraciji, ravnopravnosti i društvenoj raznolikosti. Ispunjava li HRT te zadaće u svom središnjem Dnevniku?

Zemlja kriminala

Vratimo se spomenutom istraživanju i rezultatima. Jedinica analize bila je vijest (čitana vijest ili montirani prilog). Prvo što je istraživanje pokazalo jest činjenica da se s vremenom broj priloga unutar svake emisije povećao, što ukazuje na to da su vijesti i izvještaji postali sve kraći. Odraz je to općeg ubrzanja u procesu posredovanja informacija. Živimo sve brže, u kraće vrijeme pokušavamo utrpati više sadržaja pa tako i više informacija. Kao posljedica trenda javlja se činjenica da je u emisijama vijesti sve manje tematskih i analitičkih priloga. Na HRT-u i Novoj TV najviše je izvještaja o dnevnim događajima (na HRT-u oko 40 posto, na Novoj TV 35–45 posto), a RTL-ove središnje Vijesti uređene su tako da 55–60 posto sadržaja čine kratke vijesti. Treba napomenuti da Vijesti RTL-a najkraće i traju pa je i očekivano da će se koristiti kraćim formama.

A o čemu nas to najviše informiraju u večernjem, udarnom terminu? Na RTL-u najviše je crne kronike, na Novoj TV crna kronika bila je na prvom mjestu u 2008. godini, a lani je došla na drugo mjesto nakon što su teme iz unutarnje politike ipak izbile u prvi plan. U Dnevniku HRT-a 2008. najviše je bilo vijesti o sudskim procesima i kriminalitetu, slijedilo je gospodarstvo pa crna kronika. Prošle je godine bilo najviše unutarnje politike pa gospodarstva. I dok na sve tri televizije ima vijesti i o unutarnjoj i vanjskoj politici Hrvatske, i o gospodarstvu, međunarodnim političkim odnosima te ostalim događajima iz svijeta, kultura je na komercijalnim televizijama potpuno marginalizirana. Zabave, skandala i poznatih osoba najviše je na Novoj TV.

Glavni akteri u vijestima na HRT-u uvjerljivo su političari i to iz vladajuće koalicije, a među njima najviše prostora dobiva premijerka Jadranka Kosor, odnosno u 2008. bivši premijer Ivo Sanader. Na komercijalnim televizijama u 2008. važniji su bili obični građani, ali su u 2009. ipak zamijenjeni političarima, a oni iz oporbe više su prostora dobili na RTL-u nego na druge dvije televizije. Kao glavni akteri u vijestima, kriminalci su čak i do tri puta više bili zastupljeni od stručnjaka i znanstvenika. S obzirom na to, brzo se nameće pitanje – je li Hrvatska zemlja znanja ili zemlja kriminala? Upravo na izboru glavnih aktera u vijestima možemo kazati da je HRT pala na testu javnog servisa i to zbog dva nedopustiva propusta. Prvi je neravnopravan odnos muškaraca i žena. Žena je, među glavnim akterima u vijestima, i 2008. i 2009. bilo svega 16 posto. Bilo da je riječ o izboru političara, stručnjaka, gospodarstvenika ili građana, novinarke i novinari HRT-a radije se odlučuju za muškarce. Žene se pak redovito pojavljuju u temama o djeci ili o modi i ljepoti. Takva diskriminacija žena porazna je za hrvatsko društvo u 21. stoljeću. Dakako, treba napomenuti još i to da se od tih 16 posto 2009. čak 4 posto odnosi na premijerku. Zaključak se nameće: da na čelu Vlade nije žena, podaci bi bili još sramotniji. Upravo bi javni medijski servis trebao pokazati dodatnu osviještenost kako za to, tako i za ostala pitanja diskriminacije u hrvatskom društvu te putem programskoga sadržaja slati poruke ravnopravnosti. U usporedbi s HRT-om, komercijalne televizije šalju donekle pozitivniju poruku (lani su obje televizije žene uključile s 21 posto udjela, a preklani s 34 posto).

Hrvatske regije slabo zastupljene, dominiraju vijesti iz metropole

Drugi odnos diskriminacije uočava se prema pripadnicima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Godine 2008. ni u jednoj vijesti ili prilogu, u analiziranom razdoblju, na sve tri televizije nisu bili prikazani u funkciji glavnog aktera. Lani su se u Dnevniku HRT-a pojavili u četirima prilozima, a u Dnevniku Nove TV u trima, u Vijestima RTL-a ni u jednom. Naravno, stoji argument da je ponekad samo na temelju imena i prezimena teško odrediti je li riječ o pripadniku nacionalne ili etničke manjine. No kada bi novinarke i novinari pri izboru sugovornika, bilo da je riječ o traženju mišljenja stručne ili službene osobe, znanstvenika ili gospodarstvenika, razmišljali i trudili se pronaći sugovornike različite nacionalnosti, time bi poslali poruku Hrvatske koja se ponosi bogatstvom svojih različitosti. Upravo je to jedno od temeljnih demokratskih zadaća javnoga servisa.

Tom primjeru neravnopravne distribucije možemo pridodati i neravnomjernu zastupljenost svih dijelova Hrvatske u središnjim vijestima. U najvećem dijelu, središnje vijesti presjek su dnevnih događanja u Hrvatskoj. Oko dvije su trećine emitiranih vijesti iz Hrvatske, zatim je najviše vijesti iz Europe pa iz SAD-a. Takva je distribuiranost očekivana. Ipak, secirajući Hrvatsku teritorijalno, pokazalo se da komercijalne televizije imaju veću decentraliziranost vijesti s 11–13 posto zastupljenom Dalmacijom te oko 8 posto zastupljenom Slavonijom. Na HRT-u, s centrima od Vukovara do Dubrovnika i najbolje organiziranom mrežom novinara, u Dnevniku je čak oko 40 posto objavljenih vijesti i priloga iz Zagreba, a osim Dalmacije ostali dijelovi Hrvatske vrlo su slabo zastupljeni. Od urednika bi trebalo zatražiti da argumentiraju koji su razlozi tolika forsiranja vijesti iz metropole.

Ovakvo seciranje sadržaja javne televizije za cilj ima potaknuti novinare i urednike na temeljitije promišljanje onoga što rade i kako to rade. Ne možemo reći da HRT dijelom ne ispunjava svoju zadaću prema javnosti. Točno je da nam nudi i odlične emisije poput Potrošačkog koda, Vijesti iz kulture, Euromagazina. Ono što se mora priznati HRT-u jest da, za razliku od komercijalnih emisija, i dalje ima velik broj emisija informativnoga sadržaja. Tek kada bi se ukinuo na neko vrijeme, priznali bismo koliko uistinu gledamo programe HRT-a, posebice ako se prepoznajemo u publici koja se želi informirati i ponešto naučiti iz sadržaja koje nude elektronički mediji.

Ipak, svjedoci smo da HRT u svom programu tolerira komercijalizaciju, prikriveno oglašavanje, neuravnotežen odnos prema manjinskim skupinama u društvu, neravnopravan odnos prema ženama. Nadalje, nedopustivo je kada se u emisijama informativnoga programa gledateljima nameću osobna mišljenja i stajališta urednika. HRT nema dobro promišljenu, sveobuhvatnu programsku strategiju na temelju koje bi se formirali rasporedi programa prema sezonama. HRT zapostavlja određene dobne skupine (primjerice mlade), a to će u konačnici rezultirati još većim padom gledanosti. Jasno, gledanost nije kriterij vrijednosti ni kvalitete programa, ali koja korist od javnoga servisa koji nema publiku?

Nejasne financije

HRT je najneodgovorniji prema javnosti kada je u pitanju trošenje novca od pristojbe. Financije HRT-a potpuno su nejasne i samo bi nezavisna međunarodna revizija mogla pošteno utvrditi kako je HRT financijski poslovao u posljednjih dvadeset godina. Naša javna televizija zapravo je odraz našega društva. Moramo biti realni i svjesni u kakvu društvu živimo i koliko smo sami kao društvo (ne)tolerantni, (ne)osviješteni i (ne)odgovorni kada je u pitanju društvena korist, ravnopravnost i poštenje. Ne možemo očekivati da postoje nadinstitucije koje će nas podučavati kako bismo se trebali ponašati, jer program i sadržaj HRT-a upravo proizvode isti ti ljudi koji čine hrvatsko društvo. Program uvijek čine ljudi. Na HRT-u ima velik broj izvrsnih profesionalaca, ali uvijek je problem kako na upravljačka mjesta dovesti one koji će znati raspodijeliti posao najsposobnijim pojedincima. Upravo je upravljanje ljudskim potencijalima, uz loše upravljanje resursima, trenutno najveći hendikep HRT-a.

Dok naše društvo ne sazrije u demokratsko, pošteno, odgovorno društvo koje poštuje i ne ugrožava ljudska prava u njihovoj najširoj definiciji, koje ne doživljava javna dobra i okoliš kao nešto što se smije ukrasti, oštetiti, prilagoditi po svojoj mjeri – do tada u Hrvatskoj neće biti ni zrela javnog medijskog servisa. HRT je zrcalo našega društva.