Edukacija: interakcija i eksperiment

Ivana Resić Šore, Liquid Gold, stakleni pehar, mlijeko, 2010. - Snimio Viktor Popović

Suprotno pristojnoj, građanskoj navadi obi-lje-žavanja lijepih okruglih obljetnica, Umjet-nička akademija Sveučilišta u Splitu odlučila je iskoristiti upravo trinaestu godinu postojanja kako bi dala sažetak svoga djelovanja. Cilj je njezina djelovanja, dakako, edukacija umjetnika – proces koliko nužno institucionalno određen toliko i neizvjestan, nepredvidljiv. S tom je namjerom promišljanja problema u Staroj gradskoj vijećnici 5. svibnja otvorena izložba radova 37 profesora punoga naslova www.umas/hr/odjel-za likovne-umjetnosti: Participacija, ne simulacija. Povjesničar umjetnosti Dalibor Prančević, autor koncepcije i postava izložbe, polazeći od teoretskih postavki Ivana Illicha i Jacquesa Rancičrea, locira situaciju splitske Umjetničke akademije kao strategiju otvorenog eksperimenta.

Naime, polazište eksperimenta jest nepostojanje utega tradicije, ali i inzistiranje na edukacijskoj interakciji te njegovanju i afirmaciji mentorskoga rada. Dakako da se kao izravan ishod svakog edukativnoga sustava promatraju studenti i njihovi rezultati, no zanimljivo je i zasebno promotriti, unutar okvira funkcioniranja strukture ustanove, sagledati polazište interakcije profesore – koji se također na neki način formiraju unutar klime koju sami generiraju. Splitska Umjetnička akademija ima tri odjela: Odjel za likovne umjetnosti, Odjel za glazbene umjetnosti i Odjel za kazališne umjetnosti. Odjel za likovne umjetnosti objedinjuje šest različitih studijskih programa, odnosno šest odsjeka: Odsjek za dizajn vizualnih komunikacija, Odsjek za film i video, Odsjek za kiparstvo, Odsjek za konzervaciju-restauraciju, Odsjek za likovnu kulturu i likovne umjetnosti te Odsjek za slikarstvo.

Zapažamo kako na Umjetničkoj akademiji predaju neka od trenutno najjačih imena hrvatske animacije i videoumjetnosti – Simon Bogojević Narath, koji je predstavljen 3D-animiranim filmovima Plasticat i Levijatan, te Veljko Popović, zastupljen 3D-filmom Ona koja mjeri. Na istom Odsjeku za film i video predaju Dan Oki i Sandra Sterle te Toni Meštrović, koji na izložbi sudjeluje lucidnom interferencijom, komentarom značaja svoga prezimenjaka, kipara Ivana Meštrovića – Untitled (Meštrović vs. Meštrović), dokumentacija videoinstalacije.

Videoinstalacija Sreća Vlaste Žanić putem simbolike šarene i slatke kiše bombona koji padaju po studentima, asistentima i profesorima osobni je doživljaj (i za autoricu) poticajne atmosfere na Umjetničkoj akademiji. Uz potvrđene umjetnike Matka Mijića, Kažimira Hrastea i Kuzmu Kovačića izlaže i predstavnik mlađe generacije kiparske scene Vojin Hraste. On je pokazao svoje novo djelo čiji naziv, preuzeti stih iz pjesme Davida Bowiea, Ground control to major Tom / Take your protein pills and put your helmet on, ukazuje na mogućnost višestrukoga iščitavanja – od slijeđenja putova snovitih vizija i asocijacija do komentara tehnoloških mogućnosti i ekološke opasnosti.

Unutar izložbe ističe se suptilna intervencija Lorena Živkovića Kuljiša, instalacija Preusmjeravanje. Minimalnim zadiranjem u predvidljivost ambijenta autor je osvijestio preusmjeravanje pozornosti na varijabilnost percepcije prostora. Srodne interese, postupak minimalizacije u likovnom govoru, gledanje prostora razvija i Dejan Jokanović Toumin, koji je izložio djela iz recentnoga ciklusa Pozdravi. Parabolični hiperboloid / Hiperbolični paraboloid s kojim se otprilike istodobno predstavio i u Gliptoteci HAZU u Zagrebu. Gorki Žuvela ponovno intrigira djelom Društveno (instrumenti krivolova u sadašnjosti), koji kompleksnim diskursom sučeljava pitanja kritičkog/angažiranog odnosa spram realiteta te odmicanja od njegova paradoksa u još veći paradoks i moment začudnosti. Viktor Popović do krajnosti je dematerijalizirao pojavnost, trag ljudskoga lika u formu olovne sjene, koja se sasvim logično stere po podu.

Valja istaknuti i jake ženske snage slikarskoga odsjeka – grafičarku Kristinu Restović, mladu umjetnicu Sonju Gašperov, koja se nametnula osebujnom zaigranošću, u posljednje vrijeme sve bližom znanstvenoj fantastici, te Ivanu Resić Šore, koja na istovremeno ironičan i emotivan način progovara o svojem majčinstvu radom Liquid Gold (stakleni pehar, mlijeko). Mateo Perasović s Odsjeka za likovnu kulturu i likovne umjetnosti predstavio se ambijentalnom videoinstalacijom Lovrinac, koja sumira genius loci i mistično iskustvo stvarnosti, ali i sama čina umjetničkog izražavanja.

Zaključimo, ova izložba ispunjava svrhu promišljanja složenih tokova umjetničkoga formiranja i dinamike edukacijskoga sistema UMAS-a, no ujedno je relevantan i kvalitetan presjek domaće suvremene produkcije.