Smrt u elegantnom odijelu

A Single Man, filmski prvenac modnoga dizajnera Toma Forda, temelji se na kratkom romanu Christophera Isherwooda iz 1964, a progovara o ljubavi muškarca prema tragično stradalu ljubavniku. Iako će poneki filmofil podići obrve na Fordovo ambiciozno okušavanje u filmskoj umjetnosti, njegova inteligentna i topla drama raspršit će većinu predrasuda. Dokazao je naime da posjeduje istančan ukus i kada je riječ o režiji, pisanju scenarija i produkciji te da je podjednako inovativan i uzbudljiv kao i u modnom dizajnu. Iako je riječ o visokoestetiziranom djelu u kojem vizualni detalji odaju kreatorov svijet te otkrivaju njegove sklonosti, priča time ne gubi na uvjerljivosti, nego se skladno razvija i tvori dojmljivu te intrigantnu cjelinu.

Film prati jedan dan u životu Georgea Falconera (Colin Firth), engleskoga profesora književnosti na američkom sveučilištu, koji mjesecima oplakuje smrt svog ljubavnika Jima (Mathew Goode), kojega je volio proteklih šesnaest godina. Toga se dana George namjerava ubiti. Kao i svakoga dana, svoju unutrašnju dramu skriva pred kolegama profesorima i studentima, koji, čini se, ipak nešto slute. Radnja je, naime, smještena u Los Angeles 1962, prije nego što su se stvorili povoljni uvjeti za homoseksualce da izađu iz ormara. Jedina osoba kojoj se George može povjeriti jest njegova najbolja prijateljica i bivša ljubavnica Charley (Julianne Moore), koja u filmu tumači Engleskinju sklonu ispijanju džina i samosažalijevanju zbog dugogodišnje osamljenosti.

Colin Firth i Julianne Moore

U ovom filmu je sve, od scenografije, kostimografije, fotografije te njegovih protagonista, kao sa stranica žurnala. Na trenutke možete se zapitati kako je moguće da neki profesor živi u tako ekstravagantnoj kući i nosi izvrsno skrojena odijela. Njih je, dakako, dizajnirao sam Tom Ford, koji je očito smatrao kako će modni detalji samo upotpuniti film te da bi nas glavni junak trebao podsjećati na Marcella Mastroiannija. No dramska napetost i emotivnost koju ponajviše pruža Colin Firth, ovogodišnji kandidat za Oscara za najbolju glavnu ulogu, nisu zbog toga ništa manje prisutni, nego se pojavljuju u trenucima kada najmanje očekujete. Redatelj je suzdržan u prikazivanju seksualnosti, on je zapravo ukida, zadržavajući se tek na razini senzualnosti, što filmu daje dodatni erotski naboj i posebnost. Ford je očito bio svjestan da platonski odnos katkad može biti rječitiji od puke realizacije seksualne želje, kao što je to svojedobno prikazala Sophia Coppola u Izgubljenima u prijevodu.

Njegov se film poigrava stereotipima o homoseksualnoj ljubavi koja slovi kao promiskuitetna pa si tako George ne dopušta, čak ni kad je u silnoj kušnji, biti nevjeran svom mrtvom ljubavniku. Redatelj ovdje uvodi sporedne likove nestvarne ljepote, kao što je, primjerice, žigolo kojeg tumači fotomodel Jon Kortarajena s kojim Ford inače, barem kad je u pitanju moda, blisko surađuje. George uzvraća onima koji mušku ljubav ne razumiju, u prepirci sa Charley, koja smatra da je njegova veza s Jimom bila puka zamjena za nešto stvarno, kao što su to ljubav prema ženi i djeci, da je njegova ljubav bila istinitija od, primjerice, njezina propalog braka sa suprugom koji ju je napustio.

Eduard Grau zaslužan je za dojmljivu fotografiju, koja se u filmu neprestano mijenja ovisno o retrospektivi ili raspoloženju glavnoga junaka. Ništavilo u kojem George živi na trenutke se oslikava pastelnim tonovima – podsjećajući nas na vječno privlačne i lude šezdesete – kada se u njegovoj blizini pojave ljudi ili male stvari koji mu vraćaju životnu radost. Tom Ford kao da sama sebe ironizira dok prikazuje glavnoga junaka kako pedantno želi počiniti samoubojstvo, tako da ne uprlja posteljinu ili zidove. No sporedni likovi ometat će ga u njegovu naumu, a u dramskom preokretu njegovo će srce za njega imati potpuno drukčiji plan od očekivanog.

Tom Ford je u Colinu Firthu prepoznao neprocjenjiv glumački instinkt i dobroćudnost kojom udahnjuje život karakterima koje tumači. Nakon mnogih zapaženih uloga napokon mu se ukazala prilika da se pojavi u prvom planu te u potpunosti iskoristi vlastiti potencijal u ulozi koja mu je, uvjerena sam, bila izazov. U sekvenci kad George primi vijest o Jimovu usudu kamera mudro ostaje promatrati njegovo lice, dok analizira suspregnutog Engleza koji proživljava najgore trenutku u životu. No njegovi izljevi tuge i bola pojavljivat će se u najneočekivanijim situacijama, primjerice kad susretne psa kakva je nekoć imao sa svojim ljubavnikom, a koji je također nastradao u toj kobnoj automobilskoj nesreći. Colin Firth jednostavno emanira toplinu s filmskog platna uz šarmantnu dozu sarkazma i tako ostaje, čak i u ulozi sredovječnog homoseksualca, najpoželjniji neženja, savršeni gospodin Darcy iz BBC-eve ekranizacije Jane Austen.

Iako film to svojom ljepotom nije zaslužio, a s obzirom na milje iz kojega je Tom Ford potekao, pretpostavljamo da će premijeru njegova filma u jednom od hrvatskih multipleksa upotpuniti svakojaka reklamna prenemaganja te visokozastupljeni, a ipak beznačajni pripadnici naše društvene kreme.