Širokobriješko kulturno polje

Ogranak Matice hrvatske u Širokom Brijegu nezaobilazan je kulturni subjekt, a njeguje i čvrstu vezu s ograncima u okruženju te Središnjicom

Za prvu reportažu ove vrste izvan granica Hrvatske odabran je Široki Brijeg (10.000 stanovnika, Općina 30.000), središte zapadne Hercegovine. Susretljiv je vodič Predrag Kožul, aktualni predsjednik tamošnjeg ogranka MH, kao registrirane udruge kulture za područje Općine Široki Brijeg. Autor je i prometne priče o gradu nudeći mu prijedloge za bolja rješenja (Vitko, časopis OMH, br. 10). I dok njega muče izlazi iz prometnog kaosa, ja sam pred dvojbom – kojim putom u ovoj sredini do prvih dodira MH. I tu prometnice, bolje rečeno imena ulica, mogu pomoći, osobito ona koja s pravom i razlogom spominje Didaka fra Buntića. U Izvješću MH iz 1896. zabilježen kao profesor na Širokom Brijegu, među članstvom je mostarske MH. Uz tog nadasve obrazovana i na europskim učilištima školovana fratra (tečajevima opismenio na tisuće žitelja Hercegovine, nazivan i ocem sirotinje tog kraja) na Matičinu popisu još su dva profesora: Stanislav o. Kraljević i Miroslav (Mirka) fra Matijević, koji također ima ulicu, zasigurno predavači unutar franjevačkoga samostana stasale gimnazije, koja učenike prvoga razreda bilježi već šk. god. 1889/90, s tim da osnovna škola djeluje već 1867. Mostarski popis među članovima MH iz Širokog Brijega četiri godine prije 20. stoljeća spominje i kapelana Cvjetka fra Dodika, vikara Križana fra Galića te učitelja Ivana Odića. Uz biografije članstvo u MH uglavnom se ne spominje. No nedvojbeno njihovim su djelovanjem izdanja MH već tada dolazila među učeniji svijet grada na obalama Lištice. Spominjanja Matičina ime nedvojbeno bilo je i sedamdesetih prošloga stoljeća, čiji je 1968. godine, recimo njezin je danas najstariji član Karlo Rotim. Kako bilježi časopis Vitko ispisao 4.300 stranica širokobriješke povijesti, posebno njezinu žrtvoslovnu stranu.

U redovitim izdanjima MH 1937.

No nisu tu samo dolazile knjige, već se MH pojavljivala i kao nakladnik autorima tog prostora. Riječ je o socijalno orijentiranu piscu Ivanu Sopti. U redovitim izdanjima MH objavila je njegova dva romana: Dani jada i glada (1937) i Nemiran mir (1940). Uz stotu obljetnicu škole Rasno koju je pisac pohađao OMH Široki Brijeg i Hrvatsko društvo čuvara baštine 2001. podigli su mu spomenik, rad akademskoga kipara Stjepana Skoke, profesora širokobriješke Likovne akademije, a pet godina ranije i spomen-ploču. Nažalost ime Ivana Sopte u tom je selu i među 177 žrtava Drugoga svjetskog rata mahom stradalih na Križnom putu. Pod natuknicom Bleiburg 1945. završava i njegova biografija. No ne i susret s njegovim perom. OMH Široki Brijeg tiskao je 2006. na više od 600 stranica Sabrana djela Ivana Sopte s pet romana i šest pripovijesti i tako ga nakon šest desetljeća na najbolji način knjigom vratio zavičaju. A to je tek jedan u nizu tiskanih naslova širokobriješkog OMH, utemeljena 1992. Od tada na čelu su mu Jerko Ivanković, Blanka Kraljević, a osmu godinu naš domaćin Predrag Kožul. Njemu su najbliži aktualni suradnici uz pedesetak aktivnih članova OMH: Ivo Čolak, Ivan Dugandžić, Grgo Mikulić, Blanka Kraljević, Marinko Čavar, Gojko Jelić, Ivan Mikulić i Ante Čužić (tajnik). Sastav čini više srednjoškolskih profesora, vezanih uz jezik i književnost, ali tu su i profesori Sveučilišta u Mostaru, osobe tehničkih struka zatim iz gospodarstva i turizma, dakle valjani tim ljudi da se Široki, kako grad kraće nazivaju, obuhvati u svoj svojoj širini. Češće urednički je potpisan Ivan Dugandžić, koji je i našoj Hrvatskoj reviji (broj 2, 2007) dao zapažen prikaz pod naslovom O nastanku grada Širokog Brijega. Iako se često kao važna spominje 1846. s razvojem poznatog samostana, prostor ima i svoju prapovijest i kulturom ispunjene srednjovjekovne dane.

Od nadgrobnoga spomenika do časopisa Vitko

Tako je ime Vitko s nadgrobnog natpisa iz 15. stoljeća, pronađena u mjestu Mokro, kao prvi poznati spomen nekog imena u širokobriješkom kraju, 2002. postalo imenom časopisa OMH Široki Brijeg. Dogodilo se to za iznimno vrijedne predsjednice Blanke Kraljević, koja je Vitku prva glavna i odgovorna urednica. Časopis zapažen u periodici MH posljednjega desetljeća tumač je bogate prošlosti Širokog Brijega, ali i osjetljivih političkih prilika te promotor zapaženih umjetničkih vrijednosti. Grad galerija, od 1996. s Akademijom likovne umjetnosti njima zaista i ne oskudijeva. Zanimljiva dizajna, izgledom upućuje na fotopublikaciju i takvim vizualnim pristupom današnjem čitatelju zapravo približava sadržaje. Mnogi od njih imaju svoju stručnu, no često i vrlo zavidnu znanstvenu razinu. Objavljenih jedanaest brojeva prava su i dragocjena panorama, a od zapaženih autora moguće je spomenuti tek neke. Naći će se tu priloga koji mogu i u strogo znanstvene zbornike: od antičkog doba, Kočerinske i Humačke ploče, popisa obitelji i krizmanika pojedinih župa (Serafin Hrkać donosi podatke iz 1742), govora kraja, sve do Stoljeća širokobriješke bazilike (2005). Ta neoromanička crkva, simbol i današnjega Širokog Brijega, izgrađena je prema projektima dubrovačkog inženjera Maksa Davida. O njezinoj povijesti, materijalu, konstrukciji pišu četiri znanstvenika sa Sveučilišta u Mostaru (Tihomir Zovko, Pedagoški, te Pero Marjanović, Mladen Glibić i Ivo Čolak, svi Građevinski fakultet). Bezbroj je publicističkih prikaza aktualnih zbivanja širokobriješke i općenito kulturne scene Zapadne Hercegovine. Izvješća, primjerice s festivala igranog filma (jedan od autora je Petar Krelja) ili s West Herzegowina Fest, iako je riječ o crno-bijeloj tehnici, imaju zapaženu ilustrativnu priču, na kojoj mogu pozavidjeti i priznati majstori žanra. Stranice ispunjavaju i literarni radovi, od pjesama, novela sve do aforizama. Brojevi su posvećeni pojedinim temama, a peti ima i zanimljiv dodatak, tekst drame u pet činova fra Ante Marića Dolazak fratara u Hercegovinu.

Svibanjska sjećanja

Dvije manifestacije u organizaciji OMH nezaobilazne su: Širobriješka zvona, koja objedinuju šire kulturno stvaralaštvo, i Svibanjska sjećanja. Ova druga posvećena je patničkoj, ali i povijesti otpora Hercegovine prošloga stoljeća: od brojnih žrtava Bleiburga do golorukog otpora tenkovima JNA svibnja 1991. u Pologu na granici Mostara i Širokog Brijega. Znakovito o tome govori i knjiga Zdenka Ćosića Rat je počeo prije (samostalno izdanje OMH, 2007). Autor predgovora Ivica Lučić podsjeća: „U tom sukobu nije ispaljen ni jedan metak, a nije stradao ni jedan vojnik, niti je bilo civilnih žrtava. Ipak poražena je čitava jedna vojska.“ Iz sadržaja knjige jasno se vidi da nije bilo osvete poput 1945, kada se u grad ulazilo sa zapovijedi „strogo gađati samostan, a ostale ciljeve prema potrebi“. To je učilište duha tada pretvoreno u mučilište sa 66 ubijenih fratara, godine 1947, dakle u miru, zapaljene su širokobriješka knjižnica i arhiva, a ime grada ubrzo preimenovano u Lišticu. Dapače, opravdani svibanjski gnjev 1991. nenaoružana naroda nije se pretvorio u krvoproliće. Upravo iz tog samostana nevinima, osobito mladim vojnicima, stigle su i poslušane poruke tadašnjega gvardijana fra Mladena Hrkaća. Bilo je to njegova u nesvakidašnjem trenutku sasvim praktična propovijed, koja se ne konstruira naknadno u dnevnopolitičke svrhe. U spomenutu knjigu unijeto je izvorno, kako bilježi i videozapis, što je uz nailazak tenkova 9. svibnja 1991. fra Hrkać puku zborio: „Preostaje nam ovo: da ih pustimo i da im zaželimo da se nikada više ne vrate, jer kazali smo im da ne volimo takav način ponašanja, da ne volimo instituciju koja se zove JNA. Ali mi volimo ovu djecu našu. Svaku večer šetao sam, iako je to bilo zabranjeno, i razgovarao s tom djecom. Ima ih tamo koji imaju tek devetnaest godina i pet mjeseci. Uvijek mi je nazvao hvaljen Isus. Dadnem mu kutiju cigareta, on je na brzinu mora sakriti. Razgovaram s drugim: mater ga čeka za dva dana; drugog za pet dana. Pa zašto da njegova mater čeka što će se s njim desiti i tko je od nas spreman na to dijete udariti? Pustimo ih neka idu jer se kroz Lišticu vraćati neće! Zaželimo da ga mater zdrava dočeka.“

Monografija, duša i slika Širokog Brijega

Uz spomenutu knjigu u četverogodišnjem razdoblju od 2003. do 2007. iz nakladničke produkcije pojavilo se još devet brojeva Vitka i pet zapaženih knjiga. Neke od njih, poput Širokobriješke baštine Ivana Dugandžića, čekaju i drugo prošireno izdanje. Naslovi koje čitamo iz tog razdoblja uz već spomenuta Sabrana djela Ivana Sopte su i: Povratak sebi, pjesme Katice Mustapić Šantić, Pst... i prenesi dalje, aforizmi Marinka Čavara. U suizdavaštvu OMH objavio je i djela Bakulina škola poštenja Ivana Sivrića, inače sociološko-filozofski orijentirana autora u ponudi herecegovačke humanističke baštine, ali i analitičko-kritičkih rasprava o današnjem trenutku. Plod suradnje je i zbornik radova Viganj i njegovo doba. A onda 2008. dolazi i kapitalno djelo koje će, primjerice na zagrebačkom predstavljanju, okupiti 400 sudionika. Riječ je o literariziranoj višejezičnoj monografiji Široki Brijeg (480 str., uz hrvatske tekstovi na engleskom i njemačkom, urednik Ivo Čolak), neobično bogata ilustracijama, poetskih naslova, priča slikovitu priču uz (ne)davna vremena: od prvih zapisa do umjetnički vrijednih djela koja su, kako stoji „dragost vječitih nastajanja“. Potvrđuje ona, kako autori, tako i sadržaji, da „ne može biti uska sredina nešto što se zove Široki“. Projekt sunakladnički uz OMH potpisuju Općina Široki Brijeg i tvrtka Suton. Za grafičko oblikovanje grafička urednica Antonia Zeljko na 21. međunarodnom sajmu knjige u Sarajevu 2009. primila je prvu nagradu. Ne klone se u Širokom ni autora novinskih kolumni, pa je tako objavljena i knjiga Damira Pešorde Brod budala. Prošlogodišnji događaj broj jedan sigurno je velebna glazbeno-likovna mapa Misa prema motivima pučkoga i glagoljaškog pjevanja Živka Ključe (glazba) i Silve Radić Marković (likovni radovi). Umjesto svakog opisa uz izdanje dovoljno je prenijeti rečenice koje je u katalog pri predstavljanju mape (početkom godine) unio fra Vendelin Karačić spominjući je kao objedinjeni troplet riječi, glazbe i slika, „troplet iz kojega se zapretana žerava glagoljskih stoljeća probija u plamenove suvremenog umjetničkoga stvaranja“. Uz nakladničku djelatnost, koja do konca godine najavljuje dva broja Vitka i objavu literarnoga stvaralaštva mlade članice Sanijele Matković, razvijeni su i drugi oblici. Glazbeni programi ostvaruju se u suradnji sa splitskom Glazbenom akademijom, ili pak sa širokobriješkom Srednjom glazbenom školom. Suradnja s tom školom ponudila je nastup pet mladih darovitih pijanista u šest gradova. Neraskidiva je veza sa svim ograncima u okruženju: od Stolca, Čitluka, Gruda, Mostara, Posušja. Osobito su oblici zajedničkih programa vidljivi uz dane posvećene pjesniku Antunu Branku Šimiću. Dodaju li se tomu mjesečna predavanja s raznim temama, zatim organizirane kazališne predstave, jasno je da je MH u Širokom Brijegu nezaobilazan kulturni subjekt. U okviru suradnje gradova uspostavljena je i veza s OMH Vinkovci, a ovih dana dogovorena i s OMH Kutina. Povod suradnje s Kutinom ime je poznatog likovnog umjetnika Miroslava Šuteja (1936–2005), prvog predsjednika Ogranka u Kutini (1971) i profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Široki je poznat po svom brijegu, ali u novije vrijeme s OMH dobio je i plodno polje kulturnoga rada.