Salsa filarmónica nespremna i upropaštena razglasom

Uz redovite cikluse crveno-bijelo-plavih oktava sa standardnim repertoarom, Zagrebačka filharmonija priređuje povremeno koncerte izvan tih pretplatničkih ciklusa, kojima proširuje programske sadržaje i krug slušatelja. U drugoj polovici travnja u zajednici s Hrvatskom glazbenom mladeži i KD Vatroslava Lisinskog održano je šest koncerata za mlade slušatelje. Pod vodstvom Dinka Appelta izvođena je simfonijska suita Šeherezada Nikolaja Rimskog Korsakova, a za 28. travnja zvučno je najavljivana Salsa filarmónica uz zvijezde kubanske glazbe, kao „putovanje kroz kubansku glazbu od Buena Viste do mlađe generacije“.

Kuba je važno središte latinske glazbe jer spaja utjecaje crnačke i španjolske glazbe. Oni koji prate popularnu glazbu pamte pedesete godine, kada su baš kubanski glazbenici vladali latinskom glazbom. U novije vrijeme na tu glazbu pozornost je usmjerio američki gitarist, skladatelj i autor pjevač Ry Cooder, koji je na Kubi proboravio više godina te 1997. ostvario studijski album Buena Vista Social Club s bend-liderom, dirigentom Juanom de Marcosom Gonzálezom.

Ricardo Luque

Jaqueline Castellanos

Zanimanje i popularnost tog albuma 1999. rezultirala je i dokumentarnim glazbenim filmom Wima Wendersa istog naslova koji je evocirao sjećanje na havanski klub osnovan još 1940. Sve do kraja pedesetih godina (Castro je preuzeo vlast u siječnju 1959) taj je klub okupljalište članova povezanih sklonošću lijepoj, temperamentnoj i atraktivnoj kubanskoj glazbi. Film je svijetu predstavio istaknute glazbenike kao što su Ibrahim Ferer, Ruben Gonzales, Omara Portuondo, Raul Planas.

Neki od mlađih sudinika Buena Viste nastoje zadovoljiti svjetsko zanimanje za kubansku glazbu, pa oni koji su otišli iz Kube organiziraju po svijetu koncertne turneje na kojima nastoje približiti ugođaj kluba.

Rodolfo Rudy Vistel, dirigent, skladatelj, trubač i aranžer, već godinama živi u Španjolskoj i organizira i vodi po Europi koncerte Buena Vista Social Club Sinfónico sa simfonijskim orkestrima i legendarnom Omarom Portuondo kao zvijezdom programa. Taj paket dospio je eto i Zagrebačkoj filhamoniji. Valja reći da za pitku, dopadljivu i lijepu kubansku glazbu i istinski doživljaj nije potreban veliki simfonijski orkestar. Na bini je bilo i previše guslača, jer ih je i manje dovoljno, određeni broj puhača i, jasno, udaraljkaša koji profinjeno muziciraju. Zagrebačkoj filharmoniji pridružili su se uz goste i domaći glazbenici. S Omarom Plasenciom muzicirali su i naši (Hrvoje Rupčić), a kao solisti svirali su pijanistica Lazara Cachao López, gitarist Ernesto Thompson te trubljač Ivan Saint Ives.

Njihovo bi muziciranje bilo lakše pratiti da je u Lisinskom bio tek diskretan razglas, jer se u toj dvorani vrlo dobro čuje muziciranje i najvećih orkestara. U očito na brzinu pripremljenoj priredbi (pa i ne odveć dobro uvježbanoj) angažirana je razglasna tehnika koja je tutnjala toliko prejako da mnogi detalji čak nisu bili dobro ni razgovijetno čujni, no dalo se naslutiti da ni pjevači nisu bili na visini zadatka. Pjevali su Kubanka (iz Njemačke) Jaqueline Castellanos i Felix Baloy, sudionik Wendersova filma kojima se pridružio zagrebački Venezuelanac Ricardo Luque i ostvario najprihvatljiviji pjevački prinos.

Nedovoljno spremno organizirana priredba s agresivno jakim razglasom doživljaj kubanske popularne glazbe brojnim je slušateljima uskratila. Dobili su neuvjerljivu sliku onoga što je u minulih deset godina privuklo pozornost i daleko je od onoga što je polučio Cooderov album i Wendersov film! Šteta! Zagrebačka filharmonija nije bila prava adresa za Buena Vista Social Club Sinfónico makar se zvala Salsa filarmónica!