Raskošan talent dvoje glazbenika

Jana Kos [SNIMIO MIRKO CVJETKO]

Na devetom koncertu ovogodišnjega ciklusa u Dvorani Matice hrvatske, u ponedjeljak, 26. travnja, nastupila je u prvom dijelu rasporeda flautistica Jana Kos, uz glasovirsku pratnju Jenny Brković, a u drugom dijelu pijanist Kristian Keil.

Četrnaestogodišnja flautistica Jana Kos na kraju je školovanja u Osnovnoj glazbenoj školi Slavka Zlatića u Poreču u razredu Samante Stell. Nakon niza nagrada, od 2006, na natjecanjima u Trstu, Splitu i Kopru, 2008. osvaja prvu nagradu na regionalnom, drugu na državnom, a 2009. postaje apsolutna pobjednica u kategoriji drvenih puhača u Makarskoj i prva u Puli. Istodobno niže nagrade s raznim komornim sastavima, usavršava se na seminarima uglednih flautista, a bavi se i plesom, i glumom, i literarnim stvaranjem. Na programu Jane Kos bio je Allegro i Adagio iz Sonate u g-molu, BWV 1020 Johanna Sebastiana Bacha, zvukovno poznata obradba za flautu i glasovir Orfej iz opere Christopha Wilibalda Glucka, Ruska ciganska pjesma, op. 462/2 njemačkoga flautista i skladatelja Wilhelma Poppa, Nokturno nedavno preminula hrvatskog skladatelja Adalberta Markovića i minijatura Morceau francuskog opernog skladatelja Julesa Masseneta. Glasovirsku pratnju Jane Kos preuzela je korepetitorica Jenny Brković, školovana u Puli i na Visokoj školi Ino Mirković u Lovranu, nastavnica u Labinu i Puli, a od 2008. u OGŠ Slavka Zlatića u Poreču.

Umirujuća glazba J. S. Bacha ili nekog od njegovih sinova ili učenika, kako to drže muzikolozi, zajedno s poznatom melodikom Orfeja, bio je melodiozno izveden uvod Jane Kos u slijedu spram virtuoznog dijela njezina rasporeda, gdje je pokazala zamjernu pokretljivost i sigurnost pri vladanju glazbalom uz dopadljiv ton i muzikalitet. Sjajna uvježbanost s pouzdanom pratnjom na glasoviru bila nam je dodatnim užitkom pri slušanju svirke nadarene i vrlo dobro vođene mlade flautistice.

Kristian Keil

Drugi dio programa zajedničkog koncerta preuzeo je još jedan četrnaestogodišnjak, glasovirač Kristian Keil, učenik Jerka Crljenka u OGŠ Slavka Zlatića u Poreču. Od 2006. mladi Keil dobitnik je niza nagrada, u Zagrebu, Splitu i ponovno dva puta u Zagrebu. Godine 2009. osvaja prve nagrade na regionalnom i državnom natjecanju, pa zatim na EPTA-i, međunarodnom natjecanju za mlade pijaniste u Osijeku, Lions Grand Prixu u Rijeci, uz nagradu publike, a istovremeno dobitnik je niza prvih nagrada u kategorijama komornih sastava. Brojna imena poznatih pedagoga označavaju njegova sudjelovanja na seminarima. Nastupao je uz Zagrebački omladinski komorni orkestar (ZOKOR) u Poreču, Čakovcu i Zagrebu, pa zatim na 46. glazbenoj tribini Hrvatskoga društva skladatelja, Memorijalu Darko Lukić u Osijeku i na koncertu laureata EPTA-e u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Na programu glasovirača Kristiana Keila bili su Preludiji i fuge u e-molu i Fis-duru iz Dobro ugođena glasovira I, BWV 855 i 858 Johanna Sebastiana Bacha, Sonata u F-duru, KV 280 Wolfganga Amadeusa Mozarta, Etide u C-duru i c-molu iz op. 10, br. 1 i 12 Frederica Chopina te njegova Balada u F-duru, op. 38, i na kraju Toccata, op. 11 Sergeja Prokofjeva.

Mladi pijanist Keil pokazao je veliku pokretljivost prvorazredno postavljenih ruku već kod izvedbe Bachovih stavaka, a posebice pri stilskoj čistoći izvedbe Mozartove sonate. Zvučnost izvedbe i pouzdanost donosa zahtjevnosti pojačala se do izvrsnosti u izvedbi etida Frederica Chopina, posebice one znamenite u c-molu, a nastavila se smirenošću i snažnim kontrastima u Baladi. Završio je nastup virtuoznom Toccatom Prokofjeva, pokazavši svoj, sjajno pedagoški usklađen, raskošan pijanistički talent i moć njegova glazbenog donosa. Opetovano odobravanje publike izmamilo je kratki dopadljivi dodatak.