Proslov za Pavla Rocu

Samostalna izložba Zite Rončević-Švaljek u Galeriji Sv. Krševana, osim što tu slikaricu srednje generacije predstavlja šibenskoj kulturnoj javnosti novim ciklusom slika i time nanovo aktualizira interpretaciju njezina djela, koje je kritika već prihvatila s njegovim specifičnim tematskim nagnućem i prepoznatljivim stilskim značajkama, istodobno je vrijedan prilog povijesti Galerije jer se upravo njome obilježava dojmljiv niz od 250 izložbi u njezinoj organizaciji i njezinu prostoru. No u tih 250 izložaba nisu samo samostalne izložbe suvremenih likovnih umjetnika nego i drugi kulturni sadržaji, primjerice, izložbe dječjih radova, razne tematske i problemske izložbe.

Sve je počelo sada već daleke 1995. odlukom Županije šibensko-kninske, kojom novoosnovana Galerija Svetog Krševana počinje s radom, priredivši prvu izložbu godinu poslije, u ljeto 1996. Za profesionalnu galerijsku djelatnost osposobljen je naime prostor crkvice sv. Krševana koji više nije bio u funkciji bogoslužja. Jedinstveni spomenik hrvatske kulture spominje se prvi put 1200, pa mu i ta datacija određuje prvorazredno značenje u povijesti grada Šibenika, kao i činjenica da je promjenom funkcije nanovo aktualizirao svoj specifični prostor u atraktivno susretište duhovnih vrijednosti, doduše sada manje religioznih, a više estetskih, prezentiranih na visokim profesionalnim standardima i u dinamičnoj izložbenoj produkciji. Stoga je galerijski prostor Sv. Krševana u minulih petnaest godina i izgradio status jednog od najuglednijih mjesta za promicanje visokih likovnih vrijednosti u hrvatskoj kulturi.

Tomu najbolje govore u prilog samostalne izložbe naših uglednih umjetnika, počevši od klasika: Šuteja, Perića, Vulasa, Jordana, Marije Ujević, Sikirice, Rabuzina, Vanište, Sablića, Kožarića, Kuduza, Šercara, Trebotića… zatim vrlo zapažene izložbe umjetnika srednje generacije: Kuzme Kovačića, Švaljeka, Stahova, Rončevića, Hrastea, Kuliša, Eterovića, Jelavića, Zoričića, Korkuta…do izložbi mlađih umjetnika: Anabel Zanze, Ivane Žiljak,Vesne Bašljan-Martinjak…

Iniciranju ove izložbene djelatnosti, a napose njezinoj profesionalizaciji u galerijskoj obradi umjetničkog djela, proširivanjem i učvršćivanjem suradnje s drugim muzejima i galerijama diljem Hrvatske, voditelj Galerije Pavle Roca od osnutka uvelike je doprinosio njezinoj afirmaciji u Šibeniku, stvorivši kultnu destinaciju u svojemu gradu i na hrvatskoj likovnoj sceni.

Ipak, u prigodi ove lijepe obljetnice, kojom se bez većih naglaska i patetičnih hvalospjeva tek diskretno spominje Galerija i njezin voditelj, kako se ne bi baš uvijek u Hrvatskoj samo šutnjom govorilo i prešutno obilježavalo uspješnu i plodnu djelatnost brojnih institucija – kao što se često šutnjom i zvonkim mukom obilježavaju obljetnice drugih naših institucija u kulturi (i ne samo u kulturi!) i još glasnije prešućuju prilozi njihovih, najčešće i najzaslužnijih, djelatnika – podsjećamo da je njezin voditelj Pavle Roca ostavio dubok trag u promicanju likovnih i drugih kulturnih vrijednosti u svojemu gradu, a osobito profiliranim izložbenim programom Galerije Sv. Krševana, koji posljednjih godina provodi u suradnji s Antonijom Modrušan.

Dostatno je tek reći da je i višegodišnjim pedagoškim radom kao profesor likovnog odgoja u osnovnim školama utjecao na duhovno formiranje brojnih naraštaja, kao što je i nemalim prilogom u organizaciji i afirmaciji iznimno cijenjena i popularna Međunarodnoga dječjeg festivala višestruko pridonosio njegovu međunarodnom pozicioniranju ustrajući u tom radu i danas svojim angažmanom kao član Festivalskog vijeća. A brojnim se i različitim djelatnostima u kulturi, kao i predanim zalaganjem u primicanju duhovnih i likovnih vrijednosti u Šibeniku, profilirao kao izniman i svestran kulturni djelatnik. Još nam je reći da je kultiviran odnos prema zahtjevnom poslu voditelja Galerije izgrađivao na akademskoj formi i profesionalnoj stezi, a da pritom nije zatomio pučku srdačnost u komunikaciji s brojnim suradnicima. Štoviše, Pavle je taj odnos oblikovao vlastitim stilom u ležernoj eleganciji gospodstva staroga kova koje već desetljećima emanira vedrinom svoje osobnosti u svečanim dvoranama i pučkim konobama, u kulturnim i sakralnim institucijama, u uskim kalama i na prostranim trgovima hrvatskoga kraljevskog grada Šibenika, uvijek jednako svoj, pučanin gospodin, bilo da je zagrljen slavnom sjenom Jurjeve katedrale ili dragim svjetlima Svetog Krševana.