Iz doba kada smo bili Europa

Ovogodišnju 560. obljetnicu rođenja Marka Marulića (1450–1524) prati i jubilej 20. Marulićevih dana, koji se potkraj travnja u protekla dva desetljeća događaju u njegovu rodnom Splitu. Taj trodnevni međunarodni znanstveni, književni i izdavački program i ove je godine otvoren tradicijskim ritualnim događanjima – misom zadušnicom u splitskom panteonu, crkvi sv. Marka, gdje počivaju Marulove kosti, polaganjem vijenca na njegov spomenik, Meštrovićev kip koji je otkriven 1925. godine, svečarskim prigodnim slovom koje je izrekla Dragica Malić, pjesmom klape Cantores Maruli te pjesničkom večeri posvećenom Marulićevu Splitu. Ove su godine 22. travnja u Akademijinoj palači, popularno zvanoj i palača Milesi, svoje stihove kazivali Joško Božanić, Miki Bratanić, Jadranka Čolović Sviličić, Dunja Kalilić, Fabijan Lovrić, Petar Opačić, Ante Stamać, Igor Šipić, Siniša Vuković i voditelj Jakša Fiamengo.

Dvadeseti znanstveni skup

Ovogodišnji skup okupio je dvadeset kroatista i povjesničara književnosti iz sedam zemalja, koji su nastavili lanjski tematski krug hrvatskih i latinskih pjesmarica 15. i 16. stoljeća, ali malokoji sudionik skupa nije spomenuo i oca hrvatske novovjeke književnosti Marulića i njegov humanistički krug, iz vremena kada smo bili dijelom Europe, čiji su carevi i kraljevi čitali Marulove latinističke knjige. Dvanaest tekstova s prošlogodišnjeg skupa tiskano je u predstavljenom devetnaestom zborniku Colloqvia Marvliana XIX, koji su promptno objavili organizatori skupa Književni krug Split (pri kojem djeluje Zavod Marulianum), Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, Društvo hrvatskih književnika i Društvo prijatelja kulturne baštine Split.

Branko Jozić i Bratislav Lučin iz Zavoda Marulianum i knjige nagrađene za Dan hrvatske knjige

Evo najprije tema o kojima je govorilo osam sudionika iz inozemstva. Andrea Clarke iz londonske Britanske knjižnice istražuje knjige koje je čitao Henrik VIII, među kojima je bio i Marulićev Evanđelistar, kojemu je dopisivao marginalije o svom pogledu na novi nauk Engleske crkve. Elisabeth von Erdmann sa Sveučilišta u Bambergu pita se što je to bilo tako privlačno u Marulićevim latinskim djelima za protureformaciju u Njemačkoj u 16. stoljeću. Milan Grba piše o 88 Marulićevih naslova koje posjeduje Britanska knjižnica. Francisco Javier Juez Gálvez navodi knjige koje su čitali španjolski car Karlo V. i njegov nasljednik Filip II. Franz Posset iz Sjedinjenih Država prelistao je zbirke ranokršćanskih pjesama kojima se služio Marulić, zapazivši da se u komentarima više zanimao za teološki kontekst negoli književni stil. Johann Ramminger bavi se konvergentnim i divergentnim mjestima Marulićeva novolatinskog jezika u odnosu na latinski njegovih suvremenika. Sergejus Temčinas iz Instituta litavskoga jezika uspoređuje suvremeničko djelo Marka Marulića te litavskog pisca, znanstvenika, prosvjetitelja i nakladnika Franciska Skorine. Vinko Grubišić zabavio se o povezanosti Marulića i mita o slavuju u srednjovjekovnoj poeziji. Marulić se posvjedočio i kao vrstan prevoditelj u prepjevu pjesme Philomena kenterberijskog biskupa Johna Pechama, za koju je mislio da je autorstvo sv. Bonaventure, a po toj prijevodnoj lirskoj meditaciji Od slavića danas ime nosi i nagrada za mlade poete. Traduktološkom analizom istog „razmjerno slobodnog“ Markova prijevoda bavi se i Teo Radić.

I naši teolozi i znalci baštinjene riječi ponudili su nam vrijedne prosudbe, koje će biti tiskane u sljedećem, jubilarnom dvadesetom zborniku s ovog skupa sljedećeg travnja. Ivan Bodrožić i Jelena Stupalo ustvrđuju da se Marulić u pisanju Institucije i Evanđelistara obilato koristio djelom Opuscula theologica Tome Akvinskog nepunih dvadeset godina nakon njegova objavljivanja. Amir Kapetanović promišlja biblijsku priču o Esteri u kontekstu hrvatskoga glagoljaštva i Marulićeva pjesničkog kruga. Marijan Horvat istražuje tvorbene načine i rječotvorje u Marulićevu i Kašićevu prijevodu De Imitatione Christi. Neven Jovanović opisuje Marulićev opis Split i njegovo mjesto u nedavno objedinjenoj digitalnoj zbirci pohvala istočnojadranskim gradovima. Dragica Malić objavljuje odjeke najstarije hrvatske glagoljičke Pariške pjesmarice, zapisane pri kraju Pariškoga kodeksa iz 1380. u Marulićevim stihovima. Smiljka Malinar istražuju ulogu jezičnih izraza u složenom i nejedinstvenom petrarkističkom Ranjininu zborniku. Mladen Parlov usredotočuje se na križ u Marulićevoj misli, a Gorana Stepanić na prijevode Marulićeva djela Carmen de doctrina u baroknim prijevodima na hrvatski. Kristina Štrkalj Despot sadržajnom, jezičnom, grafijskom i paleografskom analizom naslućuje da je Osorsko-hvarska pjesmarica iz 1533. ima stariji – osorski i mlađi hvarski dio tog zapravo latinsko-staročakavskog zbornika franjevačkoga duhovnog štiva, koji osim osmeračkih i dvanaesteračkih pjesama sadrži i katekizamske molitve i prozne sastavke. I na koncu, dvojac iz splitskoga Zavoda Marulianum – Branko Jozić bavi se Marulićevom demonologijom i spomenima vraga u iskušenjima zla. Bratislav Lučin propitivao je kojim se izvorima Marko služio u pisanju 141 komentara u Tumaču uz natpise starih.

Mediteran, srednjovjekovno pjesništvo i Krčelić

Tema ovogodišnje kroatističke tekstološke radionice, u kojoj su sudjelovali studenti filozofskih fakulteta iz Zagreba, Osijeka, Rijeke i Splita, jest proučavanje varijantnosti pjesničkoga teksta na primjeru Marulićeve pjesme poznate pod naslovom Suprotiva slasti od blaga, koja je zapisana u dvama pjesničkim zbornicima.

U popratnom su programu predstavljene tri knjige, prvu najopsežniju Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo: pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2010) priredili su Amir Kapetanović, Dragica Malić i Kristina Štrkalj Despot, koji su na jednom mjestu sabrali korpus najstarijih zapisanih hrvatskih srednjovjekovnih stihova i time ponude izvorne tekstove iz danas dostupnih vrela, što će iznimno pripomoći novim temeljitim filološkim istraživanjima. Tekstovi na sva tri hrvatska pisma: glagoljici, ćirilici i latinici, usuglašeni su s izvornim vrelima – ističe Anica Nazor. Ta fascinantna hrestomatija pionirski je rad u području hrvatske književne medievistike, znanstveno djelo prvoga reda, svojevrsna monografija i hrestomatija najstarijega srednjovjekovnog hrvatskog pjesništva i može poslužiti kao vrstan visokoškolski udžbenik na doktorskim studijima filolozima raznih profila te povjesničarima, etnolozima, antropolozima i drugima – dopisat će Dunja Fališevac.

Drugi predstavljeni naslov je Svijet Baltazara Adama Krčelića: obrazovanje na razmeđu tridentskog katolicizma i katoličkog prosvjetiteljstva (Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2009) autorice Teodore Shek Brnardić, koje osvjetljava lik zagrebačkoga kanonika i povjesničara B. A. Krčelića (1715–1778), prosvjetiteljski nastrojena pisca Annua, društvene kronike svoga doba, a biskup Franjo Thauszy i članovi Zagrebačkoga kaptola proganjali su ga zbog umiješanosti u projekt upravne reforme hrvatskih kraljevina.

Bilo je riječi i o zborniku Filozofija Mediterana (Hrvatsko filozofsko društvo Zagreb; Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, 2009), koji je uredio Mislav Kukoč, s raspravama izrečenim na dva znanstvena skupa Mediteranski korijeni filozofije održanim u Splitu 2007. i 2008. U njemu su i prilozi o globalizaciji, bioetici, religijskim korijenima, pismenosti, velikanima mediteranskih škola filozofije i koncepta društvenog i moralnog ustroja uljudbe, odnosno polisa (Aristotel, Giordano Bruno, Augustin, Camus, Gučetić, Kliment Ohridski, Ortega y Gasset), tematizirani su i mediteranski korijeni hrvatske filozofije kao i poticaji mediteranske duhovnosti za nastanak nacionalne kulture.