Dovoljna količina... teorije

Quorum već četvrt stoljeća senzibilizira, osvještava i obrazuje publiku te, ukrštavajući na svojim stranicama mišljenja, nudeći uz književne i multimedijske i interdisciplinarne teme, izrasta naočigled u jedinstven kulturološki projekt.

Ovaj broj, zborničkoga karaktera, okuplja pod naslovom Praksa teorije relevantne radove, što prevedene, svjetskih potpisa, što domaćih autora. Imamo tako mogućnost na istome mjestu čitati Derridaa, Bahtina, Luhmana i Bitija, Dudu, Ivića, što svjedoči o izrazitom selekcijskom, ktitičkom, relevantnom i kvalitativnom nastojanju.

Pristupiti teoriji – bilo književnoj, bilo književnosti, bilo u književnosti, teško je i na kraju i neodgovorno ne uzevši u obzir njezino bitno opiranje svakoj vrsti metodološkog usustavljivanja, proceduralne formalizacije, tematske konceptualizacije i, dosljedno, svakoj institucionalizaciji.

Jasno je ipak da je teorija u proučavanju književnosti upravo institucionalna činjenica ili činjenično stanje institucija. Kako takva, neodvojiva je od institucijskih i institucionalnih (akademskih) protokola i mehanizama i mogla bi se tek prikazati povijesnim pregledom, ili popisom tek brojnih -izama što su konkurirali jedan drugom i međusobno se smjenjivali.

Stoga ovaj zbornik želi umjesto periodizacijskih ili tematskih pregleda, metodoloških pristupa ili problemskih poveznica – izborom tekstova koji su teorija in actu – pokazati što (sve) teorija danas jest, i to, imajući na umu da je svaka teorija nužno strano tijelo u vlastitu okružju, donoseći i neengleske tekstove, uviđajući njihovu važnost u stanju recepcijske dominacije engleskoga jezika.

Zato se, namjerno i pomalo programatski, Quorum i otvara velikim Derridaovim esejem Some Statements and Truismus about Neologisms, Newisms, Postisms, Parasitisms, and other Small Seisms. Derrida ovdje teoriju („theory“) određuje nepripadnom ni znanosti ni filozofiji, već kao „otvaranje prostora, pojava elementa u kojem će određen broj pojava uobičajeno vezivanih uz književnost tražiti trans-, inter, ali iznad svega ultradisciplinarne pristupe koji se dosada nisu nikada susretali ni na jednom odsjeku, ni u jednom disciplinarnom području, mnoštvenost problematika koje studijski programi nekih sveučilišta ili odsjeka, blurbs nekih knjiga – katkada na komičan i iracionalan način – danas često klasificiraju, slažu u nizove“...

Zbornik je ovo za nadohvat ruke – za slučaj da ikada poželite o teoriji išta reći, ma tek i pomisliti ili, nedajbože, teorijskim diskursom izraziti.