Vijenac 422

Glazba

JAZZ AD LIBITUM

Dame pjevaju jazz

Mladen Mazur

Dee Dee Bridgewater, Cassandra Wilson i Elaine Elias sude u ovom trenutku među vršna imena ženskoga vokalnog jazza u svijetu. Ima tu naravno i drugih ne manje kvalitetnih, ali nažalost slabije poznatih i manje razvikanih dama, koje svakako i zaslužuju veću popularnost. Širem je krugu ljubitelja jazza u spomenutoj trojci Dee Dee Bridgewater svakako najpoznatija, usprkos činjenici da već dulje vrijeme živi i djeluje u Parizu, u kojem je u novije doba gotovo napustila svoj nekad profiliran i prepoznatlji-v repertoar, prepustivši se i nekim drukčijim glazbenim utjecajima. Primjerice interpretacijama francuskih pjesama, pa i etnoglazbi sadržanoj u programima afričkih narodnih motiva, obogativši sve to i novim sexy imageom s mini suknjicama i visokim potpeticama. Rođena pod imenom Denise Eileen Garet u Memphisu u obitelji glazbenika, propjevala je najprije pod snažnim utjeca-jem legendarne Elle Fitzgerald. Brzo napreduje i, nadarena, ubrzo ulazi u krugove nekih vršnih imena američke jazz-scene kao što su Sonny Rollins, Holand Kirk, Dexter Gordon, Dizzy Gillespie i Max Roach, s kojima je usko i surađivala, a nisu joj bile strane ni suradnje s big bandom Univerziteta Illinois koji je i u nas nekad gostovao, i u kojem će upoznati i budućeg muža trubača Cecila Bridgewatera, te s nekad istaknutim orkestrom Thad Jones – Mel Lewis.


slika Dee Dee Bridgewater


Cassandra Wilson, koju sam imao zadovoljstvo u program jednog od sad već davnih zagrebačkih Jazz fairova osamdesetih godina dovesti u Zagreb, i koja je tada pokazivala izrazitu sklonost modernom jazz-izričaju, u ovom je tre-nutku također jedno od vodećih imena svjetskoga ženskog jazz vokala. U pristu-pu drukčija od Bridgewaterove, tijekom karijere mijenjat će žanrove i stil-ove sve do nedavne zainteresiranosti za blues-korijene, koje će, sad i kao samouka gitaristica, potražiti na američkom Jugu s kojeg, rođena 1955. u Jacksonvilleu, i sama potječe. Dinamiku njezinih afiniteta nije lako objasniti, ponajprije nakon iskustava stečenih suradnjama s modernisti-ma druge polovice prošloga stoljeća, među kojima su bili Woody Shaw, Henry Threadhill, Steve Coleman, Dave Holland, čak i avangardist trombonist Grachan Moncur III. Očijukat će ona i s pop-glazbom, što će joj kao i spomenutoj Dee Dee Bridgewater donijeti i afroameričkim glazbenicima toliko željenu, uglednu, premda i ne baš profiliranu nagradu Grammy.

Po mnogočemu specifična pijanistica, vokalistica i skladateljica Elaine Elias na američkoj se jazz-sceni našla relativno kasno, i to nakon preseljenja u New York. Rođena u Sao Paulu 1960, vezana je logično uz brazilsku glazbu te slijedom toga i uz bossa-novu. Tako se po iskonskim afinitetima, vokaciji pa i glazbenoj edukaciji već u pristupu razlikuje od tipičnih jazz-vokalistica sjevernoameričkog podrijetla, ali i od svoje popularne sunarodnjakinje, također pijanistice i vokalistice Tanie Marie. Relativno kasan doticaj Elaine Elias s njujorškim jazz-krugovima rezultirat će tako suradnjama s orkestrom Mingus Dynasty, kontrabasistom Eddiejem Gomezom, trubačem Randyjem Breckerom i grupom Steps Ahead. Zanimljiv je stoga i zapažen jedan od njezinih recentnijih albuma, koji je posvetila skladbama i djelovanju jednog od najsofisticiranijih američkih jazz-pijanista i skladatelja, pokojnom Billu Evansu, nazvavši ga, Something For You. No usprkos svemu tome njezini su afi-niteti prema bossa-novi i opusu čuvena joj sunarodnjaka, slavnoga skla-datelja Antonija Carlosa Jobima, više negoli očigledni. Izuzmemo li ranije očito neuspjele pregovore organizatora sa zagrebačkom glumicom koja povremeno pjeva jazz, Jasnom Bilušić, predviđenom domaćom programskom akvizicijom Jazzarelle 5 sve smo tri gore navedene dame svjetskoga jazz-vokala trebali susresti i slušati u Zagrebu 19–21. travnja, u dvoranama ZKM-a i Vatroslava Lisinskog, no njihovi su koncerti u posljednji čas otkazani! Ostala je još samo nada da će Cassandra Wilson sa svo-jim sastavom nastupiti u Lisinskom 26. travnja, no i ta se izjalovila i zbog otkaza ljubljanskog nastupa.

Uzrok svim tim otkazima, koji su zacijelo razočarali naše ljubitelje vokalnog jazza ljepšeg spola, ima za nas pomalo neobično ime: Eyjafjallajokull – riječ je dakako o islandskom vulkanu, čija je eurupcija onemogućila gotovo sav zračni promet u Europi, pa tako i dolazak spomenutih dama jazza i njihovih pratećih sastava u Zagreb. Vjerujemo da će organizator taj program, predviđen od tri cjelovečernja koncerta, pokušati ponoviti u nekom drugom ter-minu, no sudeći prema dosadašnjim iskustvima to će biti nemoguća misija. Razišao se napokon oblak vukanske prašine koji je uzrokovao broj-ne poremećaje u programima kulturnih priredaba širom Europe, a po nekim se svježim informacijama razilazi i dosadašnja gužva s festivalima jazza u Zagrebu, zgusnutim u ožujku, odnosno travnju te u listopadu. Nakon otkaza Jazzarelle 5 stižu vijesti i o otkazivanju jesenskog NO Jazz festivala, manifestacije raznolika glazbenog programa u zagrebačkom Studentskom centru, no taj otkaz nije prema svemu sudeći vulkanskoga već notornoga financijskog podrijetla.

U razdoblju u kojem je riječ recesija (čitaj: stezanje, op.p.) neizostavna u našem svakodnevnom vokabularu, ne bi bilo čudno da takvu sudbinu dožive i neke druge naše manifestacije jazza, jer kako netko jednom reče: kad je u državi stanje loše, prvo stradava kultura!


Vijenac 422

422 - 6. svibnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak