Dan hrvatske knjige

Časteći nadnevak kada je Marulić 1501. dovršio prvi hrvatski umjetnički spjev Juditu, Društvo hrvatskih književnika od 1977. godine 22. travnja slavi Dan hrvatske knjige (dan prije Međunarodnoga dana knjige 23. travnja), kada su dodijeljene tri ugledne nagrade DHK-a za najbolje knjige objavljene u protekloj godini. Obrazloženja ocjenjivačkog suda pročitali su Bratislav Lučin, Jakša Fiamengo i Ante Stamać, koji je uručio nagrade Judita, Davidias i Slavić.

Nagradu Judita za najbolju studiju o hrvatskoj književnoj baštini dobio je Leo Rafolt za knjigu Drugo lice drugosti (Disput, Zagreb, 2009). Riječ je o književnoantropološkim studijama pisanim primjenom novih, interdisciplinarnih proučavateljskih pristupa, zainteresiranih za povijesne uvjete nastanka književnih tekstova i njihovu kulturološku dimenziju. Drugo ili drukčijost u nekim kanonskim i drugim starim tekstovima autor Rafolt kroz historiografsku, folklorističku, etnološku i kulturnoantropologijsku dioptriju odčitava kao političku aluzivnost u Nalješkovića, Držića i Ivšića, ili prisutnost tjelesnoga, bestijalnog i nagonskog u Vetranovića, Držića, Lukarevića Burine i Ivanca.

Nagrada Davidias za najbolju studiju ili prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strani jezik zasluženo je pripala Suzani Glavaš i Rossani Morabito za knjigu Marina Darse Ragusea L’avaro (Argo, Lecce, 2009), u kojoj su predstavili Držićev Skup talijanskom čitatelju u što vjernijem, filološki fundiranom ruhu. Suzana se više brinula o skrupuloznosti prenošenja, a Rosanna o gipkosti i kolokvijalnosti jezika adresata, te pritom i u popratnoj opsežnoj studiji nabrojila opravdane razloge da se Držićevo djelo prihvati kao originalan prinos hrvatske književnosti europskoj renesansnoj tradiciji. Nije slijedila teze Cronijine škole o Držićevoj ovisnosti o talijanskim uzorima, nego uspostavlja cjelovit komparatistički uvid u temu škrca, gdje naš komediograf može zauzeti dostojno mjesto između Plauta i Shakespearea.

Zanimljivo je da je nagradu Slavić za najbolji autorski knjigom objavljen prvenac dobio svježi umirovljenik – dubrovački novinar Stjepo Martinović za zbirku priča Oči svete Lucije (VBZ, Zagreb, 2009). Martinović je u međuvremenu objavio još dva naslova, a u svojoj prvoj knjizi donosi sedam konavoskih priča natopljenih zavičajnom toplinom usmenoga kazivanja i snagu prenesenih mitskih, simboličkih situacija. Pasatistička nagnutost nad bunar prošlosti nadomještena je živošću govorenja i uvjerljivošću pobuđenih slika i dijaloga, ističe se u obrazloženju književnoga žirija DHK-a.