Zanimljiv broj

Nedavno tiskan višemjesečnik Kazalište u broju 39/40. nudi zanimljive tekstove ne samo o suvremenim teatarskim teorijama, prosudbama, kretanjima, novinama, nego donosi zanimljiv temat o publici u kazalištu; što publika jest kazalištu, kako o publici sude suvremene teatarske teorije, o sudjelovanju publike u samoj predstavi s posebnim osvrtom Marija Kovača na ulogu i tretiranje publike u predstavama Augusta Boala i Jerzyja Grotowskog, zatim temat o prošlogodišnjoj konferenciji Performance Studies International (PSI), koja je održana u Zagrebu.

Cijeli svijet su publika, naslov je eseja Darka Lukića, u kojem piše kako se „tek osamdesetih godina 20. stoljeća zapaža ozbiljniji početak rasta zanimanja za istraživanja publike i fenomena gledatelja u kazalištu“.U zaključku eseja piše da bi se „većina navedenih istraživanja, barem onih najsuvremenijih i u znanstvenim krugovima prihvaćenih, dala svesti na poučak da su kazališne publike danas dio vrlo dinamičnog procesa i da se mijenjaju kako se mijenjaju i njihova okruženja“. Ozana Iveković u sklopu iste teme napisala je tekst Od kazališne publike do kazališnog događaja, Vitomira Lončar piše o publici kazališta za djecu, a publika je glavni lik razgovora između Vilija Matule i Marija Kovača. U uvodnom tekstu Pravo ili krivo Višnja Rogošić, ujedno urednica temata o PSI-ju, piše da je Konferencija osnovana 1997. „kako bi promovirala proučavanje i dijalog po teško iscrpivoj paradigmi izvedbe“ te da je tim „godišnjim simpozijskim susretom pružila priliku hrvatskom znanstveno-umjetničkom timu da ‘zaigra na vlastitom terenu’“. Kako je na tom našem terenu govore Marin Blažević i Lada Čale Feldman u razgovoru amblematskog naslova Osjećaj da smo na rubu, izolirani i neprilagođeni uvelike je plod i naše inercije. U okviru temata još pišu Dunja Plazonja, Suzana Marjanić i Joško Ćaleta, koji u tekstu Ganga party, let iznad ganginog gnizda iliti multimedijalno predstavljanje (ne)odbačene tradicije među ostalim piše i: „Ganga je neuhvatljiva i neukrotiva... ona je s one strane riječi i pjeva... i ne znaš je li čovik piva gangu ili ganga piva čovika“. Osim već spomenutih razgovora čitatelji mogu još pročitati zanimljive razgovore; redatelja i kazališnog esejista Georgija Para, glumca i dramatičara Elvisa Bošnjaka, kao i razgovor s engleskom spisateljicom i redateljicom Fionom Templeton. Četiri teksta o teoriji, koje je uredila Suzana Marjanić, bave se zooscenom. Međunarodni dio časopisa posvećen je prošlogodišnjem kazališnom festivalu Dialog u Wroclawu, o kojemu piše kazališni kritičar i teatrolog Jasen Boko.

U okviru teme o obljetnicama Kazalište donosi dva zanimljiva priloga: pisma Iva Vojnovića suvremenicima kao što su Ivo Andrić, brat mu Lujo, Ivo Raić, Josip Bach, drugi dio pod naslovom Kazališna vizija 20. stoljeća priredila je Jelena Kovačić i bavi se Grotowskim, njegovim uspješnicama te radom s glumcima.

Zanimljivi su tekstovi: Maskarate i cingareske Petre Jelača, Pismo Heinera M. Gorana Ferčeca, kao i kazališni tekst Ružni Mariusa von Mayenburga.