Vijenac 421

Glazba, Likovna umjetnost, Zadnja stranica

GESAMTKUNST LAIBACH. Temelji 1980–1990, Ljubljana, Međunarodni grafički i likovni centar, travanj 2010.

Postmodernistički art-rock-provokatori

Snježana Samac

slika

Nisu rijetke grupe koje su u likovnim umjetnostima iskazivale kontroverzna i provokativna stajališta, bez obzira bila riječ o kulturnom, političkom ili pak etičkom stajalištu. Među njima je i Laibach, široj javnosti ipak mnogo poznatija kao slovenska glazbena skupina. Činjenice pak govore o Laibachu kao o skupini umjetnika koja prvobitno nastaje kao likovna skupina početkom osamdesetih prošlog stoljeća. Skupina se službeno okupila 1. lipnja 1980. u malom slovenskom gradu Trbovlju iz kojega će – postupno, ali postojano – likovno i glazbeno izaći na europsku scenu. Njihova se umjetnost vrlo brzo prepoznaje kao kulturni fenomen na kojem će neko vrijeme raditi zajedno, a potom i kao dvije odvojene frakcije: likovna i glazbena. Likovna grupa Irwin iza sebe je ostavila niz zapaženih izložbi vrlo prepoznatljiva rječnika, čiju su simboliku i dojmljivost mogli uočiti mnogi diljem bivše Jugoslavije. S druge strane, glazbena skupina vrlo brzo probija granice bivše političke zajednice ovih prostora i odlazi na svjetsko tržište priključujući se turneji engleskoga benda Last Few Days. Sami članovi grupe često su govorili o razumijevanju svoga likovno-glazbenog izražavanja upravo na osnovi slikovitog podneblja iz kojega su ponikli. Trbovlje je izrazito malo industrijsko mjesto, čija se rudarska djelatnost zrcalila kroz umjetnost svojevrsna industrijskog rocka kao početnoga glazbenog ukusa Laibacha, a u konačnici je utjecala i na cjelokupan, nadasve specifičan i prepoznatljiv vizualni identitet skupine. Želite li razumjeti našu umjetnost dovoljno je da posjetite Trbovlje, uvijek bi između redova govorili lajbahovci u mnogim intervjuima, po kojima su također vrlo popularni. Njihov je suprematizam vrlo jasno govorio o kritici socijalističke klase, koja im je bila ishodište za dalji umjetnički razvoj.

Tri desetljeća postojanja Laibacha, jedne od vjerojatno najekstravagantnijih skupina suvremenih slovenskih umjetnika, obilježeno je izložbom koja je otvorena 15. travnja u Međunarodnom grafičkom i likovnom centru u Ljubljani. Gesamtkunst Laibach naslov je izložbe zaokupljene samim temeljima likovnog stvaralaštva grupe, točnije, razdobljem između 1980. i 1990, samim fundamentima, kao što i sam naslov retrospektive govori.


slika


Presjek prvoga desetljeća njihova djelovanja nipošto nije bio slučajan izbor, kako za autore izložbe, tako i za sve one koji cjelovitije poznaju kulturnu djelatnost Laibacha. Upravo je to razdoblje povijesno vrlo sadržajno za specifičnosti izražavanja poruka kojima se Laibach kao multidisciplinarna kulturna skupina koristila. Orijentirani u smjeru kritičkoga sagledavanja vlastite, prije svega političke, a onda i kulturne sredine, nižu javne nastupe s bezbroj izrijeka kojima se vrijeđala tadašnja politička struktura. Crni križevi, jeleni, čvrsta muskulatura radnika socijalističkog režima i uporaba njemačkoga jezika prepoznatljiva je retorika njihova i likovnog i glazbenog opusa.

Tih godina Laibach egzistira kao rijetko angažirana kulturna organizacija, koja zbog provokativnih nastupa dobiva epitet društveno-politički nepodobnih. Već i prije prvoga nastupa u Trbovlju zabranjeno im je javno predstavljanje zbog uporabe crnih križeva koji će ih pratiti na svim njihovim umjetničkim putovanjima. Zanimljivo je da su se okupili tri tjedna nakon smrti Josipa Broza Tita, čijom će se političkom ikonografijom često koristiti kako bi iskazali nepokolebljivo radikalna stajališta kojima su kritizirali tadašnju javnu ideologiju. Na koncertu u Zagrebu, najavljenu kao dio zagrebačkoga Muzičkog biennala, u prostorima Radničkoga narodnog sveučilišta Moše Pijade, prekinut je nastup zbog uporabe projekcija lika druga Tita preko koga su se vrtjeli isječci pornografskog sadržaja. Zapravo to i nije čudno jer se njihov osnutak poklapa s početkom kraja povijesnoga razdoblja koje je za naša područja imalo iznimnu važnost. Iako uvijek na rubu, provokacijama, likovnim manifestacijama, scenskim nastupom, ipak nikad nisu jasno prešli preko crte. Na neki način, to je njihovoj umjetnosti i pomoglo da se proširi i izvan kontinenta.

Na balkanskom tlu Laibach je ostvario vrlo važne utjecaje na stvaranje novih tendencija unutar likovnih i glazbenih strujanja. Naoko agresivnom simbolikom samo su htjeli isprovocirati publiku, više odrediti mijene kojima će probuditi uspavanu javnost. Stoga i dolaze u česte sukobe s vlašću, ali i nakon niza zabrana ne odstupaju od jasne politike. Iza njih ostaju trajni utjecaji na subkulturu ovih područja. U imenu skupine Neue Slowenische Kunst, dok su još i likovno i glazbeno djelovali zajedno, objedinjeno je znakovlje njihovih svjetonazora i napetosti. Stvaranje nove (slovenske) umjetnosti mnoge je podsjetilo na nacističko veličanje, što je zapravo ogoljeno poimanje mnogo složenije poruke grupe. Smisao je bio znatno dublji od bukvalne prakse njihove performatorske manifestacije, skriven u otvorenoj provokaciji publike i javnosti kojom su iskazivali svoju pionirsku ulogu, misiju kojom će stvoriti novu estetiku (možda čak i etiku). Htjeli su biti glasni svjedoci vremena u kojem se bjelodano mijenjala povijest ovih prostora. Jednostavno su bili proroci novoga doba!

Interdisciplinarna filozofija Laibacha bila je toliko burna da su ih svako malo spominjali u kontekstu umjetničkih delikvenata, što je u nekim razdobljima rezultiralo ne samo zabranom javnoga nastupanja nego i zabranom uporabe imena Laibach (njemačko ime za Ljubljanu). I dok su irvinovci liječili svoje „bolesne/mrtve životinje“ i sklapali ekspresivne videouratke, Laibach je njemački zamijenio engleskim i obratio se zapadnjačkom svijetu otišavši u London. Nijedan jezik nije ih zaustavio da progovore o svemu što se događalo na ovim prostorima, o čemu su javnost izvijestili svojim obradama himni.

Tako jasna idejna koncepcija izražena dojmljivim performansima, koncertima i izložbama nikako nije mogla proći nezabilježena. Izložba Gesamtkunst Laibach. Temelji 1980–1990. rezultat je sublimiranja dokaza o njihovoj važnosti za razvoj umjetničke svijesti Slovenije, Balkana, Europe, pa i svijeta. Brojnim izlošcima, mnoštvom fotografija prikupljenih iz arhiva Laibacha, privatnih zbirki i ustanova u Sloveniji publici je dana mogućnost da stvori jasniju sliku o toj važnoj umjetničkoj skupini.


Vijenac 421

421 - 22. travnja 2010. | Arhiva

Klikni za povratak