Porođajne muke hrvatskog višestranačja

1–5. – Sve teže držim svakodnevni ritam pisanja dnevnika. Svaku večer sam negdje vani. Vraćam se kasno i umoran.

31. ožujka putovao sam u Düsseldorf na predizbornu tribinu za naše gastarbajtere. /…/ Odsjeli u hotelu kod Hercegovca Cesara. Tribina započela u 16 sati, no već mnogo prije sakupilo se mnoštvo ispred dvorane: muškarci između 35 i 55 godina. Jedan od njih nosio zastavu sa „šahovnicom“. Sudjelovali: Bilandžić, Čičak, Roško, Gavran Talijančić i ja, a vodili Saša Brnetić i Nenad Stazić.

Napeta atmosfera. Počelo s incidentom: pu-blika nije dopustila da započnemo bez hrvatske zastave na pozornici. „Nije ovo štala… hoćemo zastavu!“ U općem uzbuđenju jedva se otpjevala himna. Saša Brnetić i Čičak dijele publici lekcije iz lijepa ponašanja. Bura protesta dovodi u pitanje održavanje tribine. Čičak i Talijančić smiruju. Ne pomaže. Na kraju netko iz publike donosi zastavu. Delirij oduševljenja. Teški ljudi. Zanima ih samo Bosna, Drina i „kad ćemo komuniste“. Silna politizacija i radikalizacija. Sama tribina kako-tako. Od svih stranaka koje se predstavljaju zanima ih samo HDZ pa su pitanja uglavnom upućivana Gavranu.

Na večeri u Duisburgu – opet kod nekog zemljaka. Dobro raspoloženje. Sjedio u društvu s Čičkom, Bilandžićem i nekim našim ljudima iz pratnje. Čičkovo ponašanje u najmanju je ruku neobično: od depresije do delirija. Kad je u formi, krajnje je neukusan. Stotinu puta obratio se Bilandžiću kao „franjevcu“ i budućem predsjedniku HSS-a. Prpićki da je izborna jedinica Mirogoj, Novakoviću Miroševac, a Šonji Krematorij. Sebe predstavlja kao Stjepko Vladko Čičak, a Gavrana oslovljava s „ptičurino“. Omiljena usporedba za HSLS mu je sida. Kad bi pretjerao, šapnuo bih mu: Pa zar nisi upravo ti predložio Savku za predsjednicu Hrvatske? Nije li ti Budiša inicirao osnivanje HSS-a? Što je s onim naslovom u Vjesniku: Čičak: ja sam Jugoslaven. Vjerojatno u panici da to ne čuju drugi, tada bi se primirio i padao u depresiju. U tim trenucima djelovao bi bolesno i staro. Pokušavajući objasniti uočljivu razliku u raspoloženju tada bi govorio: „…umoran sam… imam problema u obitelji (spontani pobačaj)… boli me kičma… imao sam prometnu nesreću, a nije isključeno da se radilo o atentatu – puknutu felgu dao sam na ekspertizu…“. Osobito ga je prizemljila pristigla poruka od Torbara da prekine sa svađanjima u stranci, koju mu je prenio gospodin koji pozna njega i Bilandžića.

Nakon povratka u Düsseldorf nastavili raz-go-vor u hotelu do tri sata ujutro. Jedan Ši-ben-ča-nin predviđa da će se u najpovoljnijim okolnostima vratiti 20 posto gastarbajtera. Bilandžić tvrdi da danas 90 posto Muslimana simpatizira s Hrvatima. /…/.

Ujutro (1. travnja) odmah nakon doručka krenuli vlakom u Hamburg. Put se otegnuo, no korisno je promatrati Njemačku. U početku sjedio sa Sašom, a onda se priključio Bilandžiću i Čičku. Razgovarali o studentskom pokretu 71. pa prešli na aktualnosti.

U Hamburgu dobio sobu s Čičkom. Ručali u restoranu Bože Kelave pa otišli na tribinu koja se održavala u dvorani doma tamošnjih masona, koju je Hrvatski forum zakupio za tisuću maraka. Mnogo ugodnija atmosfera nego u Düsseldorfu, no daleko od onoga što bi čovjek očekivao. Ovdje nas je na pozornici dočekala trobojnica na čijoj je bijeloj traci pisalo: Hrvatski demokratski forum. U dvorani se našla i jedna zastava sa „šahovnicom“. Odmah na početku Čičak traži da se i ta zastava donese na pozornicu, da bi je zatim teatralno poljubio i postavio uz postojeću. U prvome redu u publici Mladen Švarc. Osim Gavranu pitanja su ovdje postavljali i Bilandžiću. Pokušajući omalovažiti posljednjega, netko ga iz publike upita: Znaš li uopće Očenaš ili Vjerovanje? Bilandžić je na to ustao i otpjevao Credo in unum Deum patrem omnipotentam…. Razdraganost. /…/ Ujutro (2. travnja) većina otišla u šoping da bi se oko 10 sati vratili u hotel, gdje nas je prema dogovoru čekao novinar Der Spiegela s kojim smo obavili razgovor o prilikama u zemlji. /…/

U avionu za Zagreb sjedio s Gavranom. Obrazovan i fin. Pitao me da mu iskreno rečem je li on za politiku. Odgovorio sam potvrdno, premda mislim da je odveć nježan za to u ova gruba vremena. No nema sumnje da će uz tuđmanovce vremenom ogrubjeti. Vjeruje da iza HSLS-a stoji JAZU i predsjedništvo DKH. Kad je u pitanju HDZ i Tuđman, posve je isključiv. Jedino se ponešto oslobodi kad govori o osobama u stranci. Kaže da se „nešto događa“ sa Šeksom. U HDZ-u je bilo krizno poslije „Lisinskog“ – čak i više nego što se zapažalo sa strane. Spasila ih je Petrova gora i Benkovac. /…/

11. – /…/ Poslijepodne otišao u Esplanadu na primanje koje je Koalicija priredila za potpisnike apela podrške. Najprije Kvartet Klima pa Supek i Vesna Pusić. Ukočeno. Pomalo blazirano. Politička nemoć Koalicije. Nešto sendviča i sokovi. Duhovita primjedba Igora Mandića na bezalkoholne koktele (Supekova ideja): „Pristupam Tuđmanu!“ Susret s Dubravkom Horvatićem. Kaže da u Matici hrvatskoj treba izvršiti „puč“ jer je sterilna i bez perspektive. Kaže da misli na mene (!?). Potonje sigurno Sučićevo maslo. /…/

14. – Uskrs. S Marijom i Ivanom na misi u župi. (Mira bila u sedam.) Puna crkva. Svečano. Sreo se s M. Jukićem pa dogovorili otići na „piknik“ Koalicije u Maksimir. Poveo Ivana. Stigli malo prije jedanaest. Malo ljudi. Zabrinut. Ostali do jedan sat. Dok smo se vraćali, ljudi počeli masovnije pristizati. Vjerojatno je to u vezi s ručkom, misama… Kući svečan ručak. Bili i Marunice. Nakon ručka s Marijanom opet u Maksimir. Mnoštvo ljudi. Kulturno. Savka uz ovacije stigla u tri sata. Nije govorila, nego samo predstavljala kandidate za Sabor. Isto Tripalo. Vedriša predstavili za gradonačelnika. Zenko počeo i završio s „Kraljice neba, raduj se, aleluja“. Dobro govorila Dafinka i Bratulić, loše Kujundžić i Pandžić. /…/ Navečer opuštanje. Na TV Dnevniku o HDZ-ovu skupu u Splitu. Euforija. Čičak: „Koalicija je nacionalna izdaja!“ (Izdao ga mozak odavno!)

20. – /…/ Prijepodne u Martićevoj i u Štabu Koalicije. Sreo Budišu, koji kao da se ispričava što u posljednje vrijeme nije više angažiran u stranci. Samo da prođu ovi izbori. Htio sam ga ohrabriti viješću o priljevu novih članova i onih 500 maraka. Potonje sam naglasio jer je upravo naišao Vujić, koji se odmah počeo jadati zbog novčanih neprilika /…/

Kratko se zadržao u kući pa s Kikijem i Mirom na Kaptol. Kiša. Mnogo svijeta. Odličan Savkin i Budišin govor. Dražen govorio u ime „dvije stranke“: HSLS-a i Saveza studenata iz 71. Nisam mogao stajati na mjestu. Pri kraju Gotovčeva dugog govora, koji je uglavnom bio usmjeren protiv komunista, našao sam se pokraj Babaje, koji je komentirao: „Ovaj će govoriti dok ne ogladne.“