Oduševljena publika izmamila Lacrimosu

Mozartov je Requiem toliko srastao s Velikim četvrtkom da je njegovim neodvojivim znamenom, poput nekoga od vjerskih obreda, osjetilan, duhom opipljiv, potresan, mističan, obojen snagom i strašću. Upravo takvo, neponovljivo djelo svjetske glazbene baštine, izveli su mladi Mostarci na Veliki četvrtak u dubrovačkoj tvrđi Revelin.

Riječ je o nastupu članova Katedralnoga oratorijskog zbora Mostar, potpomognutim nekolicinom članova Zbora srednje glazbene škole Ivana pl. Zajca iz Mostara. Gotovo stotinu mladića i djevojaka iz grada na Neretvi, pod ravnanjem zborovođa don Dragana Filipovića i Jugoslava Bendže, a sa solistima Lidijom Horvat-Dunjko (sopran), Blankom Tkalčić (mezzosopran), Tvrtkom Stipićem (tenor) i Berislavom Puškarićem (bas), a uz pratnju Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, kojim je ravnao čuveni Noorman Widjaja, zadivili su zahtjevnu dubrovačku publiku, koja je, po svršetku programa, pljeskom izmamila stavak Lacrimosu kao bis. Kao i samo djelo, koje odiše štovanjem spram Boga, čistoćom i uzvišenošću, i nastup je bio prekrasan, s jasno prenesenom Mozartovom porukom kako je smrt prijatelj za vječni život. Već prve reakcije nakon nastupa ističu popunjenost dvorane te opravdanost reputacije kvarteta solista i zadivljenost nazočnih glasovima mladih Hercegovaca.

„Kada sam primio poziv gosp. Pera Šiše, ravnatelja Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, nakon prvotne nevjerice, osjetio sam neopisivu čast i priznanje, ni približno za sebe, koliko za ove mlade ljude koji toliko ulažu u svoj rad i svjedoče što mladost može i umije. Do uoči sama nastupa nismo mnogo govorili o pozivu, silnim pripremama i predradnjama, doslovce strahujući kako je sve predobro da bi bilo istinito“, skromno komentira maestro Filipović, smireno se smijući nakon održana koncerta i ispunjenih očekivanja. Mostarsku glazbenu školu krasi duga tradicija odgajanja uspjelih umjetnika, a Katedralni oratorijski zbor mostarske prvostolnice zapažen je u posljednjih nekoliko godina po brojnim nastupima u više europskih zemalja. Samo nekoliko dana prije Dubrovnika, u Mostaru i u Međugorju izveli su djelo Miserere nobis, a onda je u Mostar stigao jedan od najvećih dirigenata današnjice, Norman Widjaja, i u Hrvatskome domu hercega Stjepana Kosače, nakon dvije ure probe s mostarskim mladim pjevačima, koju je prekidao usklicima poput bravissimo, u nazočnosti gosp. Šiše, don Draganu kazao kako takav zbor još nije susreo.

„Tako puno mladih, a kvalitetnih glaso-va nisam vidio na jednome mjestu. Čuj, trebaš naći još samo tri do četiri tenora i možeš ići na Messa di Requiem (Verdi) i ja ću doći to dirigirati. Obećavam. To bi bilo nebeski, anđeoski“, zaneseno je kazivao indonezijski di-rigent kineskoga podrijetla koji je u Kosači, kao i na svim svojim probama, stalak za partiture stavio ustranu i ravnao napamet. „Ne pamtim da je takav dirigent, takva znanja i ugleda, došao u Mostar. On zrači, plijeni znanjem, stavom, osebujnošću, tempera-mentom, intelektom, a evo, od cijeloga svijeta i svoje veličine, on je spreman doći u Mostar, potaknuti ovu mladež te tolike godine gostovati u Dubrovniku“, komentira maestro Filipović. Prijateljstvo glazbenika Mostara i Dubrovnika uistinu je urodilo lijepim koncertom, ali ta već povijesna spona, neraskidiva umjetnička, stvaralačka i nacionalna nit dvaju gradova, koji u poveznici sa Splitom čine čvrst trokut plodne suradnje, duge je prošlosti i budućnosti koja obećava.

Upravo je prigoda prisjetiti se kako je i Festivalski ansambl Dubrovačkih ljetnih igara, izuzmemo li odlazak s Brozom u Moskvu davnih 1950-ih, prvi put u svojoj povijesti s nekom predstavom napustio zidine Dubrovnika kako bi došao upravo u Mostar. Nezaboravne 2003, u sklopu manifestacije Uskrs s Maticom hrvatskom Mostar, pred petstotinjak Mostaraca izveli su dramu Friedricha Dürrenmatta Posjet stare dame, s redateljskim potpisom Ivice Kunčevića, u krugu ratom razorene tvornice glinice Aluminij d. d. Mostar. Predstava je ovisna o okružju pa je i u Dubrovniku izvođena u staroj tvornici koja je odudarala od klasičnoga pojma o baroknome i renesan-snom gradu. Već sljedeće su godine u Mostar došli s Amfitrionom i suradnja je otada samo rasla, da bi ove godine, za 12. svibnja, u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, a u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem iz Zagreba, najavili izvedbu Shakespearova Hamleta, premijerno izvedena 20. kolovoza prošle godine na Lovrjencu.