Majstor straha i nelagode

piše Barbara Gaj

Ljudski poroci, prizori borbi s bikovima, scene ratnih patnji, krajolici, alegorije – sve su to raznorodne teme bogata grafičkog opusa Francisca de Goye, jednog od najpoznatijih španjolskih umjetnika svih vremena, koje će sljedeća dva i pol mjeseca moći vidjeti posjetitelji Galerije umjetnina u Splitu.

Djela su to nastala prije dvjestotinjak godina, a predstavljaju njegovo cjelokupno grafičko stvaralaštvo. Izložbom su obuhvaćeni svi Goyini grafički ciklusi; od ranih bakropisa rađenih prema djelima Diega Velazqueza, Los Caprichos, preko Los Desastres de la Guerra, La Tauromaquia pa do Los Disparates odnosno Los Proverbios, s tim da su, zbog velika broja grafika, izabrana najreprezentativnija djela iz svakoga pojedinog ciklusa.

Iznimno važan projekt ostvaren je međunarodnom suradnjom s grafičkom zbirkom Eidgenossische Technische Hochschule u vlasništvu Sveučilišta iz Züricha za koju je zaslužan i Miloš Glavurtić, čije je posredovanje omogućilo realizaciju Chagallove izložbe prošle godine u Splitu. Izložbu su sufinancirali Grad Split i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, koji su prepoznali važnost projekta i pružili potporu Galeriji umjetnina u organiziranju tako važne izložbe ne samo za grad Split nego i za čitavu Hrvatsku. Na izložbi će biti izložene 92 Goyine grafike, odabrane iz fundusa spomenute zbirke EHT iz Züricha. Osim ranih bakropisa, svi njegovi grafički ciklusi izvedeni su u kombinaciji s akvatintom, tehnikom koju je Goya usavršio nakon višegodišnjeg eksperimentiranja. Postav izložbe osmislili su Jasminka Babić, kustosica Galerije umjetnina, i švicarski kustos Michael Matile. Posjetitelji izložbe dobit će jedinstvenu priliku za cjelovit uvid u Goyino grafičko stvaralaštvo i njegovu transformaciju od dvorskoga slikara do angažiranog umjetnika, koji je potaknut burnim društveno-političkim događajima u Španjolskoj s početka 19. stoljeća stvorio najdojmljivija djela u povijesti grafičke umjetnosti, a koja su također utjecala i na suvremenu grafiku.

Nesretni događaj u prednjim redovima madridske arene i smrt gradonačelnika Torrejona, iz ciklusa La Tauromaquia, 1816.

Utemeljitelj moderne grafike

Slikar i grafičar Francisco de Goya (1746–1828) svojim je likovnim stvaralaštvom zaslužio biti nazvan utemeljiteljem moderne grafike, ostavivši nam u nasljeđe djela iznimne vrijednosti i kvalitete. Kustosica Jasminka Babić ustvrdila je kako su Goyini bakropisi i akvatinte „zanatsko savršenstvo, vrh u cjelokupnoj svjetskoj umjetnosti“. U Španjolskoj tada nije postojala stalna tradicija grafike na koju se Goya mogao nadovezati. Poznavajući grafike talijanskih i španjolskih umjetnika vlastitim je nastojanjima svladao zanatske vještine i razvio originalni umjetnički izričaj. Francisco de Goya iznimnim je grafičkim umijećem gotovo nadmašio slikarska djela ostavivši trajni vizualni dojam na gotovo svakoga promatrača. Idealiziranje ili oponašanje realnosti nije bilo predmet Goyina zanimanja. Njegovi mračni i brutalni prikazi imaju svojevrsnu težinu koja odražava namjeru autora da izazove osjećaje užasa i nevjerice u publike i podijeli s njom stajalište koje ima prema ratu i njegovim posljedicama, s nastojanjem da ta reakcija spriječi neke buduće strahote. Nema osobe koja je ostala ravnodušna vidjevši Goyine grafike sa strašnim i nelagodnim prizorima borbe, osakaćenim tijelima, grotesknim i degeneriranim figurama i stravičnim čudovištima koja se doimaju poput najgorih noćnih mora. Kao angažirani kritičar svog doba, intencionalno je lišio svoje bakroreze uobičajene ljupkosti žanr-scena, mrtvih priroda i krajolika, tipičnih za većinu njegovih suvremenika, radije prikazavši posljedice ljudske agresije i zlobe bez uljepšavanja, štoviše naglašavajući ih i karikirajući.

Ciklusom Los Caprichos od osamdeset listova, započetim 1799, Goya se upušta u umjetnički i tiskarski nepoznato grafičko područje te pokazuje vrlo inovativan pristup u tada malo istraženoj tehnici akvatinte koju uspješno kombinira sa svojim dotadašnjim umijećem izrade bakroreza. Time je dobio snažne kontraste, dramatičnost i veću diferenciranost teksturiranja površina. Nazvavši ciklus Los Caprichos, Goya se koristi slobodom umjetničkog žanra capriccio, nastala pod utjecajem talijanske umjetnosti, kako bi prikazao kritiku ljudskih poroka. Ljudske slabosti poput taštine, pohlepe, nepravde i korupcije smatrao je poticajnim motivom za maštu umjetnika, dajući grafikama ironične naslove. Najdojmljivija grafika tog ciklusa svakako je El sueńo de la razon produce monstruos / San razuma stvara čudovišta, prikazujući sama umjetnika kako sjedi pognute glave, okružena šišmišima koji ga napadaju. Političke prilike u zemlji, francuska okupacija i građanski rat uvelike su utjecali na nastajanje serije Los Disastres de la Guerra / Strahote rata (1810–1812), koji predstavlja jedan od najpoznatijih i najsnažnijih Goyinih grafičkih ciklusa. Taj drugi veliki ciklus njegova opusa u potpunosti se bavi događajima vezanim za sukob između Španjolske i Francuske (1803–1813) i građanski rat 1920, koji se Goya nije zbog političkih razloga usudio objavljivati za vrijeme života, nego je posthumno objavljen 1863. Ciklus se sastoji od vrlo nelagodnih i potresnih scena ratišta, mučenja, pogubljenja i strvinara koji proždiru mrtva tijela, preko prizora hrabrih mladih žena pa sve do alegorijskih prikaza kao što je Murio la Verdad / Istina je umrla, koji prikazuje pokapanje mlade žene, koja otjelovljuje Istinu emanirajući svjetlost iz svoga tijela.

Postav izložbe

Pojedina djela smatraju se predlošcima odnosno studijama fragmenata nekih kasnijih Goyinih monumentalnih djela kao što su primjerice grafički listovi 15 (Y no hai remedio / I nema spasa) i 26 (No se puede mirar / Ne može se pogledati), koji su najvjerojatnije studije za poznatu sliku 3. svibnja 1808, nastalu 1814.

„Goya je bio svjedok tih promjena iz prve ruke. Kao dvorski slikar, ostavio nam je maestralne portrete dekadentne i arogantne svite, na čelu s kraljem i njegovom obitelji, duboko nesvjesne vremena u kojemu živi. S druge strane, proganjan vlastitim nemirom i isprovociran strahotama koje su ga okruživale, inspiraciju je pronalazio na ulici, među običnim svijetom, na ratištu i u borbama s bikovima“, napisao je u uvodnoj riječi kataloga izložbe Božo Majstorović, ravnatelj Galerije umjetnina. Kao i većini Španjolaca, Goyi je korida bila dio svakodnevice. Cijeloga života ostao je vjeran temi borbe s bikovima što je posebno vidljivo u ciklusu La Tauromaquia (Borba s bikovima), seriji od 33 grafička otiska nastala 1816. s prikazima različitih, često brutalnih i okrutnih scena iz arene na kojima se matadori bore s bikovima, ubijaju ih i/ili bivaju ubijeni.

San razuma stvara čudovišta, iz ciklusa Los Caprichos, 1799/1868.

Demonska strana čovjeka

Teška bolest, gluhoća, optužbe inkvizicijskog suda i svojevoljno izgnanstvo u Francusku, odrazili su se na Goyino stvaralaštvo kao i na njegovo duševno stanje, što je naročito vidljivo u njegovu posljednjem grafičkom ciklusu Los Disparates, poznate i pod nazivom Los Proverbios / Poslovice (1816–1823), seriji od ukupno 22 grafička lista nastala i kasnije u poznatoj seriji crnih slika (pinturas negras), koja je označila posljednje godine njegova života i umjetničkog izričaja. Većina grafika njegova posljednjeg ciklusa prepuna je mračnih i bizarnih prizora ludorija, demona, vještica, grotesknih likova ljudi i životinja. „Što na prvi pogled izgleda jasno, nerijetko ostaje ambivalentno. Protagonisti njegovih scena, brutalni krvnici na bojnom polju, senzacija željni promatrači inkvizicijskih scena, ali i sami gledatelji, mijenjaju uloge u zamišljene krivce, u suosjećajne promatrače ili, kod gledatelja, u sudionike okrutnosti. Nadrastajući povijesni povod, Goyini prikazi odnosa žrtve i krivca poprimaju izvanvremenski karakter. Njihova neumorno isticana suvremenost i aktualnost za današnjeg promatrača počivaju dobrim dijelom na otvorenosti značenja“, piše u predgovoru kustos Michael Matile.

Osim spomenutih grafičkih ciklusa, na izložbi Goyinih grafika bit će izložena i dva enigmatična pejsaža, nastala između 1800. i 1810, kojima dominira prizor velike stijene i slapa. Nekoliko godina nakon njihova nastanka ploče široka formata s matricama pejzaža razrezane su i rabljene za dva prikaza kasnijeg ciklusa Los Disastres della Guerra, tiskanih na dvjema pločama. Zanimljivo je i to da će dio grafičkih listova prvog i trećeg izdanja ciklusa Los Caprichos (1799/1868) biti postavljeni usporedno jedan kraj drugog (iz svake serije) pa će posjetitelji tako moći komparirati oba otiska iste grafike. Uz grafičke cikluse bit će postavljen i popratni tekst edukativnoga sadržaja posebno namijenjen studentima i učenicima koji će posjetiti izložbu velikog umjetnika čiji je opus ostao zanimljiv i relevantan do današnjih dana.

Najavljene su i grafičke radionice otvorene za sve građane koje bi bile osmišljene i realizirane u suradnji s Odsjekom za likovnu kulturu i likovnu umjetnost Umjetničke akademije i Školom likovnih umjetnosti iz Splita. S obzirom da grafička zbirka ETH ima bogat fundus koji uključuje grafike Albrechta Dürera, Rembrandta, Lucasa von Leydena, Jacquesa Callota, Giovannija Battiste Piranesija i drugih, vrlo je vjerojatno da bi Galerija umjetnina, ukoliko nastavi suradnju, u svojim izložbenim prostorima mogla postaviti i još koji veliki grafički opus, čime bi Split potvrdio status važnoga kulturnog centra Hrvatske.