Živost na istoku Hrvatske

Unatoč teškim financijskim prilikama koje su neizbježno prisutne i u našoj državi, pojedine ustanove na području Slavonije pronašle su načina i odlučile preuzeti inicijativu u pokretanju novih projekata, ali su ujedno nastavile s održavanjem programa, koji su postali dio tradicije.

U Vukovaru je 24. veljače 2010. prvom profesionalnom lutkarskom predstavom Šuma Striborova Ivane Brlić Mažuranić pokrenuta i svečano otvorena lutkarsko-dječja scena Martin javne ustanove u kulturi Hrvatski dom u Vukovaru, kao mogući temelj buduće vlastite vukovarske profesionalne scene. Režiju predstave potpisuje Himzo Nuhanović, a uloge tumače mladi glumci i lutkari (diplomanti Umjetničke akademije u Osijeku) Andrea Giordani, Ivana Horvat, Vedran Komerički te Petar Konkoj. Predstava je ostvarena u suradnji sa Scenom Ivane Brlić-Mažuranić iz Zagreba, koja je posudila lutke i scenografiju iz svoje istoimene predstave iz 1999.

Razigrani Dionizijev festival u Osijeku

Budući da u Osijeku već šest godina djeluje Umjetnička akademija, na kojoj postoji dvopredmetni studij glume i lutkarstva, kakav nema ni jedna druga kazališna akademija u Hrvatskoj i šire, otvaranje ove scene svakako je prednost i pogodnost za mnoge studente, buduće glumce i lutkare. Nadalje, angažmanom mladih ljudi u manjim sredinama stvorila bi se pozitivna konkurenost, te još veća decentralizacija kazališnih zbivanja u Hrvatskoj.

Lutkarstvo zasigurno ima tradiciju na području istočne Hrvatske. To potvrđuje i XV. vukovarsko lutkarsko proljeće (prvo je bilo 1996), održano od 22. do 27. ožujka 2010. na području Grada Vukovara, te u šesnaest gradova i općina Županije vukovarsko-srijemske (Babina Greda, Bošnjaci, Ilok, Nijemci, Nuštar, Županja) te u Orašju (Bosna i Hercegovina). U sklopu manifestacije nastupilo je trinaest kazališta iz Hrvatske i jedno iz Mostara te je odigrano sto izvedbi šesnaest lutkarskih predstava. Ljubitelji kazališta i lutkarstva, kako veliki tako i mali, mogli su, osim u predstavama, uživati i u kreativnim lutkarskim te likovnim radionicama.

Dionizijev festival, međunarodni kazališni festival edukativnoga karaktera, održan je treći put od 22. do 28. ožujka 2010. u organizaciji Umjetničke akademije u Osijeku, a ove godine suorganizator je bio Grad Đakovo, u kojem se odvijala većina programa. Tema ovogodišnjeg festivala bila je igrom do smijeha. Ukupno četrnaest akademija, 250 sudionika, iz Hrvatske (Osijek, Split, Zagreb) i ostatka Europe [(Békéscsaba (Mađarska), Cetinje (Crna Gora), Istanbul (Turska), Leeds (Engleska), Linz (Austrija), Ljubljana (Slovenija), Novi Sad (Srbija), Prag (Češka), Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Sibiu (Rumunjska), Sofija (Bugarska)] pokušale su igrom i smijehom prijeći jezične barijere te uspostaviti komunikaciju na temelju kreativnosti, mašte, dobre volje. Ovogodišnji bogati program obuhvaćao je predstavljanja studenata glume i lutkarstva svojim ispitnim produkcijama; održano je dvanaest radionica koje čine nadopunu glavnim praktičnim predmetima (gluma, pokret, lutkarstvo, režija). Uz svečano otvaranje festivala u Đakovu, poseban dio programa činila je i proslava u povodu Međunarodnog dana kazališta, 27. ožujka 2010. u Osijeku. U sklopu festivala održana su predstavljanja knjiga (Nova europska drama ili velika obmana 2, O lutkama i lutkarstvu, Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine nakladnika Leykam International), otvaranje izložbe lutaka Rije Trdin Od komarca do Slavonca, okrugli stol kazališnih praktičara o njihovim vlastitim iskustvima u procesu stvaranja predstava komičnog karaktera. Ove se godine pružila prilika i teoretičarima, profesorima, asistentima, mladim doktorandima da iznesu svoja stajališta o komediji na znanstvenom kolokviju s temom Komedija – zapostavljeni žanr?

Sudeći prema događanjima koja su obilježila razdoblje od veljače do travnja ne treba se brinuti za dalji kazališni i kulturni život ovoga dijela Hrvatske. S pozornosti i optimizmom treba pratiti budućnost ovih, ali i nekih novih projekata, ponajprije zbog mladih ljudi koji su željni pokazati što mogu, znaju, hoće. Povrh toga, nadu za stvaranjem novih kazališnih centara u Slavoniji budi prisutnost tih projekata u mjestima u kojima su kazališna događanja pomalo nepravedno potisnuta, a koja imaju puno pravo živjeti istinskim kazališnim životom.