Publika prije svega

Histrionski dom u Zagrebu i ove je godine bio organizator i domaćin Gumbekovih dana, trećih po redu. Festival cabareta odvijao se od 16. do 27. ožujka 2010. uz prikazivanje starih, obnovljenih i za ovo događanje posebno osmišljenih predstava. Posvećujući i ovogodišnji međunarodni festival kerempuhovskom i histrionskom glumcu, Zlatko Vitez naslovljuje ga Lakše se diše, asocirajući na Gumbekovo sudjelovanje u poznatoj reklami, ali i na doba recesije; istodobno, ta je krilatica pogodila i bit zabavljačkoga i pučkoga karaktera kabareta i nužan spoj umjetnosti i politike.

Najbolji glumac Gumbekovih dana Ljubomir Kerekeš u predstavi Skupština Snimio Darko Gorenak

Premda neke od uvrštenih predstava nisu bile zamišljene kao kabaretne, pojedini njihovi segmenti ipak pripadaju tom žanru; a njegova rubnost, i s obzirom na položaj u teatrologiji i s obzirom na izmicanje apriornoj cenzuri zbog fleksibilnosti, izvrsno upija i hibridnost i otvorenost teksta, strukturu glumačkoga mišljenja i improvizatorstvo, granicu tragedijskoga, komedijskoga i grotesknoga, s obzirom na odgovor iz gledališta. Na izravnu tjelesnom kontaktu s publikom ustrajavali su Marinko Nikolić i Emil Jekauc u predstavi Cabaret torch Teatra RA-MA iz Zenice, u režiji Adisa Bakrača, koja propituje mogućnosti drukčijega iz vizure seksualnosti. Uvlačenje publike u predstavu dogodilo se i u Bračnom kabareu Rade Vukovića Pozorišta Slavija iz Beograda, u izvedbi Mine Lazarević, Marka Živića i Marka Markovića, s ironičnim kupletima i preobrazbama događanja u braku. Pravu euforiju u publici izazvala je pak predstava Stoka sitnog zuba Kazališne družine Gemišt iz Zagreba, koju autorski i izvođački potpisuju Vid Balog i Davor Dretar Drele; u (auto)ironizaciji i parodiji sama žanra i mentaliteta Zagoraca i Podravaca sudjelovalo je golemo mnoštvo izvođača, od glumaca do svirača limene glazbe; dobili su i posebnu nagradu Zlatka Viteza, umjetničkoga voditelja Histriona, za najbolju predstavu. Oblik umjerenije komunikacije s publikom izabrali su, u obliku političko-filozofske, klaustrofobične groteske, autor teksta Boris Senker, redatelj Georgij Paro i glumci Trpimir Jurkić i Ksenija Prohaska u predstavi HNK-a iz Splita nastaloj u spoju krležijanske, roterdamske i naše suvremenosti, ali i glumac Damir Šaban (ujedno redatelj predstave) i glazbenik Davorin Bogović u Kazališnoj radionici Gustl, koji su tekstove i život A. G. Matoša oživili u obnovljenoj predstavi Gustl salon, na tragu političkoga kabareta, malih café-teatara i suptilne satire.

U okretu od samozatajnoga do euforičnoga obraćanja publici, bravuroznom glumačkom, harmonikaškom, pjevačkom, pa i plesačkom interpretacijom Ljubomir Kerekeš u ulozi Trpimira Oršuša zaslužio je nagradu na najboljega glumca Gumbekovih dana. Kerekeš u vlastitom tekstu i režiji, uz veliku potporu Draška Zidara, Mije Pavelka, Marije Krpan i Dragutina Novakovića Šarlija, prikazuje izmjenjivanje dnevnoga reda skupštine u malom mjestu istodobno s izmjenjivanjem apsurdnosti hrvatske politike i zbilje. Predstava HNK-a iz Varaždina dobiva i nagradu žirija za najbolju predstavu ovih Gumbekovih dana. S ženskoga kuta gledanja, pak, ista je ta stvarnost naglašena obiteljskim i preljubničkim ulogama, u predstavi Gola u kavezu autorice teksta Olje Runjić i redatelja Ivana Lea Lema u energičnoj i šarmantnoj glumačkoj i pjevačkoj izvedbi voditeljice Kazališta Moruzgva Ecije Ojdanić, Barbare Nola i Ane Begić, koja je za virtuoznu ulogu poslovne žene Tanje dobila nagradu žirija (Marta Crnobrnja, Branko Babac, Zoran Mužić i Branko Vukšić, predsjednik).

Festival je započeo predstavom Ni med cvetjem ni pravice Kazališta Pinklec iz Zagreba: glumac Adam Končić i glazbenik Duško Zubalj u do savršenstva dovedenoj izvedbi spajaju sadašnji hrvatski trenutak siromaštva „puka i seljaka“ s Krležinim baladesknim kajkavskim prikazom. I završna je predstava bila nadahnuta kajkavskim jezikom, a označila je emotivni festivalski vrhunac: u Samo za te dragi kaj Zlatko Vitez senzibilno je pjevački i recitatorski izveo najbolje tekstove napisane na kajkavskom uz pratnju Banda Histrion i uz povike Bravo!, koji su odjekivali i na završnoj Večeri sjećanja na Dragu Britvića i dodjeli nagrada III. Gumbekovih dana, u kojoj su uz Viteza i glazbenike nastupili i uvijek pouzdana Sanja Marin i virtuozi hrvatske glazbene scene Arsen Dedić i Gabi Novak (prvi put u Histrionima).

Minijaturna forma rubnoga žanra, deminutivnoga gumba i lucidnoga Gumbeka, uz stalnu nazočnost kabareta u histrionskim plovećim i predstavama na Opatovini, poklopila se s umanjenicama za histrione ključna kajkavskoga hrvatskoga jezika, prevladavajućima i u predstavljenoj knjizi zatvorske poezije Tomislava Držića Hladne je v peklu, s ilustracijama Ratka Peraića. Upravo u trenutku služenja zatvorskih kaznih sedamdesetih Histrion je počeo stvarati antinstitucionalno kazalište za puk usuprot tadašnjem režimu, vlasti i instituciji. Prošlogodišnji dobitnik Gumbekove nagrade za izniman prinos popularizaciji kabareta bio je svestrani Fadil Hadžić. Ove godine tu je nagradu Zlatko Vitez uručio Dušku Ljuštini. U mogućem repertoarnom osmišljavanju Glumačke družine Histrion u Histrionskom domu upravo se kabaret nameće kao jedan od ključnih histrionskih oblika i u budućnosti.