Posvećeno Damiru Dičiću

Peti je koncert sezone 2009/10. Big banda Hrvatske radiotelevizije održan 17. ožujka u Studiju Zvonimir Bajsić na Prisavlju. Premda su svi ti koncerti tematski određeni, na ovaj se vrijedi osvrnuti iz najmanje dva razloga. Prvi je svakako činjenica što je bio posvećen uspomeni na našeg iznimnog jazz-gitarista i dugogodišnjeg člana big banda Damira Dičića, a drugi što su za ovaj pod-sjetnik bila pozvana bila pozvana tri gosta solista, trojica naših istak-nutih i u ovom trenutku cijenjenih gitarista: Elvis Penava, Joe Pandur i Darko Jurković Charlie iz Rijeke. Oni su na najbolji način evocirali glazbu pa i vrijeme djelovanja Damira Dičića u interpretacijama niza njegovih sklad-bi i aranžmana.

Damir Dičić bio je veliko ime naše jazz-gitare i na neki način nasljednik linije koju je još davno zacrtao Milan Lulić. Rođeni Zagrepčanin prekinuo je studij na Pravnom fakultetu da bi se mogao posvetiti glazbi koju je volio. Manje je poznato da je u početku učio svirati trubu na Srednjoj glazbenoj školi Lisinski, da bi se tek 1956. prebacio na učenje gitare, koju je zapravo svladao kao samouk s tek nešto privatne poduke. Prvi mu je uzor bio Barney Kessell da bi se potom oduševio Wesom Mongomeryjem, a prvi je javni nastup imao na zagrebačkom Zrinjevcu s Boškom Petrovićem, Borisom Beninijem i Ladislavom Fidrijem, dok će prvi festivalski nastup obilježiti u triju Boška Petrovića na I. jazz-festivalu na Bledu. Slijedilo je razdoblje laviranja između jazza i komercijalne glazbe pa čak i glazbe za crtane filmove sa sas-tavom Tomice Simovića. Godina 1962. bit će prijelomna u karijeri Damira Dičića kad se otisnuo u profesionalne vode ponajviše klupske jazz-svirke te će u Parizu zasvirati i s legendarnim bubnjarem Kennyjem Clarkeom. Odlazi potom u Švicarsku i Njemačku, u Berlin, gdje nastupa ponajviše s njemačkim jazz-glazbenicima u malim sastavima. Po povratku u Zagreb čeka ga mjesto u Plesnom orkestru Hrvatske radiotelevizije u kojem će provesti niz godina i pratiti niz gostujućih američkih solista, primjerice Arta Farmera i Stana Getza između ostalih, a istovremeno će u malim sastavima svirati sa Salom Nicticom, Csabom Deseöm, Giannijem Bassom, Alom Parcinom te s Ernijem Wilkinsom i nizom stranih solista na gostovanju u B. P. Clubu. Bio je član ansambala B. P. Convention i big banda istog imena, a s Boškom Petrovićem, sad već kao afirmirani sklada-telj i aranžer, vodio je i Dičić – Petrović Big Band. Sazrijevši glazbeno stječe novi uzor, američkog majstora gitare Joea Passa, s kojim je također nastupao. Uza svu je tu bogatu djelatnost uspio napisati i tri udžbenika za jazz-gitaru i više od četiristo skladbi, od kojih je brojne priredio i za big band. Mogli bismo iz bogate glazbene karijere nabrojiti još pregršt zanimljivih suradnji toga nadarenog glazbenika u domovini i inozemstvu. No vratimo se koncertu Big banda Hrvatske radiotelevizije, koji se baš za tu prigodu odlučio prisjetiti svog člana Damira Bičića i posvetiti mu cijeli koncert, u čiji je program uvršten niz njegovih skladbi i izvornih aran-žmana. A izbor tu nije ni bio lak jer je Bičić napisao i snimio četiristotinjak skladbi i aranžmana što su u izvedbama raznih sastava doživje-li niz izvedbi. Tu valja spomenuti neke od najvažnijih: After Midnight, Balkan u mom srcu, Out Of The Past, Misty Night, Zeleno raspoloženje, Planinski lav, Misterij bluesa, Sebastian, Hot Line, Pablo’s Mood, Tender Touch, a to su tek neke tog vrsnog harmoničara i skladatelja, dio kojih je bio uvršten i u program ovog sjećanja. Orkestar je pod ravnanjem viroznoga Saše Nestorovića, koji zbog toga nije najavljivao pojedine skladbe, kao goste soliste pozvao trojicu naših istaknutih jazz-gitarista: Elvisa Penavu, Joea Pandura i Darka Jurkovića Charlieja iz Rijeke. Oni su svojim shvaćanjem Bičićeve glazbe i improvizacijama dali nemalen doprinos pro-jektu. Među njima se opet specifičnom taping tehnikom sviranja gitare predstavio inače samozatajan Jurković. Big band HRT-a bio je na visini zadatka predstavivši Bičićev jazz besprijekornim sviranjem dionica aranžmana te zahvaljujući nadahnutim solistima: trubaču i krilničaru Davoru Križiću, trombonistu Marinu Perketinu, bubnjaru Marku Lazariću te saksofonistima Željku Kovačeviću, Arsenu Erešu i Damiru Horvatu pa bi tim izvedbama bio zasigurno zadovoljan i sam autor, koji nas je nakon teške bolesti napustio u jesen 2005. Bez obzira na motive organizatora koji su potaknuli održavanje koncerta, Big bandu Hrvatske Radiotelevizije i gostima solistima te dirigentu Saši Nestoroviću valja zahvaliti na sjećanju na gitarista skladatelja Damira Dičića.