Biserni govor glazbe

snimio Mirko Cvjetko

Latica Anić (1994) violončelo je počela učiti sa sedam godina u školi Lovro pl. Matačić u Omišu kod Mihovila Karuze, nastavila kod Tonča Čavara, a od jeseni 2007. polazi Srednju glazbenu školu Josipa Hatzea u Splitu ponovno u razredu M. Karuze. Usavršavala se na tečajevima kod poznatih glazbenika i pedagoga. Na Međunarodnom natjecanju Daleki akordi u Splitu 2005. i 2007. osvaja prve nagrade, a na Međunarodnom natjecanju Rudolf Matz u Samoboru, kao jedna od najuspješnijih mladih violončelistica, nastupa na završnom koncertu. Na državnim natjecanjima 2006. i 2008. najbolje je ocijenjena natjecateljica u svim kategorijama violončelista. S različitim komornim sastavima primila je i dvije druge te dvije prve nagrade. U lipnju 2006. s nepunih dvanaest godina održala je prvi cjelovečernji recital u sklopu Omiškog ljeta. U veljači 2007. uspješno je debitirala uz Splitski komorni orkestar, a svirala je i uz Omiški gudački orkestar i Orkestar Glazbene škole Josipa Hatzea. Nastupila je u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu u povodu godišnje dodjele nagrada Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga 2006, u ciklusu HRT-ovih koncerata Majstori svirači u Rovinju 2006, kao i u ciklusu Koncerti izvrsnosti HDGPP-a. Pored nastupa diljem Hrvatske gostovala je i u inozemstvu (Kotor, Sarajevo, Bihać, Triesen u Lihtenštajnu, Luzern).

Latica Anić uokvirila je u ponedjeljak 29. ožujka svoj recital dvjema sonatama istaknutih skladatelja. Na početku programa Sonatom za violončelo i glasovir u g-molu, op. 5, br. 2 Ludwiga van Beethovena, a na kraju rasporeda Sonatom za violončelo i glasovir u e-molu, br.1, op. 38 Johannesa Brahmsa. Prije stanke izvela je trostavačne Fantasiestücke, op. 73 Roberta Schumanna, a nakon stanke Arioso iz skladbe Rapsodia concertante Borisa Papandopula. Glasovirsku pratnju recitala, u cijelosti je preuzela Nadja Varga, solistica, korepetitorica i komorna glazbenica, magistrantica Glazbenoga sveučilišta u Grazu kod Eikea Strauba. Varga koncertira često u domovini i inozemstvu. Bila je korepetitorica na više majstorskih tečajeva, a snimala je za HRT i ORF.

Druga rana Beethovenova trostavačna sonata, od njih pet skladanih iz pera znamenitoga skladatelja za violončelo i glasovir, gdje se bez stanke na polagani uvodni nadovezuje prilično brz drugi i zatim uz stanku treći u obliku ronda pod istim naslovom, šesnaestogodišnja Latica Anić pokazala je izražajnost i sigurnost izgovora cjelokupne tonske slike izvedbe na vrlo zvučnu violončelu, što nas je, kao važan dio glazbene izvedbe, ugodno iznenadilo. Bez grubosti, a dojmljivo sa zvučnim muzikalitetom i temperamentom, slijedila je izvedba tri bisera, romantična stavka poznata djela, pisana u originalu za klarinet, kao suita pod naslovom Fantasiestücke Roberta Schumanna. Poslije stanke slijedio je nastavak iz raskošna opusa omiljena skladatelja i prijatelja nas glazbenika, Arioso iz trostavačnog djela Borisa Papandopula. Arioso je bio nešto kao sjajna, mirna molitvenost i uvod u prekrasnu trostavačnu povijesnu sonatu Johannesa Brahmsa, pri čemu je mlada umjetnica, i u ovom drugom dijelu rasporeda, pokazala raskošni talent i prvorazrednu čelističko-glazbenu obrazovanost.

Jasno, precizno, pažljivo i izražajno bilo je sudjelovanje glasoviračice Nadie Varge, koja je zajedničkim recitalom prikazala prvorazredno i bogato izvedbeno iskustvo, posebice važno pri suradnji s glazbenim nadama.

Na odobravanje nažalost ne brojne publike umjetnice su izvele melodiozan dodatak.