Pogled u daleku prošlost kroz prizmu suvremenosti

Nedavno je otvoren Muzej krapinskih neandertalaca. Djelo je to arhitekta Željka Kovačića, koji ima dugogodišnje iskustvo u izradi muzejskih postava i postavljanju arheoloških izložaba, i paleontologa Jakova Radovčića, poznatoga stručnjaka za krapinske neandertalce. Većinu troškova snosilo je Ministarstvo kulture, a dio i grad Krapina.

Dio velike diorame koja se nalazi u modelu špilje i pokazuje zbivanja iz života krapinskih neandertalaca.

Dok starija žena loži vatru, majka grli dijete s upalom uha. U pozadiji leži bolestan muškarac (vjerojatno osoba koja je bila u komi). Snimio Ivor Karavanić

Zgrada muzeja smještena je u udolini, između dvaju brežuljaka, Josipovca i Hušnjakova, i izvrsno se uklapa u okoliš. Čine je dvije etaže (1200 metara četvornih), tlocrta koji podsjeća na pužnicu ili embrio. Fasada je svijetlosmeđe boje, izvedena miocenskim žutim pijeskom od kojega je građeno Hušnjakovo. U velikoj staklenoj plohi zrcali se okoliš, a prije ulaza posjetitelji prelaze preko rešetke ispod koje teče potočić. Simboliku toga prijelaza preko vode tumači Jakov Radovčić u vodiču muzeja: „Vodotok i prelazak žuborećeg potoka koncepcijski označavaju protok vremena i simbolički označavaju ulazak u podzemni svijet razvedenoga misaonog spleta, muzejske imaginacije i susreta s nepoznatim što postoji s druge strane našeg življenja.“ Muzej izvana podsjeća na špilju (velika staklena ploha na pročelju sugerira špiljski ulaz, a krov je prekriven zemljom).

Svakodnevica praljudi

Razgledanje započinje filmom o krapinskim neandertalcima koji se projicira na žaluzinama s unutarnje strane velike staklene plohe. Kada su žaluzine otvorene, iz muzeja se vidi okoliš, na isti način kako bi ga posjetitelj promatrao kroz otvor velike špilje. Film se temelji na događajima koji su rekonstruirani na osnovi rezultata analiza krapinskih nalaza. Snimljen je u današnjem okolišu Hrvatskog zagorja, što se dobro uklopilo u priču jer je razdoblje u kojem su krapinski neandertalci živjeli (prije približno 130.000 godina) bilo jedno od toplih razdoblja unutar tzv. ledenog doba. Dramatična zbivanja u svakodnevnom životu krapinskih praljudi vrlo su uspješno rekonstruirana i sjajno izvedena. Prikazan je lov, buđenje neandertalca iz kome, posmrtni ritual, gubitak ruke člana zajednice uzrokovan napadom medvjeda, ali i trenuci dječje igre. Vrlo je impresivna erotična scena neandertalke ispod slapa. Ideja je vjerojatno potaknuta Renoirovom kupačicom i vrlo uspješno implementirana u svijet starijega kamenog doba. U toj sceni donekle neobično djeluje dosta „depilirano“ žensko tijelo, ali objašnjenje se možda može tražiti u iznimnoj britkosti nekih kamenih artefakata koje su neandertalci rabili. Mala zamjerka odnosi se na kadar u čijoj je pozadini špilja Vindija. U unutrašnjosti je strmo odsječen zemljani profil, nastao arheološkim iskopavanima, što ne odgovara prapovijesnoj situaciji. Nadalje, jedan od glumaca u filmu prilično nevješto pokušava izraditi kamenu alatku. Pravi neandertalci radili su to znatno spretnije (što je poslije u muzeju demonstrirano). Scenarist filma je Davor Šišmanović, režiser Ivan Salaj, producent Mario Vukadin, a glume hrvatski glumci s maskama koje je izradila lutkarska ekipa iz Londona.

Otkriće krapinskog pračovjeka

U prvoj izložbenoj dvorani, preko vrlo atraktivnih diorama, upoznajemo se s Krapinom u vremenu otkrića krapinskoga pračovjeka, odnosno na samu prijelazu 19. u 20. stoljeće (nalazište je Dragutin Gorjanović-Kramberger otkrio 1899, a iskopavanja su trajala do 1905). Za stolom nas dočekuje ondašnji krapinski gradonačelnik Vilibaldo Sluga, a tu su rekonstrukcije školske učionice i ljekarne. Sljedeći dio muzeja na zoran način prikazuje spoznaje humanizma i renesanse i utemeljenje suvremene znanosti. Upoznajemo se s raspravama o postanku života na zemlji, a potom dolazimo do otkrića krapinskoga pračovjeka. Posebno je dojmljiva rekonstrukcija špilje tijekom iskopavanja, utemeljena na poznatoj fotografiji. Predočen je tijek obrade i analize krapinskih nalaza te najvažnije Gorjanovićeve publikacije. Stari rentgenski uređaj govori o Gorjanovićevoj domišljatosti. Naime, on je prvi u svijetu taj uređaj upotrijebio u proučavanju kostiju fosilnoga čovjeka. Vrlo je impresivna najsuvremenija prezentacija koštanih nalaza na ekranu za virtualnu antropologiju koji čini videozid s dvanaest monitora. Posjetitelj se nakon toga, dinamičnim virtualnim prikazom, upoznaje s kozmičkom evolucijom, a potom započinje spiralni hod uzbrdo, odnosno putovanje kroz vrijeme, uz atraktivne eksponate i umjetničke prezentacije, od nastanka Zemljine kore do razvoja složenih bića. Posebno je dojmljiv divovski model makromolekule DNK, koji se nalazi u središtu. Neposredno prije dolaska na drugu etažu prolazimo pored skulptura ranih hominina koje su izvedene u prirodnoj veličini, pa se stječe točan dojam koliko su bili od nas niži. Taj je dio muzeja potpuno topao jer izlošci (figure hominina) nisu ograđeni i mogu se dodirivati, što je posebno atraktivno za djecu. Nakon prolaska pored spomenutih skulptura ulazimo u vrijeme srednjega paleolitika, odnosno srednjega dijela starijega kamenog doba, kada su živjeli neandertalci. Spektakularna diorama rekonstruira različita zbivanja u životu krapinskih neandertalaca i druge svakodnevne djelatnosti. Skulpture se nalaze u rekonstrukciji polušpilje. To je najveća diorama neandertalaca, čija je izrada vjerojatno potaknuta činjenicom da je krapinsko nalazište po broju osoba (sedamdesetak) najveće nalazište neandertalaca na svijetu. Skulpture su dermoplastične, hiperrealistične, pa djeluju kao da su žive. Izradila ih je poznata francuska kiparica Elisabeth Daynes. Manja diorama pokazuje neandertalsku kupačicu ispod slapa i dijete koje promatra svoj odraz u vodi. Rekonstrukcija kupačice temelji se na tzv. lubanji C, najpoznatijem nalazu iz Krapine. Nasuprot velikoj diorami, kroz četvrtasti okvir u zidu, može se ponovno gledati film.

Nakon tih vjerno prikazanih događaja iz života krapinskoga pračovjeka pobliže upoznajemo anatomsku građu. Jedna polovica modela neandertalca vjerno prikazuje vanjski izgled tijela, a druga isključivo kosti. U drugoj vitrini isto je načinjeno za modernoga čovjeka, pa je moguće uočiti anatomske razlike. Posebnu atrakciju čini interaktivna instalacija KRAN. Dodirom na određene dijelove shematiziranog modela ljudskoga tijela ispisuju se informacije o ozljedama i bolestima uz fotografije i rentgentske snimke.

Posebna prostorija posvećena je materijalnoj kulturi, odnosno proizvodnji artefakata. Uz snimku izvrsne demonstracije izrade alatki ondje možemo vidjeti odljeve originala te način na koji su pojedini artefakti rabljeni. Impresivan je deset puta uvećan zeleni artefakt, postavljen na stalak. Za bolje razumijevanje proizvodnih postupaka koje su rabili krapinski neandertalci nedostaje prikaz proizvodnih faza, odnosno crteži redukcije kamenog materijala.

Interaktivno i atraktivno

U sljedeću dvoranu prelazi se preko interaktivne instalacije Ledeno doba. Kad se stane na led, on počne pucati i pojavljuje se voda. Nakon toga na vrlo atraktivan i vizualno privlačan način upoznajemo okoliš i jelovnik krapinskih neandertalaca. Premda se može zaključiti da je visoka divljač bila uspješno lovljena, strategije pribavljanja prehrambenih resursa (lov, skupljanje, lešinarenje) detaljnije se ne obrađuju, a nema ni rekonstrukcije lova (možda zato jer se ta tema pojavljuje u filmu).

Simbolici i duhovnom životu (ukopi, kanibalizam) pridana je dužna pozornost. Pokazan je čuveni ukop neandertalca iz Kebare u Izraelu, a izvrsna je rekonstrukcija posmrtnog obreda krapinskog neandertalca koji pokojniku urezuje znakove na čelu. U jednoj su vitrini izložene hioidne (jezične) kosti neandertalca i anatomski modernog čovjeka čija sličnost upućuje na mogućnost proizvodnje istih glasova, a tu je i nalaz iz Divjih Baba I u Sloveniji, koji je možda prvi i jedini glazbeni instrument (frula) pripisan neandertalcima. Odljevi raznih nalaza neandertalaca u jednoj prostoriji govore o njihovoj varijabilnosti i rasprostiranju od prednje Azije do zapadne Europe.

Sudbina neandertalaca i postanak anatomski modernih ljudi grafički su prikazani na dvama panoima od kojih svaki predstavlja jedan model, multiregionalni i model iz Afrike. Nažalost izostao je prikaz trećega modela, asimilacijskoga, koji se ponekad, u novije vrijeme, nastoji prikazati kao dio multiregionalnog modela, što je u najmanju ruku diskutabilno.

Dio posvećen važnim paleolitičkim nalazištima u Hrvatskoj vrlo je bitan. Težište je stavljeno na nalazišta sjeverozapadne Hrvatske. Na atraktivan način izloženi su odljevi artefakata iz Velike pećine i Veternice (obje u SZ Hrvatskoj), te Šandalje II (Istra). Nije jasno zašto nema artefakata iz Vindije, koja je za pitanja smjene ili prožimanja neandertalske kulture s kulturom ranih modernih ljudi najvažnije nalazište u Hrvatskoj i jedno od vrlo važnih u svijetu. Razni artefakti iz Velike pećine izloženi su skupno, bez podjele na one koje su izradili neandertalci i druge koji se pripisuju ranim modernim ljudima. Izloženi artefakti iz Šandalje II isključivo se povezuju s anatomski modernim ljudima, što nije navedeno. Zbog toga posjetitelji, preko samih artefakata, neće moći uočiti promjene ponašanja. One su ipak vidljive u izloženim figuricama sa stranih nalazišta, koje su izradili moderni ljudi, dok taj oblik umjetnosti neandertalci nisu poznavali. Dalji kulturni i tehnički razvoj koji vodi do današnjice dočaran je ranoromaničkim (tzv. starohrvatskim) reljefom s likom vladara te astronautom. Nakon prolaska kroz prodavaonicu suvenira izlazi se iz muzeja i stazom kreće prema nalazištu, gdje nas čekaju stare rekonstrukcije neandertalaca koje odražavanu nekadašnja mišljenja o izgledu i kulturi tih ljudi, koje je suvremena znanost uvelike izmijenila.

Nakon dugotrajna čekanja (više od deset godina izgradnje) dobili smo najatraktivniji muzej u ovom dijelu Europe i jedan od najmodernijih u svijetu. Za razliku od Muzeja suvremene umjetnosti, Muzej krapinskih neandertalaca ne djeluje megalomanski, a posjetiteljima atraktivnim rekonstrukcijama pruža obilje znanja iz evolucije (napose o neandertalskoj fazi unutar razvoja ljudskog roda), genetike, geologije, arheologije, povijesti Krapine i sama otkrića krapinskog pračovjeka. Iako je priča o krapinskim neandertalcima ispričana na iznimno kreativan način, nimalo ne odstupa od znanstvene utemeljenosti. Postav je napravljen za sve: djecu, mlade i stare. Mješavina je klasičnih muzeoloških i najsuvremenijih elektronskih prezentacija koje daleku prošlost povezuju s današnjicom, a znanost i biološku evoluciju s kulturom. Radovi mnogobrojnih naših umjetnika (Ana Barbić-Katičić, Ivan Fijolić, Siniša Majkus, Luka Mjeda, Rudolf Labaš, Zdravko Ladiš, Miroslav Sabolić, Slavimir Slavićek), možda neočekivani za ovu vrstu muzeja, daju snažnu vizualnu i umjetničku dimenziju. Osim što je obogaćena turistička ponuda zemlje, mladim je generacijama poslana jasna poruka da je bavljenje znanošću i otkrivanje vlastite prošlosti zanimljivo, atraktivno i nadasve društveno korisno. Uz iskrene čestitke autorima projekta i realizacije, Željku Kovačiću i Jakovu Radovčiću, te voditeljici Muzeja Vlasti Krklec, zaželimo našoj zemlji još muzeja s tako atraktivnim postavima (prirodoslovnih, tehničkih, arheoloških, povijesnih, gradskih…).