Pjesnici su čuđenje u Leipzigu

Mnogi su pjesnici i kritičari već otkrili da je temeljni postulat suvremene lirike upravo učinak iznenađenja. Čuđenje, doživljaj neočekivanog u pjesništvu, neobično je važan. Sam je francuski pjesnički velemajstor Baudelaire napisao da je nakon uživanja što ga nalazimo u čuđenju samu najveće uživanje – izazvati čuđenje! Izniman je osjećaj vidjeti kako svojim iznenađenjima pjesnici potiču i hrane čitateljsku glad i kad je ta čitateljska žeđ za novim i nečuvenim neutaživa.

U Leipzigu knjige su ponovno u modi

Upravo se to dogodilo našim pjesnicima koji su ove godine činili hrvatsku pjesničku reprezentaciju na Međunarodnom sajmu knjiga u Leipzigu. Gordana Benić, Andriana Škunca (koja je u Leipzig doputovala umjesto zbog bolesti nažalost spriječena Delimira Rešickog), Ivana Simić Bodrožić, Zvonko Maković, Branko Čegec, Tomica Bajsić išli su u prvome redu predstaviti dvojezičnu antologiju Koncert za led (nazvanu prema pjesmi Branka Čegeca), rezultat međunarodnoga projekta Poezija susjeda: pjesnici prevode pjesnike u organizaciji njemačke umjetničke kuće Mainz/Edenkoben. Naši su pjesnici začudili, a i sami bili začuđeni zanimanjem koje su pobudili.

Poezija je kraljica

Možda su neki sumnjali da naši pjesnici mogu privući njemačku publiku, a možda su i naši pjesnici dvojili kako će se nametnuti, no sada više sumnje nema. Da ne pomislite da je taj pjesnički uspjeh u Njemačkoj samo novinarska domoljubna tlapnja, tu je mišljenje ovogodišnjega dobitnika Nagrade za europsko razumijevanje, mađarskoga pisca s berlinskom adresom Györgya Dalosa (koji je zajedno s Alidom Bremer prije dvije godine osmislio naš nastup kao zemlje partnera na leipziškom sajmu), koje je dao u intervjuu za Hrvatski radio: „Pročitao sam mnogo vaših pjesnika. Lirika je velika snaga vaše književnosti, prava kraljica vaše literature!“ Rekao je to Dalos i dodao da od hrvatskih pjesnika neobično cijeni Delimira Rešickog, i upravo ta činjenica, da neki Europljanin zna i cijeni nekoga suvremenog hrvatskog pjesnika (a ne isključivo prozaike), govori o tome koliko se velik pomak u recepciji naše književnosti dogodio. Dakle, može se i s poezijom, a ne samo s prozom.

Alida Bremer

Naš nastup, koji ove godine nakon jednogodišnje stanke opet potpisuje Alida Bremer, pokazao je da je poezija žilava i da ima vjernu publiku, makar negdje tamo daleko... u Njemačkoj. Kad je primjerice svoju poeziju čitao mladi pjesnik Marko Pogačar (u Leipzig je stigao sa zbirkom Poslanice običnim ljudima, prevedenom na njemački u izdanju Edition Korespodenzen iz Beča), svojim pjesmama, ali i karizmom, privukao je moćnu gomilicu radoznalih njemačkih čitatelja, kojima nije bilo teško prostajati punih sat vremena da čuju što to tamo ima reći neki pjesnik iz Hrvatske. (Prilično neobično za naše prilike, jer da je Marko kojim slučajem predstavljao svoju zbirku u Hrvatskoj, okupio bi, kao uostalom i bilo tko drugi, uglavnom prijatelje i obitelj.)

Antologija Koncert za led nastala je kao projekt Poezija susjeda, jedan od najvažnijih kulturnih projekata u Njemačkoj. Već dvadeset i dvije godine njemački pisci pozivaju pjesnike iz neke od europskih zemalja u živopisni gradić u blizini njemačko-francuske granice i tamo prevode njihove pjesme. Prošle je godine na tu pjesničko-prevoditeljsku radionicu pozvano šestero pjesnika iz Hrvatske, a naš časopis Tema posvetio je tomu gostovanju poseban broj. Tako u Edenkobenu nastaju sjajne antologije koje približavaju udaljene poetske svjetove, a upoznavanjem novih poetika njemački pjesnici obogaćuju vlastita pjesnička i prevoditeljska iskustva. Tako se to radi u zemlji prebogate kulture, koja je svjesna važnosti pjesništva i vlastita jezika. Nama s ovih prostora nevjerojatno je s kolikom se ozbiljnošću i predanošću u Njemačkoj pristupa poeziji, koja je u nas gotovo prognana iz domaćega medijskog prostora, ali što je još strašnije, i iz knjižnica, koje ono malo knjiga poezije što ih dobiju iz otkupa Ministarstva kulture gotovo više i ne katalogiziraju, jer za poeziju ionako više nitko ne pita.

Da se dogodio preokret u percepciji hrvatske književnosti u Njemačkoj, već je svima jasno. Prije dvije, tri godine Nijemci su me na sajmu začuđeno pitali: Pa zar vi Hrvati imate književnost? Danas je takvo pitanje nemoguće, danas se više nijedno predstavljanje hrvatskih pisaca ne održava pred praznim stolcima, kao što je to bilo nekad. Godine 2008, kad smo bili zemlja počasna gošća na sajmu, konačno su odškrinuta vrata našoj književnosti na njemačkom govornom području, koje je, podsjetimo, najveće prevoditeljsko tržište na svijetu. Pokazalo se da interes za hrvatsku literaturu postoji, a plod toga rada i daljeg nastojanja da budemo prisutni jest fascinantan podatak koji je objavljen u biltenu Frankfurtskoga sajma knjiga da smo na dvadesetom mjestu među najprevođenijim stranim književnostima u Njemačkoj! Dakle u skupini s engleskom, francuskom, talijanskom, poljskom, turskom i mađarskom književnošću, a onoga trenutka kada se djelo nekog pisca prevede na njemački povećavaju se izgledi da bude prevedeno i na druge svjetske jezike.

Tim optimističnim podacima pridružuje se i mišljenje njemačkoga pjesnika, prevoditelja i izdavača Hansa Tilla, voditelja projekta Poezija susjeda, koji je imao prilike doista upoznati hrvatsko pjesništvo. A on je, govoreći o ulasku balkanskih zemalja u EU, rekao: „Kad mi s ovim zemljama dobivamo ovakve pjesnike, to je onda za nas dar, a ne trošak. Tako danas mogu reći: Pogledajte ove hrvatske pjesnike, oni su veličanstveni, možemo svi biti sretni da smo s njima u zajedničkoj Europskoj Uniji.“ Treba li tomu uopće što dodati?

Treba dodati! Upravo sada treba raditi dalje, baš kad se spremamo biti članica velike europske obitelji naroda, treba na vrijeme o tome promisliti i stalno raditi na kulturnoj promidžbi. Osim toga, u Leipzigu nas doživljavaju kao vodeću zemlju naše regije koja je predvodnik i drugih zemalja s ovoga područja. Da tako bude i dalje, treba osmisliti neki novi način prezentacije, probitačne i stalne, a mi Hrvati nekako imamo najviše problema sa stalnošću. Najveći i najozbiljniji korak bio bi osnutak Hrvatskoga kulturnog instituta u Njemačkoj, koji bi primarno o tome skrbio. Ako je to previše za naše novčane prilike, barem odbor koji bi imao savjetodavnu ulogu ili agencija poput one slovenske. Uglavnom, trebao bi to biti stalan tim mladih agilnih ljudi zaposlenih posebno na tom projektu, a ne, kao što je to najčešće slučaj, da se takvi naši međunarodni nastupi rade ad hoc, u zadnji čas, nekoliko mjeseci prije sajma.

Knjige čine ljude

U Leipzigu kažu: knjige čine ljude, a posjetitelj sajma može se brzo uvjeriti koliko je to točno, kako golema može biti ljubav prema čitanju. Još je slavni knjigoljubac Cervantes u svojoj strasti čitao „čak i komade poderanog papira na ulici“. Tako i odnjegovani i odgojeni njemački čitatelji, šećući od štanda do štanda, iz dvorane u dvoranu, zastaju svako malo strpljivo se tiskajući u gomili ne bi li prolistali neku novu knjigu ili čuli kako pisac čita svoje novo djelo. Taj doživljaj svjedoči kako je knjiga doista najvjerniji čovjekov prijatelj, utjeha osamljenicima, izvor znanja i užitka. Sve što je čovjek vrijedno stvorio proizašlo je iz knjige, sve što se važno dogodilo, mislilo, osjećalo pretvorilo se i svakoga se dana pretvara u knjigu. Teško se uopće sjetiti nečega što bi u povijesti svijeta bilo toliko važno kao ona. S takvim se mislima čovjek lako suoči kada doživi svjetski sajam kakav je onaj u istočnonjemačkome renesansom gradu Leipzigu.

ZANIMLJIVOSTI O SAJMU

Leipzig vs. Frankfurt – Dok je sajam knjiga u Frankfurtu najveći sajam knjiga na svijetu, zlatni rudnik za obrtanje najunosnijih poslova, demonstracija moći i najveća burza autorskih prava i zarada, megalomanskih nadljudskih dimenzija, leipziški je sajam nešto posve drugo. Čelnici toga grada s epitetom središta duhovnosti, umjetnosti i kulture srednje i istočne Europe, mudro su shvatili da duhovna kolijevka Njemačke ne može zapadnome dijelu zemlje konkurirati u biznisu, pa su u prvi plan stavili kulturu. A Njemačkom kruži priča da im na tome frankfurtski sajam knjiga i zavidi.

Tako su hrvatski predstavnici u Frankfurtu uvijek bili zrno pijeska na žalu Atlantskog oceana ili slovo u moru knjiga Aleksandrijske knjižnice, dok su u Leipzigu hrvatski nastupi zapaženi i posjećeni.

Novi dobitnik nagrade za europsko razumijevanje – Jedan od najtraženijih ljudi ovogodišnjega leipziškog sajma svakako je najnoviji dobitnik ugledne nagrade za europsko razumijevanje György Dalos, mađarski pisac s njemačkom adresom. No on nije zanimljiv samo njemačkoj sceni. Nama u Hrvatskoj poznat je kao jedan od voditelja našeg iznimno uspješna nastupa na sajmu knjiga u Leipzigu 2008, kada smo bili zemlja u žarištu interesa. On i Alida Bremer uspjeli su tada sastaviti zanimljiv i bogat program našeg nastupa, ali, što je najvažnije, uspjeli su osigurati zanimanje njemačkih medija i publike za hrvatske pisce! Bilo je to najuspješnije predstavljanje hrvatske književnosti izvan njezinih granica od hrvatske samostalnosti, iako ga je dio naših medija dočekao veoma negativno.

Leipzig čita – Leipzig je najstariji sajamski grad na svijetu, čija tradicija potječe još iz 1497, a u moderno doba upravo je kulturu odnosno knjigu prepoznao kao važan čimbenik svojega gospodarskog razvitka. Hvali se najvećim europskim književnim festivalom Leipzig čita, jer se tada, osim na sajmu, na svim raspoloživim mjestima slavi umjetnost riječi, od studentskih klubova i kavana do crkava i frizerskih salona. Ove je godine na toj čitalačkoj fešti sudjelovalo čak 1500 pisaca. Osim toga, u tzv. Dugoj leipziškoj noći čitanja na pravom čitateljskom maratonu u povijesnoj tvrđavi Moritzbastei našlo se pedesetak mladih autora pred željnom publikom. Treba reći da se za takve događaje naplaćuju ulaznice (10 eura) i da se uvijek traži karta više. Moguće je to samo u odnjegovanoj kulturnoj sredini kakva je njemačka.

Leipzig sluša – Leipzig ne samo da čita, on knjigu i sluša. Prvi je u Njemačkoj otkrio skriveni potencijal zvučne knjige i već jedanaestu godinu ta je sekcija veoma važan dio sajma s atraktivnim sadržajima. U tome je pretekao i sam frank-furtski sajam te glasi kao najveće nacionalno okupljalište izdavača audioknjiga. Ti izdavači i u vremenu krize zadovoljno trljaju ruke – prošle godine u odnosu na pretprošlu prodali su 6,7 posto više zvučnih knjiga, odnosno zabilježili porast zarade sa 180 na 200 milijuna eura! Da se zvučna knjiga etablirala, govori i brojka o čak dvanaest milijuna Nijemaca koji redovito slušaju audioknjige. Koliko im važnosti pridaju svjedoči velika audicija koju su organizirali u veljači u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj za najdarovitijega – čitača zvučnih knjiga. Pred sam početak sajma izabrali su pet finalista, a na sajmu uz veliku pompu izabrali su interpretatora najljepšega glasa i najbolje dikcije koji će biti buduća zvijezda zvučnih knjiga!

Sajam za djecu i mlade – Pravi je to autorski sajam s jedinstvenom strukturom publike. Više od 40 posto to su mladi obrazovani ljudi koji se oko štandova s knjigama guraju kao naši po kafićima. Sajam je to posebna šarma i karizme, a sve u svrhu povećanja zanimanja za knjigu. Posebice je posvećen mladim čitateljima, knjigama za djecu i tinejdžere te stripu i edukaciji. Nudi pregršt sadržaja najmlađim čitateljima ne bi li ih upoznali s važnošću knjige u svakodnevnom životu. Djeca se tako susreću s knjigom na sve moguće načine – mogu sami napraviti svoju knjigu, kako na starom tiskarskom stroju, tako i uz pomoć računalne tehnologije, ali mogu snimiti i svoju pravu zvučnu knjigu. Na svakom koraku djeca čitaju, listaju knjige, crtaju, strpljivo slušaju čitanja, nastupaju, plešu, sviraju...

K. Lisak Vidović