Ovi svit iđe kvragu...

Iako građom ne odstupa od sličnih lokalnih godišnjaka, ovaj je murterski u mnogome drukčiji. Sama vrsta publikacije nalaže lokalpatriotske nazore, nostalgično-intimistička prisjećanja, župske popise i anualne mjesne kronike, stoga ne iznanađuje da su i ovdje uklopljeni tekstovi takva karaktera. Nalazimo u Godišnjaku tako kroniku kulturnih događanja u sezoni 2008/2009, tablični prikaz unutrašnjih kretanja stanovništva murterske župe od 1843. do 1928, murterinsku poeziju Zdravke Maričić i Igora Mudronje, ali i prozne, lirske i likovne uratke osnovnoškolaca. U rubrici Sjećanja i svjedočenja čitamo, dijalektom pisan, slikovit spomen Željka Turčinova Medića na „velike kurnatske trude“, izgradnju kuća, kapelice i tunolov te nautički putopisni dnevnik Tomislava Skračića Brest 008 – Sjećanje na festival mora i pomoraca. Spomenuto je, dakle, sve u Godišnjaku kakva maloga mjesta očekivano.

Glavni, tematski dio Murterskog godišnjaka ono je po čemu se on od sličnih otklanja. I to ne temom, ona uredno odgovara lokalnim interesima i zahtjevima, problematizirajući tradicijski život i običaje u Murteru u prvoj polovici prošloga stoljeća. Pristup pak temi, ozbiljan, znanstven i temeljit u detaljima, kao i pregledan i cjelovit način obrade teme, stvaraju vrsno znanstveno etnografsko djelo, čije značenje uvelike nadilazi lokalnu zajednicu. Dakako, ne u smislu omalovažavanja toga lokalnoga, nego, dapače, u smislu predstavljanja višedimenzionalne razglednice što prelazi i vremenski i prostorni svoj kontekst, postajući važnom i iznad lokalne razine.

Središnji tematski dio, etnografska studija Iva Nadova Jurage Murter u prvoj polovici 20. stoljeća – tradicijski život i običaji uokvirena je dvama esejističkim prilozima koji donose objašnjenja pojmova usko vezanih uz temu. Tradicijom, kolektivnim pamćenjem i lokalnim znanjem bavi se Jadran Kale u tekstu Tradicija na putu od pakla do raja i nazad, a Tomislav Skračić u tekstu Biti ili ostati isti propituje probleme i značenja identiteta.

Juraga temelji svoju opsežnu studiju (broji dvije stotine stranica) na iscrpnoj etnografskoj, povijesnoj i lingvističkoj literaturi, ali i na matičnim knjigama te iskazima i svjedočenjima starijih mještana, skromno ističući kako nije riječ o znanstvenom djelu. Djelo pak samo, već letimičnim pogledom, to pobija. Građa razdijeljena u šest cjelina, Predajni život i običaji životnog ciklusa, Običaji životnog ciklusa, Godišnji (kalendarski, blagdanski) običaji, Radni (gospodarski) običaji (tradicijski poslovi i postupanja), Izreke (vrijeme i život uopće), Ostali tradicijski poslovi, vjerno oslikava sve razine svakodnevice i otima zaboravu suvremenošću istisnute obrasce i općenja. Manje cjeline opisuju stanovanje, kućne i obiteljske odnose, postaje životnog ciklusa od trudnoće i poroda, pira do pogreba, ali i „obična“ druženja u krčmi, brijačnici ili sjedenja staraca „na gredi“ uz kolektivno lamentiranje da „ovi svit iđe kvragu“ i da „´vi mladi ne znaju – ništa“. Također, pojedinačno se opisuju svi običaji vezani uz crkvene blagdane, kao i gospodarski običaji i postupanja iz poljodjelskog, stočarskog i ribarskog života. Uvrštene su i izreke koje prate kalendar i predviđaju klimatska i sudbinska zbivanja – jezgroviti izrazi nataložene stoljetne mudrosti. Primjerice, u marču moraju puhati tri bure, jer je boje da te grizu zmije, neg´ u marču sunce grije ili da Ki e tempo kvatro aprilanti – kvadranta đorni šegvitanti (u pučkom prijevodu: Kakvo je vrime na četiri aprila – četrdeset dan će trajati).

Na kraju Juraga prilaže četiri vrijedna dodatka: o nošnjama, izvode iz matičnih knjiga kao vrijedne sociološke pokazatelje, autentične zapise kazivanja Luce Marušine te rječnik koji broji četristotinjak riječi s brižno označenim akcentima, a većinom je temeljen na netiskanom rukopisnom Rječniku govora otoka Murtera Ede Jurage.

Završimo, namjesto još hvale, s nekoliko recepata Luce Marušine protiv sezonskih boljki: protiv uhobolje: Stepli uja, pa ulij unja!, protiv hunjavice: Progucaj dva-tri gucja rakije! ili protiv prehlade: Skuvaj dekot: deset-petnaest smokav, deset-petnaest mendul, istuci dva-tri busa jubice, malo koromača, dva tri pera trave ive, pet-šest grančic slavuje i dvi-tri zlice meda. Pa zdravi bili!