Istraživanje nesvjesnog

Akademski kipar Vitar Drinković odabrao je pomalo neobičan materijal za oživljavanje svojih misli – pčelinji vosak. Tim se materijalom kipari obično koriste za izradu modela skulptura ili pri lijevanju svojih tvorevina u bronci ili nekom drugom metalu. Poznato je da su se u povijesti od voska radile posmrtne maske velikih ličnosti, a danas su popularni muzeji voštanih figura poznatih osoba.

Drinković nadahnuće ne nalazi u pomodnom svijetu slavnih, već istražuje svijet podsvijesti iz kojeg proizlaze organske strukture. Ovom prigodom izložio je niz takvih voštanih struktura koje lebde u prostoru galerije obješene na metalni okvir. Nekoliko je skulptura ipak odlio u bronci. Na njima zapažamo veći stupanj apstrahiranosti.

Sve je učestalija praksa da autori na svojim izložbama videouratkom potenciraju izložena djela ili pak dokumentiraju njihov nastanak. Tako je i dio izložbe izdvojen za projekciju videorada koji pruža uvid u proces nastajanja skulptura u kiparevoj radionici. Po tematici izložba je svojevrstan nastavak na njegov prošlogodišnji ciklus Arhitektura podsvijesti, gdje se također referirao na podsvjesne logike gradnje proizašle iz imaginacije.

Zanimljivo je da izložba nudi posjetitelju i olfaktivnu senzaciju – ugodan miris meda i voska.

Iz postava izložbe

Drinkovićevi na prvi pogled apstraktni radovi uvelike podsjećaju na oblike iz prirode: komadiće kosti, morske organizme, korijenje. Stoga je i izbor prirodnog materijala logičan. Na nekima radovima kao da jasno prepoznajemo segmente kralješaka, polipa, minerala, čeljusti... Ali, baš kao i kod Rorschachovih mrlja tinte, podsvijest pojedine osobe može drukčije protumačiti iste oblike. Kao materijal vosak se jednostavno modelira i lako se nesvjesnom igrom može pretvoriti u nešto novo... Baš kao i tok misli. Umjetnik ujedno istražuje zanimljive mogućnosti obrade površine koje pruža vosak. Pred našim očima izmjenjuju se glatke i hrapave teksture, tragovi prstiju i obrade na površini. Prošupljivanjem forme ili umnažanjem konkavnih ili konveksnih uzoraka stvara skulpture. Pritom se ispod površinske opne često skrivaju neočekivane forme. Promatrač može i doslovno zaviriti ispod površine. Zaobljene forme i spiralno kretanje potiču nas na detaljnije promatranje i otkrivanje detalja te nas vraćaju u djetinjstvo kada smo neprekidno otkrivali nove uzbudljive svjetove.

Često se u prirodi divimo strukturama nastalim slučajnim uzorkom ili djelovanjem duge evolucije. Takve prirodne skulpture nerijetko nadahnjuju umjetnike u stvaranju organskih struktura. Svoj rad Vitar Drinković opisuje kao istraživanje primordijalnog odnosno genetske memorije. Pretpostavka je da su organski oblici duboko ukorijenjeni u nama. Za razliku od računalno generirane organske i evolucijske umjetnosti, autor se prepušta automatizmu svog uma i putovima na koje ga on vodi. Iako se bavi i animacijom, više ga zanimaju opipljivi trodimenzionalni grafikoni toka misli.

Ipak njegovi radovi nose u sebi crtu morbidnosti. Njegova ranija instalacija TerminARTor nadahnuta je agresivnim vizualnim svijetom koji nas okružuje te sam autor priznaje da mu je cilj izazvati zanimljive emocionalne reakcije. Moderna fascinacija kostima sveprisutna u današnjoj pop-kulturi i poneki fantastični elementi provlače se skulpturama Vitra Drinkovića i ne ostavljaju u nama dojam ravnodušnosti. Ali, kako nas uči stara latinska poslovica – što je prirodno, nije ružno.