Djelo za sva vremena

Pljesak publike i duboki naklon izvođača bili su simbolični izrazi poštovanja prema glazbi Wolfganga Amadeusa Mozarta, koja je u Čarobnoj fruli dala odgovore na brojna pitanja, među ostalim i na ovo: Zašto je nadahnjivala velikane poput Goethea i Beethovena? Osječka premijera 13. ožujka bila je i svojevrsno vraćanje duga Mozartu, ali i opernoj publici, jer bilo je to prvo uprizorenje na sceni tamošnjega Hrvatskog narodnog kazališta. „Čarobna frula mora ostati bajka, lako čitljiva i mocartovski čista, usprkos složenu zapletu libretista Emanuela Schikanedera“, govorio je uoči premijere dirigent i redatelj Zoran Juranić, koji nikakvim novodobnim zahvatima nije htio narušiti izvornu ideju besmrtnog autora.

Juranić dodaje kako su u Čarobnoj fruli, više nego u drugim Mozartovim operama, najuzvišenije misli prenesene čistim i jednostavnim jezikom, a najbanalniji izražaji opisani glazbom uzvišene usrdnosti. I zato upravo genijalna glazba, zaključuje, iznimnom umjetnošću spaja i oplemenjuje svaku riječ, namjeru, stanje ili gestu. Rad s ansamblom i dojmove s proba s jedne strane te samu genijalnost glazbe s druge maestro Juranić sažima predviđanjem da će jedna od posljednjih Mozartovih opera još dugo i uspješno živjeti na repertoaru osječkog kazališta. Drži je sjajnom podlogom za stjecanje iskustava mlade publike, koja bi upravo u Čarobnoj fruli mogla pronaći klicu trajne očaranosti operom.

Čarobna frula po mnogima nagovješćuje i rađanje njemačke nacionalne opere, iako je proces njezina nastanka bio sve samo ne dostojan Mozartova ugleda. Glazbu je Schikaneder naručio za potrebe izvedbe u malom bečkom kazalištu, a zanimljivo je kako je u početku Čarobnu frulu potpisivao sam, ne navodeći skladatelja. Tek poslije povijesna nepravda biva ispravljena, iako je Mozart već odavno bio mrtav.

Prizor iz opere

Prepun simbolike, libreto Čarobne frule svojevrsna je mješavina raznih utjecaja i stilova, a počast slobodnozidarskim idejama iskazana je mnogobrojnim primjerima, jer su i pisac teksta i skladatelj bili istaknuti članovi masonske lože.

Svjetove svjetla i tame te onaj priprostih ljudi dočarao je kostimograf Željko Nosić, koji se, kako kaže, najviše voli igrati pojavnošću boja i materijala. Tako su, uz korištenje pod svjetlima pozornice postojanijih materijala, nastajali i kostimi za Čarobnu frulu. Uz poštivanje redateljskih zamisli, Nosić dodaje da su glavni zahtjevi koje je morao ispuniti bili unaprijed određeni sukobom koji prožima cijelu predstavu, ali i našu životnu svakodnevicu s onim između dobra i zla.

Postava Čarobne frule ponudila je sedamnaest solističkih uloga, koje je, među ostalima, utjelovilo i nekoliko gostujućih pjevača. S obzirom na to da je za potrebe predstave angažirana cijela osječka operna postava, Juranić je zaključio kako bi u Hrvatskoj ionako teško bilo pronaći ansambl koji bi sam mogao ispuniti visoke zahtjeve Čarobne frule, posebice najvratolomnije operne role, Kraljice noći. Iz perspektive onoga koji je uz redateljsku držao i dirigentsku palicu, posebno vrijednim iskustvom drži ono koje su tijekom izvedbe stekli mladi pjevači, studenti zagrebačke muzičke i osječke umjetničke akademije. Čarobna frula bila je nedvojbeno vrijedna prigoda za neafirmirane glasove koji su upotpunili operni ansambl i čije vrijeme tek dolazi.

Premijernu pjevačku postavu predvodili su Goran Jurić / veliki svećenik Sarastro, Ladislav Vrgoč / princ Tamino, Slobodan Cvetičanin / govornik, Gorana Biondić / Kraljica noći i Valentina Fijačko / njezina kći Pamina.

Scenograf je Žorž Draušnik, a scenski korak osmislio je Antun Marinić.