Banda svira, regiment maršira

Povod za pisanje ovoga teksta dala mi je jedna novinska vijest, pa prije žustre vojničke svirke i marširanja razmotrimo najprije nju. Nakon još jednoga divljačkog nasrtaja (iz čista mira) na četrnaestogodišnjaka, jedan od napadača završio je u pritvoru. Mladi se zlostavljač u ćeliji susreo sa svojim vršnjacima (pravim klonovima), koji su mu smjesta priredili „vatreno krštenje“. Novinari (podaci poznati meni) izvješćuju nas da su ga cimeri postrojili uza zid te verbalno vrijeđali i zadirkivali, a dobio je i nekoliko udaraca šakama po tijelu i glavi. Zapravo sitnica prema onome što je on napravio svojoj žrtvi, zbog koje je i završio u pritvoru, jer ju je sa svojim pajdašima mlatio više od tri sata, a na kraju su je ti „junaci našeg doba“ obdarili i mlazovima svoje mokraće. Ne ulazeći ni u policijski ni u pravni aspekt ove priče, mene u ovoj vijesti zanima, dakako, jedna jezična pojedinost: koga to možemo postrojiti?!

Postrojiti znači postaviti u stroj, razmjestiti u redove. I povratni glagol postrojiti se znači stati u redove. Kako se to onda može postrojiti jedan čovjek? Kako se može on sam razmjestiti, svrstati u redove? Današnji bukvalci (tako zovem ljude bukvalna shvaćanja), kojima je stroj samo mašina (tj. makina), izraz postaviti u stroj još bi i mogli primijeniti na jednoga čovjeka, no u tom slučaju namjere bi se mogle shvatiti samo ubojito (kao da čovjeka trpaju u flajšmašinu). Da biste koga doista postrojili, mora u red stati više ljudi.

I sama imenica stroj ima više značenja. U tehničkom smislu, stroj je uređaj koji pokretnim dijelovima pretvara jedan oblik energije u drugi (npr. parni stroj), ali i svaka naprava koja, trošeći energiju, obavlja neki rad (npr. pisaći stroj, stroj za pranje rublja, mali kućanski strojevi i sl.). U vojnom značenju, to je red, dvored, četverored, pa vojnici moraju stati u stroj ili vježbati u stroju (dakle u zadanoj formaciji ili postrojbi), a ako izađu iz stroja, izašli su i iz reda, što za sobom povlači sankcije. Izbaciti koga iz stroja znači (i izvan vojske) onesposobiti koga, izbaciti ga iz kakva posla ili djelatnosti. Takav je onda ispao iz stroja (i svih drugih kombinacija).

Riječ stroj stara je i vuče korijen iz ie. baze *ster-, prasl. *sterti, rasprostirati, prostrti. Prasl. *strojü prvotno je značio rasprostiranje, raspoređivanje. U hrvatski književni jezik riječ je došla u 19. stoljeću iz češkoga jezika i u njemu se udomaćila umjesto tuđice mašina. Poduprle su je i riječi iz istoga izvora: strojar, strojarstvo, strojarnica, strojarski, strojnica, strojoslagar, strojobravar, strojopis (daktilografija), strojopisačica, strojovođa i sl. U lit. strajŕ znači slamom pokrivena staja, jer je i nju trebalo po krovu dobro rasporediti. Glagol strojiti povezuje se i s glagolom štrojiti (škopiti, kastrirati), ali i sa specijaliziranim izrazom činiti / učinjati životinjske kože, dakle štaviti.

Značenje gradnje, sastavljanja i organiziranja (rus. stroitü) upućuje na lat. struere, što znači: 1. slagati, sklapati, 2. zidati, graditi, pripraviti, 3. redati, 4. spremati, snovati, 5. trpati, gomilati, a to nas dovodi do imenice struktura (lat. structura, njem. Struktur), gradnja, zidanje, tvorba (prvotno zidanje, spajanje, skladanje). O strukturi govorimo u graditeljstvu, u književnosti, glazbi, likovnim umjetnostima, ali i u državnoj upravi, pogotovo ako upotrijebimo njezinu inačicu ustroj (npr. policije, obavještajnih službi itd.). Ustrojiti i znači osnovati, ustanoviti, urediti, organizirati, pa koliko god neke riječi iz nekih (poglavito slavenskih) jezika volimo (npr. češke), a druge poprilično progonimo (npr. ruske), vidimo da ni jedne ni druge posuđenice nisu od jučer i da su se već odavno udomaćile u hrvatskom jeziku. Zašto bi onda npr. postrojba i/ili ustroj, kao posestrime nekih prethodno navedenih riječi, bile dobrodošle, a neke druge iz istoga vrela ne bi (npr. pridjev strojan neki rječnici i Hrvatski jezični savjetnik upućuju na stasit, naočit, stamen, a on znači isto što i navedene „zamjene“ – onaj koji je čvrste građe, lijepa stasa, jedar)?! No postrojba je i u NDH bila staleška organizacija, a postrojnik vođa određene postrojbe (postojao je i državni postrojnik), pa tu autori razlikovnih rječnika nisu imali nikakvih dvojbi. Dakle, postrojba naprijed, strojna djevojka stoj (premda bi je u postrojbi dočekali raširenih ruku)! Dakako, i negdašnji strojevi korak (JNA) ispao je iz stroja i prebačen je na strojni korak. Postroj je izraz i u hrvatskoj vojsci.

A sada nešto veselije za javnost. Malo glasne limene glazbe i vojne parade, od čega ni jedna vojska ne zazire. Nekoć se reklo: banda svira, regiment maršira. E sad, danas bi se lako moglo pomisliti kako u tome glavnu riječ vodi bagra, ološ, čak zločinačka družina. Jer se banda najčešće tako shvaća. Ostala značenja – npr. vojna glazba, ali i strana, kraj, bok (draga moja Mala banda u Povljima) – već pomalo blijede. A tal. banda značila je u starijem jeziku skupinu vojnika pod jednim stijegom (lat. bandum, znak, got. bandwa, znak – srodno s tal. bandiera, zastava, ali i bandera, stup za zastavu). Skupina glazbenika zdušno svira, a regiment(a) (fr. régiment, 1. vojn. puk, 2. pren. mnoštvo, gomila, od lat. regere, upravljati, vladati, regimentum, upravljanje, uprava, vlada; kormilo) žustro maršira (naravno, u stroju / redu, redovima). Marširati i znači stupati vojničkim korakom, organizirano kretanje vojske u stroju, a marš (fr. marche, njem. Marsch) korak, kasnije i pohod. Fr. marcher (stupati, koračati) prvotno je značilo udarati nogom o tlo, no prije toga galoromanski *marcare značilo je batom (kladivom) davati takt vojnoj postrojbi (lat. marcus, bat, čekić, malj, kladivo). Uz bandu koja daje takt vojnicima na paradi, marš ili koračnica označuje i muzičko djelo koje određuje ritam vojničkih koraka (svečani, žalobni, posmrtni itd.). No i samo pokretanje vojske postiže se tom komandom (marš, stupaj! naprijed!). Iz vojske se lako „demobilizirala“, pa u civilstvu marš znači (ne baš fin) uzvik za tjeranje (odlazi! gubi se!). Kad bih morala birati između marškompanije i maršrute, ni časka se ne bih dvoumila. Marškompanija ili marševska četa bila je u austrijskoj vojsci četa određena za polazak na bojište (kao popuna vojničkih redova), a maršruta (marš + route, put), koliko god značila pravac kretanja vojske ili vozila, može biti i maštanje o novom putovanju. Kad sastavite maršrutu, pola puta već je za vama.