Životinja i bolest

Prije nekih 25 godina pročitala sam izvrstan tekst američke književnice Susan Sontag Bolest kao metafora. Sjećam se da sam tada svim znancima i prijateljima preporučivala da svakako pročitaju taj tekst, u kojem autorica vrlo lucidno supostavlja dvije masovne bolesti 19. i 20. stoljeća – tuberkulozu i rak – (i) kao dvije metafore. Tuberkuloza je u 19. stoljeću bila neizlječiva bolest, no bila je pod aurom bolećive „profinjenosti“ otmjene i umjetničke bolesti, a rak, ta pošast 20. stoljeća, pobuđuje u ljudima samo stravu i odvratnost. Danas se, mislim, u taj koloplet snažno uplela i sida, AIDS ili kopnica (kako vam drago, no bez obzira na ime, meritum stvari sasvim sigurno nikomu nije drag). Tekst sam s užitkom pročitala i sada, prisjećajući se već podosta zaboravljenih detalja, no ono što nisam zaboravila jest moj dojam koji sam imala drugujući s tim tekstom i onda i sada. Uostalom, dugo već samo tako i pamtim pročitano – ne po sadržaju, nego po dojmu koji sam imala pri čitanju. Opet se ponašam kao u mlađim danima – preporučujem ono što je meni bilo zanimljivo i/ili dojmljivo drugima, da i njima bude barem poticaj za razmišljanje. Dakle, ako se latite čitanja ovoga teksta Susan Sontag, nećete požaliti.

Rak je već u prošlom broju Vijenca bio najavljen, pa je red da se sada pozabavim njime. Ne treba nikakve škole da znamo kako je rak i životinja i bolest. Ne bih se kladila na što ljudi prvo pomisle kad se kaže rak, no mislim da je danas ta vrlo rasprostranjena bolest zauzela prvo mjesto i lako zasjenila životinju. Možda je odmah iza bolesti onaj Rak u horoskopu. Rak je i zviježđe, kod nas vidljivo od siječnja do lipnja, a kao zodijački znak obuhvaća vrijeme od 22. lipnja do 22. srpnja. Rakovi pak, kao životinje, pripadaju člankonošcima; to su morske ili slatkovodne životinje koje dišu škrgama, a prednji dio tijela pokriva im oklop. Ima ih oko 20.000 vrsta. Rak je i agronomski naziv za razne biljne bolesti uzrokovane bakterijama ili virusima. Naravno, rak se upleo i u naša prezimena – Rak, Račić, Rakovac i sl.

Kao svaka bolest, i rak ima i svoje „učeno“ ime – karcinom. To je maligni ili zloćudni tumor, koji može preko krvi i limfe zahvatiti sve organe, koje onda razara. I dok rak u svim slavenskim jezicima (prasl. *rakú, rus., polj. rak) bjelodano znači i životinju i bolest, za karcinom to se već teže može reći, premda i on sadrži to dvojno značenje. Naime, grč. karkínôma još od Hipokrata označuje ovu bolest, a riječ je izvedena iz grč. karkínos, što se odnosi na životinju raka. U slovenskom jeziku imenica čankar preuzeta je iz fr. chancre (čir, rak), što je u 15. stoljeću posuđeno iz lat. cancer (i to znači i životinju i bolest). No i latinska riječ ima svoje prethodnice: ie. *karko / krako, tvrd, grč. karkínos, stind. karkata.

A zašto se bolest zove baš rak? Prema najranijoj doslovnoj definiciji, rak je izraslina, oteklina, izbočina, a ime same bolesti na grčkom (karkínos) i latinskom (cancer) potječe, po riječima liječnika Galena, od sličnosti između oteklih vena površinskoga tumora i račjih nogu. Ime ne potječe od možebitne pučke etimologije da bolest metastazama puzi i gmiže po organizmu poput raka. Druga bolest koja znači i životinju i bolest (a može biti i muško ime) jest vuk. Kad se spomene vuk, nema nikakve dvojbe da će svi pomisliti najprije (ili isključivo) na životinju. Mnogi za bolest ne znaju, pogotovo pod tim imenom. Ona je mnogo poznatija pod svojim lat. imenom, lupus. No kao i grabežljiva zvijer (prasl. *vülkú, stsl. vlükú, rus. volk, polj. wilk, češ. vlk, sloven. volk, lit. vilkas, njem. Wolf, engl. wolf, a sve iz ie. *ul˚k-) vuk, tako i bolest lupus ždere organe iznutra i nikad ne znaš kad će koji napasti.

Lupus je neizlječiva autoimuna bolest koja zahvaća kožu, zglobove, bubrege i jetra, a jedan od vanjskih znakova jest i upala kože s ka-rak-terističnim crvenilom lica, tj. obraza. Leksikograf D. Parčić ima u svojem hrvatsko-ta-li-janskom rječniku (1874) izraz vukojedina za vrstu zloćudnoga tumora. Istini za volju treba ipak reći da se u ime ove bolesti uplela ovaj put i pučka etimologija, koja je lat. ulcus (čir, tvorevina, gnojna rana) zvukovno poistovjetila s vukom. Možda se i zato bolest ipak pretplatila na strano ime.

No i u vlastitim imenima vuk se – osim u ona vrlo očita kao što su Vukovina, Vukova Gorica, Vučjak i sl. – upleo i u ona iznenađujuća. Tako je od grč. lykos ime dobila naša Lika (vjerojatno je bilo mnogo vukova), a albanski ujk, zapravo stariji oblik ulk, čuva se u imenu crnogorskog Ulcinja.

Vuk je i muško osobno ime, za koje mnogi pogrešno misle da je (samo) srpsko. No to je kao da kažete kako su Marko ili Mirko samo hrvatska imena. Neka su imena negdje češća, drugdje rjeđa. Od starine se ime Vuk davalo djetetu da bude zdravo i jako poput vuka (a kaže se i gladan kao vuk ili jede kao vuk, što znači da će dobar tek i količina hrane okrijepiti izmoreni organizam). Prezimena Vukić, Vučić, Vuković, Vučković i mnoga slična, ali i Velčić, Valčić, Valković (nastala popratnom vokalizacijom sonanta l˚), svjedoče o negdašnjoj rasprostranjenosti toga imena i na hrvatskom prostoru.

Likovi iz hrvatske povijesti – Vuk Krsto Frankopan (otac Frana Krste Frankopana), senjski biskup Vuk, Vuk Vrhovac, hrvatski dijabetolog, uz crkvicu sv. Vuka pokraj Klenovnika u Hrvatskom zagorju – to bjelodano i potvrđuju. Kao i njegov spomendan u katoličkom kalendaru – 31. listopada (Vuk, Vukmir, Wolfgang). Sv. Vuk bio je misionar Češke i Mađarske te njemački biskup, koji se istaknuo gradnjom crkava. Pomogao je i da se osnuje biskupija u Pragu.

Nakon svega napisanoga više neće biti teško prepoznati Vuka ni u kajkavskim imenima / prezimenima Bolf, Bolfek, Bolfinek i sličnima, zar ne?