Umijeće harmonike

snimio Mirko Cvjetko

Peti koncert ovogodišnjega ciklusa Mladih glazbenika ugostio je u ponedjeljak 1. ožujka u dvorani Matice hrvatske harmonikašicu Mariju Vukoja. Rođena u Požegi 1986, Marija je u rodnom gradu završila osnovnu i srednju glazbenu školu kod Saše Bastaleca. Sada je studentica u razredu Slavka Magdića na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, gdje je 2007. primila Top-stipendiju za studente i Rektorovu nagradu, kao najbolji student Odjela za glazbu. Još kao učenica i poslije kao studentica dobitnica je brojnih nagrada. Dvije prve na županijskom i državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa 2004, potom opet 1. nagrade na županijskom i 2. na državnom natjecanju 2006. te 1. nagrade na županijskom 2008. Na Međunarodnom natjecanju u Puli primila je dvije druge nagrade, 2005. i 2008. te prvu nagradu 2007, a na Međunarodnom natjecanju u Trstu osvojila je prvu nagradu 2004. i 2005. te drugu 2007. Dobitnica je i niza nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima u kategorijama komornih sastava od 2004, a članica je kvinteta harmonika Aproksimato. Godine 2008. bila je sudionica Međunarodnog natjecanja u Klingenthalu u Njemačkoj te predstavnica Hrvatske u kategoriji Senior na Svjetskom harmonikaškom kupu u Škotskoj. Održala je niz solističkih nastupa (Opatija, Poreč, Zadar, Varaždin, Slovenija), a na Glazbenoj tribini Hrvatskoga društva skladatelja u Puli 2007. praizvela je Rapsodiju I. Đeni Dekleva-Radaković.

Na početku njezina nastupa bio je Preludij, fuga i varijacija u h-molu, op. 18 poznata francuskog skladatelja Césara Francka, a zatim dva originalna djela za koncertantnu harmoniku, i to Et expecto Sofije Gubajdulina i Toccata, br. 1, op. 24 Olea Schmidta, dok je u drugom dijelu programa, nakon Preludija i fuge u fis-molu iz Dobro ugođena glasovira (II) Johanna Sebastiana Bacha, kao završetak recitala izvela tri zahtjevne skladbe za svoj instrument, i to Fantango Jukke Tiensuua, Relevation Sergeja Vojtenka i The Flight Beyond The Time Petrija Makkonena.

Vrlo muzikalno izvedena poznata Franckova skladba ipak nije mogla spasiti oporost zvuka zamjenske harmonike u skladbi pisanoj za orgulje, posebice u dionici pedala (noge na orguljama), koju je liniju ovdje preuzela lijeva ruka inače vrlo sigurne Marije Vukoja. Posve je drukčije djelovala peterostavačna sonata za bajan Et expecto ruske skladateljice, rođene 1931, pri čemu je nova zvukovnost uronila u svijet tonova i efekata našega doba, djelujući i izvedbom i nakanom duhovne obnove, kako svoje skladanje tumači sama autorica. Njezina bi skladba bila zasigurno prihvatljivija u manjoj dužini ponavljanja nekih neglazbenih efekata. Sjajno je izvedbeno i skladateljski nakon toga djelovala virtuozno pisana Toccata Danca Schmidta (1928). I dok nam je Franck bio tonski neslušljiv, Preludij s fugom J. S. Bacha na početku drugog dijela rasporeda bio je pun mirnoće unutar vlastite tonske svečanosti, kako Bachove skladbe uvijek zvuče, bez obzira na medij izvedbe, ovdje s visoko dotjeranom svirkom Marije Vukoje. Do kraja programa izvedena djela dva finska i jednog ruskog skladatelja, rođenih u drugoj polovici 20. stoljeća, djelovala su sjajno i u svemu nam ugodila, posebice prvorazrednom izvedbom mlade umjetnice na harmonici. Ona se nakon opetovana odobravanja odužila publici virtuoznim dodatkom lepršave tehnike u desnoj ruci na kromatskoj harmonici, naznačivši visoku tehničku dotjeranost svoje svirke.