Tematska raznovrsnost

Najnovija Nova Istra – časopis za književnost, kulturološke i društvene teme – potvrđuje se kao jedan od vrsnih, a uređuje ga pjesnik, esejist i putopisac Boris Domagoj Biletić. Najnoviji broj donosi mnoštvo zanimljivih tekstova iz suvremene hrvatske i svjetske književnosti. Hrvatska književnost bogatija je za ciklus pjesama Utješno vrijeme iznimnoga pjesnika Jakše Fiamenga, za putopis Irene Lukšić Moja Kanada u kojem autorica piše o svojem putovanju u Kanadu da bi saznala postoji li netko među glazbenicima Leonarda Cohena tko se zove Emil, zatim za cikluse pjesama Ne znam što bih više rekao Tomislava Kovačevića i Lutnja Damira Cara. Katica Čorkalo napisala je esej Kranjčević – pjesnik vizionar, o zavičajnom identitetu u djelu Mije Mirkovića – Mate Balote iscrpno piše Nataša Urošević, a o prvom odlasku preko granice u doba komunizma 1964, za Drugog vatikanskog sabora, piše svećenik Marijan Jelenić.

Od prijevoda vrijedi pročitati priče Ivanjska noć – Raštimani glasovir Uwe Timmana, vizualne (zorne) pjesme Žeđa u dvoje Ukrajinca Viktora Ženčenka, ciklus pjesama pod naslovom Mala zločinela suvremenog američkog pjesnika Williama Gillespieja. U sklopu inozemne književnosti predstavljena su dva poljska književnika; Jozef Czapski s pričom Na neljudskoj zemlji i Adam Wažyk s esejom o Witkiewiczevu teatru i njegovu utjecaju na Mrožeka. Pod naslovom Modeli slavenskih krimića Žarko Milenić piše o tom žanru i njegovim autorima iz Rusije, Ukrajine, Bugarske, Poljske, Srbije, BiH i Hrvatske, u kojoj su začetnici toga žanra bili Milan Nikolić i Nenad Brixy, a iznimni nastavljači Pavao Pavličić i Goran Tribuson. Milenić piše da „krimići idu u red najpopularnijih književnih žanrova u literaturama slavenskih naroda i zemalja“, podsjeća i da je veliko djelo svjetske književnosti Zločin i kazna zapravo krimić te zaključuje da se „ s obzirom na količinu i kakvoću kriminalističke literature u slavenskim književnostima, valja nadati i očekivati kako će ono najbolje biti prepoznato i prevedeno na engleski i druge svjetske jezike“.

Vuk u supermarketu, šest pisama ljubljanskim prijateljima, filozofa, esejista i kritičara Gorana Starčevića, iznimno je filozofsko štivo o duhovnoj situaciji vremena na početku 21. stoljeća. Između ostaloga piše kako je u suvremenim demokracijama „čovjek izgubljen u lancu golemih supermarketa u kojima je moguće kupiti sve osim autentičnoga načina ljudskog bitka“. Piše zatim o oblicima nasilja, koje naša društva generiraju, ali ih „teško razumiju i u duhovnom siromaštvu trpaju u ideološke ladice“ terorizma i huliganstva. Pita se: „Nisu li moderni intelektualci, umjesto kritike i savjesti društva, sve češće tek ‘celebrities’, tj. dio svijeta bogatih, lijepih, moćnih i slavnih – te kao takvi puki ures društvenog establishmenta, umjesto da budu nositelji konstitutivnih društvenih vrijednosti, tj. istinskog građanskog ethosa.“