Porođajne muke hrvatskog višestranačja

Siječanj 1990.

22. – /…/ Poslije ručka slučajno uključio TV. Izravni prijenos s Kongresa Partije. Zašto ga nije bilo ovih dana? Svađe, netrpeljivost… Slovenci ne daju disati – režu svaki srpski prijedlog. „Antibirokratska revolucija“ u Srbiji iznjedrila je silno nekvalitetan kadar. Potpuno izvan vremena. Kao da se ovdje ni u okružju ništa nije promijenilo. Zadrto. Bez povijesne perspektive. Odlazak Slovenaca s Kongresa stalno visi u zraku.

Navečer žurio u Martićevu. /…/ Nakon redakcije zajednički sastanak. Ima-nema kvoruma. Raspravljali o organizaciji Skupštine. Izgleda da je Gotovac načinio aluziju na moj defetizam u vezi s brojem članova. Gospođa Šuba koja je preuzela članstvo kaže da će relevantne podatke moći dati tek za 15 dana. Govori li to nešto? Bogdanić: sada imamo novca, kupit ćemo kompjutor. (Ljubo Sirc donio je tridesetak tisuća maraka.) U jednom trenutku dok sam s Reinoldom bio u tajništvu, u nekoliko navrata, odnekud s plafona čulo se kao s radiostanice: „Cetinje vrši provjeru veze“.

Na kraju sastanka Pavao Šarić, Batušić i Jozo Radoš nagovorili me da pođem s njima na pivo u Zvonimirovu. Simpatični dečki. Pozvao sam ih u srijedu na bakalar. Dok smo pričali, došao Pivčević s vijestima: Slovenci napustili Kongres… Račan predložio da se Kongres prekine… određena pauza za dogovor. Žurimo kući. Pauza potrajala do 3.30 ujutro. U međuvremenu TV Ljubljana davala komentare, izjave delegata… U navedeno vrijeme Pančevski objavio da se nakon konzultacija odlučilo da se odgodi 3. plenarna sjednica Kongresa. Nikad više jedinstvene Komunističke partije Jugoslavije! Ni sistema u kojem sam se rodio i odrastao. Teško je odrediti značenje trenutka, ali je u svakom slučaju važan. Prema čemu idemo i koliko brzo? Izgleda da će naredni dani teći pod parolom: Jugoslavija će postojati i bez Saveza komunista.

Dan u kojem se ovo dogodilo bio je sunčan – pravi proljetni. Kao da je naručen!

Veljača 1990.

5. – Navečer u Martićevoj raspravljali o Statutu. Slavko se vratio iz Amerike, Gotovac ostaje još nekoliko dana. Slavko me zvao na stranu i potužio se na ekstremizam Hrvata u Torontu: ne žele čuti za drugo osim za Hrvatsku do Drine. Inače imali su mnogo intervjua, susreta… Misli da su ostavili bolji dojam od Tuđmana. Donijeli nekoliko tisuća, a ukupno će stići oko pedeset tisuća dolara. /…/

Vozio se kući s Budišom. Tužio se na atmosferu na Koordinaciji s koje je došao u Martićevu. Uopće se nije govorilo o izbornom zakonu koji je bio na dnevnom redu, nego o Hebrangu, Vladi javnog spasa, oružju koje treba podijeliti narodu (Budak). Prije nego smo krenuli Dražen je nešto u „šiframa“ govorio s Bogdanićem. Bilo mi je jasno da govore o Savki. Sad mi je to objasnio. Inicirao je uz znanje Bogdanića (čija je mama Savkina prijateljica) /…/ a preko budućeg predsjednika našeg ogranka u Splitu (nisam zapamtio ime) sastanak tristotinjak „alternativaca“, a bez znanja, a ako treba i protiv volje partijskog vrha, sastanak na kojem bi Savka bila predložena za predsjednicu Predsjedništva Hrvatske. Nakon toga bi se organizirano slala podrška toj kandidaturi. Budiša drži da je pozicija Hrvatske teška, osobito nakon nagovještaja pomirenja Srbije i Slovenije. Ja sam mu dao viđenje naše stranke. Rekao sam otprilike: Vidiš i sam kako je opozicija nekvalitetna. No unatoč tome što smo odlučili da primarno ne „jašemo“ na nekom jakom osjećaju kako to radi HDZ, ako bismo radili kvalitetno, morao bi doći rezultat. O ovome sanjamo cijeli život. Pa zar da sada ne pružimo sve što možemo i uradimo najbolje kako znamo? U Stranci nemamo neku kvalitetu, no dala bi se sastaviti dobra ekipa. Uostalom, ako budemo radili dobro, samo je pitanje vremena kad će nam se početi pridruživati ozbiljni ljudi. Svatko tko ima političke ambicije sada je načistu da ništa ne može uraditi izvan stranaka. Ti se moraš odlučiti. Ako stranka doživi brodolom, a doživjet će ako ništa ne uradimo i ako ostane ovaj izborni zakon, to će imati odraza i na tebe kao člana takve stranke. Sumnjam da ćemo po ovom izbornom zakonu dobiti i jednog zastupnika, a to znači raspad, jer nećemo imati saborsku govornicu za promicanje naših ideja. Zato, ili se kandidiraj za predsjednika ili istupi iz stranke. Odgovarajući mi, Dražen je rekao kako mnogo radi. Stalno je na terenu, ali kako to još nije ništa koliko bi mogao. /…/ „U redu, idem za predsjednika, ako mi ti i Božo budete potpredsjednici“, rekao je na kraju. Odgovorio sam da bih rado s njim radio, ali da se potpredsjedničko mjesto bira. Svejedno prihvaćam prijedlog, a ako ne prođem, radit ću u njegovoj ekipi. /…/ Zaustavili smo se kod dječjeg vrtića u Hrgovićima, zapušili i pretresli stanje u stranci. Bez problema smo se složili da su najozbiljniji naši ljudi: Škrabalo, Božo i Primorac. O Slavku nismo govorili, a o Gotovcu je rekao: „Naći ćemo mu neko počasno mjesto.“ /…/ Rastali smo se zadovoljni.

Dio puta do stana vraćao sam se pun poleta. Došao sam taman kad je na radiostanici svirala Lijepa naša. /…/

11. – Nedjelja. Ujutro otišao Škrabalu. Popričali i dao mu pročitati članak za naše glasilo. Na Špici malo poznatih. U Dubrovniku Babaja sam za stolom. Pridružio sam se. Uz kavu pričali o stranci. Uglavnom se slažemo. Dobro rezonira. Drži da nam je „liberalno“ u nazivu opterećenje – bilo bi bolje da smo socijaldemokratska stranka. Razmišlja o koaliciji s njima iako misli da Vujić nije najpogodnija osoba. Cijeni Budišu. Od posljednjeg incidenta u Cankarjevoj ne dolazi na sastanke.

Navečer u 8.30 sastanak „desetorice“ u Martićevoj. /…/.

Imam osjećaj da su se Slavko, Gotovac i Zenko pomirili s porazom stranke na izborima. „Tuđman nas je definitivno prešao“, rekao je Goldstein, nadodavši kako bi radio bolje kad bi se profesionalizirao. Sada sve polaže na koaliciju koju bi podržali Savka i Tripalo. Navodno je već sve utanačeno. U koaliciji će biti male stranke – sve osim HDZ-a i HDS-a. Savka traži platformu. Na Slavkov poticaj to je već načinio Škrabalo na nešto manje od dvije kartice. Naziv koalicije je, čini mi se, Pokret za modernu (ili demokratsku) Hrvatsku – skraćeno Pokret. Nakon konačnog dogovora i prihvaćanja o svemu će biti obaviještena javnost na konferenciji za novinare 22. veljače. (Zbog nekih razloga, koje mi nije rekao, Savka i Tripalo sigurno se neće izjašnjavati prije 14. odnosno 15. veljače.) Sve se drži u velikoj tajnosti. Slavko misli da će koalicija pobijediti, a Zenko da će sigurno proći kandidati koje bude „izvikivala“ Savka. Na sastanku Budiša je spominjan kao jedini vođa stranke. Jedino ne znam što misli Zenko. Škrabalo je danas za Budišu rekao da je „naš Kennedy“. /…/