Razvaline obiteljskog života

Tijekom radnoga tjedna supruga, odnosno majka, i pater familias kući stižu u najboljem slučaju između 16 i 17 sati te međusobno i s djecom provode tek manji dio dana, a ljetni su praznici, ili ono što zaposleni sretnici u nas uobičavaju nazivati godišnjim odmorom, vrijeme kad je obitelj osuđena na cjelodnevno, 24-satno druženje. Ako je riječ o skladnoj obiteljskoj zajednici, koja živi bez ozbiljnijih financijskih problema, u ljubavi i međusobnom razumijevanju i toleranciji, godišnji odmor za njih može biti idilično razdoblje uživanja, punjenja baterija i dodatnog izgrađivanja kvalitetnog odnosa između bračnih partnera i djece. No ako postoje pukotine u međusobnim odnosima, komunikaciji i ljubavi, one se tijekom višetjednoga cjelodnevnog druženja mogu pretvoriti u teško premostivu provaliju, a most preko nje opasno se rasklimao, i ljulja li se, ljulja. Svjestan svega toga, britanski pisac Edward St. Aubyn (rođen 1960) odabrao je upravo četiri ljeta, točnije kolovoze 2001, 2002, 2003. i 2004. kako bi prikazao postupno rastočavanje odnosa unutar jedne tek naizgled skladne i sretne obitelji. Riječ je o obitelji Melrose, kojoj je autor (točnije Patricku Melroseu, njegovu odrastanju i njegovim roditeljima) već posvetio cijelo jedno troknjižje – na hrvatski neprevedene romane Never Mind, Bad News i Some Hope – a Majčino mlijeko romaneskni je nastavak sage o dobrostojećem britanskom odvjetniku koji je sad već na pragu četrdesetih i ima vlastitu obitelj. Roman obrađuje odnose (točnije, njihov rasap) tijekom četiri godine između Patricka, njegove supruge Mary, petogodišnjega sinčića Roberta i netom rođena Thomasa, i pisan je na način da se može čitati samostalno jer razumijevanje ne ovisi o poznavanju građe prethodnih romana.

Roman započinje rođenjem novoga člana obitelji Melrose, malenog Thomasa, i već na početnim stranicama Edward St. Aubyn otkriva se kao vrlo lucidan i originalan autor. Tijekom romana na poziciji pripovjedača izmjenjuje se četvero Melroseovih, čija iskustva, nedoumice, dvojbe, strahovi, razmišljanja i sumnje čine temeljnu sadržajnu okosnicu rukopisnog tkiva, a prve stranice rukopisa donose sjećanja malenoga, petogodišnjeg Roberta na trenutak (i bol) izlaska iz majčine utrobe, reminiscencije njegovih prvih ovozemaljskih sati, ali i iskustva zadnjih trenutaka blaženstva plutanja u toplini i zaštićenosti maternice, što je u književnosti vrlo rijetko, a u slučaju ovog romana i na vrlo dojmljiv način, tematizirano. Robertova prisjećanja potaknuta su dolaskom na svijet njegova brata, koji prisvaja svu roditeljsku (točnije, majčinu) pozornost i posljeduje još većom Robertovom alijenacijom. Robert je vrlo inteligentan, ali u svoj unutarnji svijet odveć zadubljen dječak, što u godinama koje dolaze biva još izraženije. Alijenacija je obilježje i Patrickova odnosa spram članova uže obitelji, posebice spram supruge obuzete majčinstvom i obvezama koje ono nosi, pa za muža (ali i za samu sebe) ima sve manje vremena. Mary naime postupno postaje žrtvom svojih najboljih nagona (majčinskih) i žrtvom vlastite tiranije samožrtvovanja, odnosno svoje potrebe da bude potrebna. Jer ma koliko djeca trebala njezinu pažnju i požrtvovnost, toliko i ona treba djecu zbog svog osjećaja vrline, kako bi se osjećala zadovoljnom jer je vrijedna, korisna i potrebna nekomu, tko bi bez njezine skrbi bio bespomoćan. Mary je bila toliko odana majka da se, kako to autor na jednom mjestu sarkastično zaključuje, „činilo kao da je uhvaćena u polje sile Madone sa djetetom, čuvajući područje čistoće, uključujući svoje ponovo otkriveno djevičanstvo“. Patrick, njezin suprug, zbog toga je bio u nezavidnoj ulozi Josipa u braku kao, za njega neizdrživu, mukotrpnom Betlehemu. Mary je skrenula pozornost s njega na mlađeg sina, a pri zahtijevanju pažnje ona ga je počela doživljavati u svjetlu suparnika sinu, slijedom čega se, ali i zbog rastuće agonije krize srednjih godina, Patrick okreće Juliji, jednoj od svojih ljubavnica iz mladosti, ali i sve češće poseže za čašicom, čašom, a uskoro i bocama. No kriza srednjih godina i osjećaj zapostavljenosti u braku nije sve što Patricka muči jer su tu, kako čitatelj saznaje, i problemi s majkom Eleanor, koja nikad nije odveć marila za sina, pa je tako ne zanima ni njegova obitelj te umjesto svojim potomcima veliku ladanjsku kuću u Francuskoj predaje na raspolaganje sumnjivoj humanitarnoj organizaciji. Zbog toga su Melroseovi u kolovozu 2003. godine prisiljeni promijeniti svoje ljetovališno odredište te umjesto da kolovoz provedu u Eleanorinoj vili u Francuskoj, putuju u SAD, što autor iskorištava za cinično ismijavanje američkog načina života, posredovanjem tvrdnji poput primjerice „toliko ceste a tako malo mjesta, toliko prijateljstva a tako malo prisnosti, toliko okusa a tako malo ukusa“ ili u grubljoj varijanti: „Central park je lijep ali ostatak zemlje sastoji se samo od ljudi u velikim automobilima, koji se pitaju što će sljedeće pojesti. (...) To je zapravo pokretna blagovaonica, s malim stolovima posvuda i držačima za čaše. To je nacija gladne djece s pravim puškama. Ako te ne raznese bomba, raznijet će te pizza Vesuvio. Apsolutno zastrašujuće.“

Iskaza sličnih prethodnima roman je prepun, a u njih je često upisano dvojako značenje, sadržano koliko u autorovu oštrom stajalištu spram suvremenoga svijeta u kojem živimo toliko i u njegovoj kritičnosti spram snobizmom obilježene pozicije likova iz koje su izrečeni. Premda i sam autor pripada britanskoj dobrostojećoj visokoj klasi, to ga ne sprečava da spram njezinih predstavnika bude izrazito oštar i sarkastičan, a visoka stilistička razina, iznimna elokvencija očitovana u vrlo lucidnim, ironijom protkanim zapažanjima, izražen dar uvjerljive psihološke karakterizacije, sofisticirana duhovitost i oštroumna analiza međuljudske komunikacije (pri čemu nisu zapostavljeni ni one teže primjetni, a vrlo znakoviti detalji neverbalne komunikacije poput gesta i grimasa koje sugeriraju neizrečene stavove i mišljenja), osnovne su vrline rukopisa Edwarda St. Aubyna. Majčino mlijeko sasvim zasluženo je 2006. bilo uvršteno u najuži izbor za nagradu The Man Booker, a domaćim ljubiteljima vrsna štiva ostaje nada da će jednoga dana na policama knjižara ugledati i prijevode prethodna tri St. Aubynova romana o Patricku Melroseu i njegovoj obitelji, po mogućnosti u jednosveščanom izdanju.