Porođajne muke hrvatskog višestranačja

10. – Kasno navečer razgovarao s Božom. /…/ Misli da s Goldsteinom treba otvoreno razgovarati i reći mu da izvuče pouke iz ovoga što se dogodilo. Posjetio je Dražena na poslu. Budiša misli da bi se Goldstein trebao obratiti članstvu i preuzeti dio odgovornosti za nastalu situaciju. Ja pak mislim da se Goldstein ne može promijeniti te da će nastaviti improvizirati. /…/

11. – /…/ Navečer otišao u Dubravu, gdje su na tribini nastupali Božo, Dražen i Gotovac. Tri sata predavanja i razgovora, a da pozornost publike nije nimalo popustila. Pametna pitanja. Gotovac oduševljen, kaže: „Jeste li vidjeli publiku… normalni ljudi… takvi su vjerojatno i oni koji odlaze tuđmanovcima, no oni ih izluđuju.“ /…/

Večeras se još moglo čuti: Tuđmanovci pozvani na razgovor u policiju. Prokomentirao sam: „Diraju u osinje gnijezdo“. Dražen misli da će ih pokušati „zahvatiti“ u vezi s novcem. Zato je on protiv toga da uzmemo novac koji nam nudi Ljubo Sirc i Liberalna internacionala. Neka novac stoji na računu Slavka Gold., ali neka se ne koristi. Dražen i Božo misle da bi se Gold. trebao obratiti članstvu i reći da se neće kandidirati na sljedećoj Skupštini i time implicite priznati svoj velik dio odgovornosti za teško stanje u HSLS-u. Mislim da on to ni u kojem slučaju neće učiniti, a insistiranje na tome moglo bi dokrajčiti stranku. Treba mu svejedno to reći. Dražen će uzeti petnaest dana neplaćena dopusta te posjetiti ogranke i osnovati neke nove. Opet sam obrazlagao da naša kriza ne proizlazi iz isprepletanja nadležnosti, nego je riječ o krizi identiteta. Mi ne znamo javnosti reći zašto su se Budiša, Kovačević, Gotovac, Goldstein i Lerotić – svaki kao svojevrsna paradigma – našli upravo u našoj stranci. Kada nam to uspije i kada osmislimo pokoji efektni slogan, situacija će biti drukčija. U stranku kakva je sada teško se ulazi, a lako iz nje izlazi. A oni koji izlaze nemaju osjećaj da su nešto „izdali“. Koga ili što se izdaje kad se izlazi iz HSLS-a? /…/

13. – /…/ Kasno navečer razgovarao s Majom u vezi s listom. Nametnula hladan ton razgovoru. Kaže da je dala ostavku i kao članica uredništva. Kada govori o stranci, kaže vi, pa pretpostavljam da je izašla i iz stranke. /…/

14. – Nedjelja. /…/ Mnogo susreta. Predvečer zvao Škrabalo. Ovo mu je prvi razgovor o stranci nakon „loma“ u Cankarjevoj. On nije pribivao „finalu“ jer je izašao ranije s Babajom. Kaže da je potonji odlazeći na hodniku prokomentirao: „…i tako dođe kraj moje političke karijere…“. Jasno, ironično, kakav je već Babaja. I Škrabalo drži da bi Slavko morao izvući pouku. Očito je da mu nešto nedostaje da bi vodio stranku – nema autoriteta, karizme još manje.

15. – /…/ Nazvao Čička i pitao što uraditi s naknadno pristiglim potpisima (iz Dubrovnika) pod peticiju. Kaže neka donesem – takvih je još deset tisuća iz cijele Hrvatske. U srijedu je sastanak Koordinacije pa će se o tome raspraviti. Pita kad ću u HSS. Kažem mu da mi na zidu „visi“ Radić, da mnogo znam o povijesti HSS-a, ali da nikada neću promijeniti stranku. Veli da se raspadamo. Vrlo ružno govori o B. Kovačeviću: kombinacija zmije i šakala, a osim toga „estetsko ruglo“. Negodujem. Kažem da neobično cijenim Božu kao čovjeka i intelektualca. /…/ Navečer u Martićevoj ništa spektakularno. Goldstein beživotan. (To se najbolje vidi prilikom rukovanja.) /…/ Gotovac umoran. Govori o „nekima“ u gradu koji vrlo ružno govore o vodstvu stranke, i to zbog stvari zbog kojih bi se mogli stidjeti i Zagreb i Hrvatska. Nije teško bilo prepoznati da je riječ o Slavkovu židovstvu. Ubrzo se o tome otvoreno govorilo. /…/

17. – Stigao Suarez. Nešto prije 4 poslijepodne pred Esplanadom se skupili Slavko, dva Vlade, Plančić, Fižulić i ja te krenuli na aerodrom. /…/ Nisam mogao na predviđenu večeru jer sam morao u Jurjevsku 39 na sastanak Koordinacije. Ništa novo. Ne vjerujem mnogo u „glave“ opozicije. Nacrt izjave napisali Puhovski i Budak. Kako je u izjavi stajala formulacija koja oduzima legitimitet Saboru, dao sam primjedbe: Ne može se oduzeti legitimitet Saboru. Treba ga kritizirati, a ne „ukinuti“. Ukidanje bi značilo potpunu paralizu života. Nijedan zakon ne bi mogao stupiti na snagu. Kako npr. bez Sabora donijeti Izborni zakon koji pripremamo? Puhovski kaže da Sabor treba pristati da izrađuje i donosi zakone u suradnji s alternativom. Okrugli stol! To je ipak nešto drugo. Čičak bio neobično miran. Tražio da se smanji napetost između opozicije i vlasti kao i unutar same opozicije. Ipak je tražio ukidanje „političke policije“. Netko je rekao da je ovih dana dosta udbaša poslano u mirovinu te da se uništavaju policijski arhivi.

Kući vozio Juricu, koji također stanuje na Jarunu. Zanima se o našem „raspadanju“. Kaže da razumije potrebu za liberalnom strankom u Hrvatskoj, ali ne i za HDS-om.

18. – U 10 sati cocktail za Suareza u Esplanadi. Tridesetak ljudi. Predavanje u Sedmici na Filozofskom. Ništa posebno.

Poslije 4 zvao me Slavko i zamolio da kažem Boži da večeras vodi sastanak u Martićevoj. Umoran je i zabrinut. Jutros mi se u Esplanadi tužio da ga je strah „gužvi“: strojovođe štrajkaju, Slovenci prijete da će bojkotirati Kongres Partije, borci prijete… Božo mi je rekao da su jučer na tribini u Sesvetama (puna dvorana), gdje je nastupao s Budišom, iz publike tražili oružje i „Hrvatsku do Drine“.

Zajednički sastanak u Martićevoj bez kvoruma. Ipak radili. /…/ Nemamo točnu evidenciju članstva, no možemo pretpostavili da nas je oko dvije tisuće registriranih. Od tih mnogi i ne znaju da su učlanjeni jer su pristupnice potpisali na Trgu za vrijeme akcije „za Jelačića“ i ne znajući pravo što potpisuju. /…/

Ne znam da li zbog podataka o članstvu ili nekih drugih razloga, poslije sastanka Budiša me pozvao na stranu i rekao: „Znaš, ja se neću kandidirati za predsjednika.“ Rekao sam da bi o tome trebali ipak u miru popričati. „Da, svakako“, odgovorio je.

20. – /…/ U 5 sati sastanak redakcije u Martićevoj. Dosta ljudi i prilično radno. Fižulić kaže da trebamo zatražiti od vrhunskih inozemnih stručnjaka da nas „kompletno politički oblikuju“. /…/ On preferira liberalnu Jugoslaviju nego „Tuđmanovu boljševičku Hrvatsku“. (I inače, prema njemu, bolja je liberalna Jug. nego liberalna Hrvatska – veće je tržište.) Kažem mu: države se stvaraju jednom u nekoliko stoljeća, a vlade mogu pasti za nekoliko mjeseci. /…/ Mate Maras neobično ozbiljno shvatio rad u redakciji. Svaka čast.

Navečer gledao TV. Natezanje na Kongresu SKJ.