Napokon inozemna turneja

Na posljednjem koncertu Hrvatskoga komornog orkestra u Hrvatskom glazbenom zavodu (9. veljače) nastupila je naša najbolja mlada pijanistica Martina Filjak, čije je svako novo pojavljivanje na našim koncertnim podijima razlog za slavlje. No na središnji se dio večeri u kojoj je ona imala glavnu riječ moralo malo pričekati: uobičajeni raspored programa sa solističkom točkom u sredini bez određena razloga poremećen je neobičnim slijedom koji je težište pozornosti i doživljaja smjestio na samu završnicu. Bombastičan Treći koncert Ludwiga van Beethovena prema običaju i zaokruženoj dramaturgiji trebao je biti zaokružen dvjema suitama, no na kraju su dvije suite izvedene jedna za drugom u prvom dijelu večeri, a solistička točka smještena je nakon stanke. To je išlo na štetu Janačekove Idile, ljupke suite koja se unatoč dopadljivosti nedopustivo rijetko izvodi na našim prostorima. Koncentracija publike HGZ-a jednostavno je popustila nakon prve suite, ambijentalne meditacije na motive istarskog krajolika i morskog ozračja, Suita mediteranea rovinjskog skladatelja Massima Brajkovića, tijekom koje se Hrvatski komorni orkestar navikavao na neke nove članove u svojem sastavu i uz svesrdnu pomoć spretne maestre Nade Matošević za pultom svladavao zakonitosti zajedničkog muziciranja. Ljepota mladenačke idilične glazbe iz nacionalne faze Janačekova stvaralaštva u žuborenjima na tragu Smetanine Vltave – Smetana je u prvim godinama bio veliki Janačekov uzor – nadahnula je maestru Matošević na prozračni zvuk i lepršave fraze. No događaj je svakako obilježila izvrsna Martina Filjak, koja je kroz gustu partituru Beethovenova Trećeg koncerta izrazila širok raspon nijansi izraza, od početne tokatne oštrine udara do strogo kontroliranih bisernih nizova u lirskom središnjem stavku. Oduševljenu je publiku u dodatku upoznala s brioznom pretklasičnom jednostavačnom Sonatom u C-duru Španjolca Antonija Solera, očito dijelom repertoara kojim se trenutačno bavi.

Nakon redovita koncerta u Hrvatskom glazbenom zavodu Hrvatski komorni orkestar uputio se u organizaciji Grada Varaždina i varaždinskog Koncertnog ureda na manju turneju po regiji, koncertno posjetivši Varaždin (10. veljače), Beč (11. veljače) i Željezno (12. veljače). Program je malo izmijenjen s obzirom na prigodu koja je pratila turneju: izložba starih razglednica grada Varaždina iz Zavičajne zbirke Gradske knjižnice i čitaonice Metel Ožegović. Tako su umjesto Martine Filjak i Beethovenova koncerta u program uvrštene Četiri meditacije Josipa Hatzea u izvedbi mezzosopranistice Mirne Ores. Bio je to dio projekta varaždinskog Koncertnog ureda Varaždin u Beču koji je pokrenut prošle godine koncertom istog orkestra i mladog dirigenta Ivana Skendera u austrijskoj metropoli, uz izložbu pisama plemićke obitelji Bombelles upućenih ministru Metternichu i caru Franji Josipu, pri čemu je uspostavljena suradnja Paneuropske unije i Državnog arhiva u Varaždinu. Nastavak projekta uključuje razmjenu varaždinskih i bečkih glazbenih i kulturnih arhiva, što je naglašeno koncertom u raskošnom prostoru Svečane dvorane Stare gradske vijećnice (Altes Rathaus), koji su otvorili zamjenik gradonačelnika Varaždina Slobodan Mikac i zamjenik veleposlanika RH u Republici Austriji Josip Špoljarić. Dan poslije u Željeznom (Eisenstadt), središtu zajednice hrvatske manjine u austrijskoj pokrajini Gradišću (Burgenland), koncert i izložba održani su u dojmljivo suvremeno opremljenu prostoru pokrajinske Austrijske radiotelevizije (ORF) u organizaciji Hrvatskoga kulturnog društva gradišćanskih Hrvata. U studijskoj akustici orkestru je osiguran nezahvalan zvučni prostor bez ikakva odjeka u kojemu je bilo teško prepustiti se muziciranju, ali glazbenici su potaknuti iskusnom maestrom Matošević nakon niza večeri svladali sve izvođačke izazove. Publika je s osobitom srdačnošću pozdravila solisticu Mirnu Ores čiji pjev resi zvonki ton, čista dikcija i profinjen osjećaj za frazu, zbog čega nam samo može biti žao da ta nadarena mlada pjevačica ne nastupa češće na koncertima. Događaj su popratile emisije Austrijskog radija i televizije na hrvatskom jeziku, što je bila dodatna promidžba hrvatske glazbene baštine među tom manjinskom populacijom.