Mehanička općenitost

Nataša Janjić i Amar Bukvić

Ako se komad zove Prekidi i još ima premijeru baš na Valentinovo, nešto, čini se, nije kako treba. I baš zato što nije, ta je odluka Planet Arta hvale vrijedna. Ujedno gotovo i jedina u vezi s najnovijom produkcijom te umjetničke organizacije, koja je svojim radom već nekoliko godina na tragu nekadašnje poetike Teatra u gostima. Ono što je nekad bila tek puka ambicija bez mogućnosti realizacije, poslije i tek vjerojatnost, danas je još bliže realnosti, jasno, uzevši u obzir različiti kontekst, i kazališni i izvankazališni. Velika zvjerka i Zečja rupa, pa čak i Sumnja, na krilima filmske inačice, zaista jesu dobri takozvani dobro skrojeni komadi, koje je Planet Art uredno i nikad odveć maštovito postavio, u režiji svojeg voditelja Marka Torjanca ili nekoga drugoga, ali pod njegovim budnim okom.

Sa spomenutom se poetikom današnji repertoar Planet Arta, dakako, ne poklapa u potpunosti, jer danas bi se organizacija koja računa na izravan profit preko blagajne u Zagrebu, ili Ogulinu podjednako, teško odlučila za nešto izazovnije od drame o obiteljskim odnosima i ljubavnim zavrzlamama, ali sličnosti ne moraju biti samo u izboru teksta i načinu kako ga se postavlja, nego i u infrastrukturnoj zadatosti i produkcijskom planu. Drugim riječima, ne bi bilo dobro kad bi sva domaća kazališta, institucionalna i izvaninstitucionalna, razmišljala na način nešto sličniji Torjančevu, ali ponekad ne bi bilo loše kad bi nešto od produkcijskih i marketinških promišljanja samostalaca i institucije prihvatile kao modele poslovanja i preživljavanja za slučaj da zaista dođu vremena kad državna ili gradska kasa neće u potpunosti pokrivati programske, ili čak ni druge troškove.

To ne znači da repertoar Planet Arta nema nedostataka. Jedan od njih je i stalna i gotovo ljepljiva privlačnost teme. Teme kao da se traže u rubrici među nama ili o čemu ljudi govore, pa je to ili neskrivena ambicija, gubitak djeteta, nepriznata ili neprihvaćena seksualnost i slično. Prekidi su pak iskorak u još lakšu građu, jer riječ je o ljubavničkoj, na trenutke i zaljubljeničkoj duodrami, vremenskim odsječcima jednog odnosa u svim njegovim fazama, s dodatkom koji služi tomu da onima koji još vjeruju u Valentinovo da misliti. Koliko takvi to mogu, njihov je problem, ali Prekidi nisu komad za Dan zaljubljenih, što ne znači da ovoj produkciji ne treba poželjeti neki rubni život kraći od godinu dana.

Riječ je ponovno o prokušanu proizvodu američke škole dramskog pisma, ovaj put iz pera Michaela Cristofera, dobitnika Pulitzerove nagrade, ali ne za ovaj komad. On je jednostavno kratka i nezahtjevna forma koja daje izvrsnu priliku za čvrgu, tezgu ili, nešto ljepše rečeno, dodatni honorarni posao glumcima koji još vole svoj posao dovoljno da bez njega ne mogu, kao i onima koji još nisu zasjeli u ansamble, pa im treba dodatna provjera na daskama između sapunice, povijesne i humorističke serije, ukoliko još uopće postoji razlika između tih televizijskih formata.

U Prekidima su se tako našli Nataša Janjić i Amar Bukvić u ulogama koje im sasvim dobro stoje, gotovo kao kostimi koje nije teško navući, ali ispod kojih stoji tek nešto malo zanata i zainteresiranosti. Glumački oni ne daju mnogo, iako je riječ o izvođačima koji mogu zasjati na pozornici, ali im treba pronaći razlog i utemeljenje, a u općenitoj priči kakvu namjerno donosi ovaj tekst oni ga ne mogu naći. Skice odnosa u koji se ponekad i bezrazložno upleću politika i filozofija, i to uglavnom kao komentar novinskih tekstova koje ljubavnici čitaju između u početku izmjena nježnosti, a poslije prepirki, nije takav materijal. On jest možda poučan onima koji nikad nisu bili u vezi ili su već toliko dugo u vezi da su to i zaboravili. Pridoda li se tomu sasvim plošna i neambiciozna režija Marka Torjanca, nije čudno što kvalitetni izvođači završe kao mehanički likovi koji izgovaraju tekst tako da gledatelju izmame pokoji osmijeh, ali samo zbog duhovite ili inteligentne replike. Ili spektakularnim padom dijela scenografije na premijeri – nažalost, ujedno i najzabavnijem, kao i najrealnijem, dijelu predstave.