Vijenac 417

Likovna umjetnost

Frano Dulibić Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, Leykam international, Zagreb, 2009.

Alternativna povijest svakodnevice

N. Lukić

slika

Knjiga Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine, pristupom koji se temelji na povijesti tiska, analizira karikaturu iz raznih aspekata, odnosno kroz zanemarenu tradiciju likovnoga humora u Hrvatskoj osvjetljava situaciju u umjetnosti, politici, obiteljskom životu od druge polovice 19. stoljeća (prve pojave humorističkog časopisa Podravski jež 1862) do 40-ih godina 20. stoljeća, obujmljenu povijesnim događanjima.

U uvodnim poglavljima autor se bavi i likovnim razvojem karikature u Hrvatskoj i Europi, od njezinih najranijih pojava potkraj 16. stoljeća sa slikarom Annibaleom Carraccijem, koji se smatra začetnikom karikature u suvremenom smislu te riječi (što previđaju mnogi pregledi povijesti umjetnosti). U poglavlju o teorijskim, metodološkim i povijesnim obilježjima karikature autor rasvjetljava njezinu istinsku važnost unutar umjetničkih pravaca, referirajući se i na mnoge svjetske teoretičare povijesti umjetnosti. Budući da s avangardama početkom 20. stoljeća putem grotesknih, nadrealnih prikaza dolazi do integracije humora u umjetnost, odnosno ukinuća suprostavljenosti ozbiljnog i neozbiljnog „karikatura umire zato da bi moderna umjetnost mogla živjeti“. Same početke karikature u Hrvatskoj autor donosi s litografijama 19. stoljeća, od kojih je zanimljiva Mađaron u kolijevci (1846) i karikaturama bana Josipa Jelačića iz mađarskog tiska.

Pregled povijesti karikature u Hrvatskoj podijeljen je u nekoliko cjelina. Najranije razdoblje trajalo je 1846–1900. Izdavali su se pravaški humorističko-satirički časopisi (Humoristični list, Vragoljan, Bič...), koji su često bili cenzurirani. Sljedeće, kraće razdoblje, 1901–1906. obilježili su časopisi poput Čauša i Satira, u kojima je važnu ulogu karikaturista imao slikar Menci Clement Crnčić, ili Knuta, koji je objavljivao secesijske karikature Dragana Melkusa. Treće, najplodnije razdoblje, definirano je okvirima izlaženja naših najpoznatijih humorističnih listova poput Kopriva u Zagrebu i Duje Balavca u Splitu, a odnosi se na vrijeme između 1900. i 1940. Za Koprive je u tom dugome razdoblju radio niz karikaturista poput Josipa Račića, Slavka Vereša, Ljudevita Kare, Frane Branka Angelija Radovanija, Franje Maixnera,Tomislava Kolombara, Andrije Maurovića, Antuna Motike, Mirka Uzorinca, Bogumila Cara, Ive Režeka. Duje Balavac pokrenuli su pod pseudonimima Emanuel Vidović, Ante Katunarić, Virgil Meneghello Dinčić, suosnivač bio je Anđeo Uvodić, koji je već nakon prvoga broja prekinuo suradnju. U tom je listu djelovao niz autora poput Antuna Zuppe, Anđela Uvodića, Joze Kljakovića te skladatelja Ive Tijardovića. Istaknute su i neke specifičnosti kruga splitskih karikaturista, a to su portretna karikatura i komentari koji su vrlo često bili objavljivani u obliku stihova. Autor ne zanemaruje niti neke autore izvan Splita i Zagreba, primjerice Marka Rašicu u Dubrovniku te Miroslava Reinera.

Knjiga Povijest karikature u Hrvatskoj upotpunjuje pogled na opus određenih slikara, ali i na cjelokupnu sliku nacionalne povijesti umjetnosti. Nadalje, osvjetljava činjenicu koliko je karikatura zapravo nužna kako bi određeno vrijeme zadobilo svoj duh. Ona je uvijek izravna, nikada ne može biti beskarakterna kakva kritika zna biti, jer njezina glavna bit i jest karakterizacija. Karikaturisti su se stoga vrlo često morali skrivati, mijenjati pseudonime i likovne izraze, kako je u knjizi i naglašeno.

Knjiga je bogato likovno opremljena, za što je zaslužan izdavač Leykam international, koji je ovom knjigom ispunio jednu od praznina naše povijesti popularne kulture.


Vijenac 417

417 - 25. veljače 2010. | Arhiva

Klikni za povratak